Pisanje toplog pisma

Izražavanje putem pisma je potpuno zanemareno. Stoga smo putem ove radionice htjeli da djeca osjete svu toplinu i čar pisanja vlastoručnog pisma kako bi djeca dobila još bolji uvid i osjećaj kako je to bilo u prošlosti, kazala je Antonijela Nekić

Zahvaljujući radionici o pisanju pisama održanoj jučer u Područnoj knjižnici na Bilom brigu, drugi i četvrti razredi Osnovne škole Stanovi sa svojim učiteljicama Nadom Glavan i Suzanom Phillips mogli su se i sami okušati u pisanju pisma. Za neke mališane to je bio prvi susret s “pismom” u njihovu životu.
Naime, u povodu Svjetskog dana pisanja pisma Gradska knjižnica Zadar htjela je upoznati svoje najmlađe korisnike s pomalo već zaboravljenom tehnikom dopisivanja.
– Poražavajuće je koliko se danas malo čita i kako se samo pišu uglavnom službena pisma i formalni tekstovi. Izražavanje putem pisma je potpuno zanemareno. Stoga smo putem ove radionice htjeli da djeca osjete svu toplinu i čar pisanja vlastoručnog pisma. Pritom smo odabrali pero i tintu kao “alate” za pisanje kako bi djeca dobila još bolji uvid i osjećaj kako je to bilo u prošlosti, dok još nisu postojali mobiteli, internet i drugi elektronički mediji koji su gotovo u potpunosti zamijenili pisanu riječ, kazala je Antonijela Nekić, voditeljica Područne knjižnice na Bilom brigu.
Nakon kratkog interaktivnog uvoda i razgovora o pisanju pisama, djeca su dobila zadatak da svatko napiše po jedno pismo na temu “Najteže je nekome reći oprosti”, a namijenjeno nekoj dragoj osobi koju su povrijedili. Nakon što svatko dovrši svoje pismo, kako nam je kazala Nekić, njihov uradak će biti izložen u knjižnici u idućih par mjeseci kao primjer i podsjetnik na pisanje pisma svim ostalim korisnicima.
Osim njihovih učiteljica, djeci je društvo pravila i zadarska književnica Senka Župan koja je, kako i sama kaže, oduvijek pravi ljubitelj pisane riječi, a posebno pisanja pisma.
– Kroz pisanje čovjek može drugoj osobi otvoriti dušu i iznijeti sve svoje emocije i to mnogo uvjerljivije i lakše nego putem elektronike. To je stoga što nečiji specifičan rukopis, a i sam raznovrstan i raznobojan papir kao podloga doprinose posebnoj toplini i šarmu koje posjeduje nečije pismo. Kao dijete sam i sama bila sramežljiva i upravo me je pisanje oslobodilo i pomoglo mi da više i slobodnije progovaram o svojim osjećajima i problemima. Osim toga nečije pismo je uvijek i lijepa uspomena, kazala je Župan.