Na “listi srama” Porezna drži osobe kojima je dug otišao u zastaru, evo zašto

Ako Porezna uprava bez pristanka poreznog obveznika objavi na svojim mrežnim stranicama popis dospjelih i neplaćenih dugova po osnovi poreza, doprinosa i trošarina, obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena prema članku 8. stavku 7. Općeg poreznog zakona, komentirali su iz Porezne uprave na naš upit nedavno objavljivane liste poreznih dužnika, u javnosti nazvane lista srama.

Iz Porezne uprave pritom napominju da čuvanje porezne tajne nije povrijeđeno ako je ukupni iznos duga za građane veći od 1.990,84 eura, za fizičke osobe koje obavljaju djelatnost veći od 13.272,28 eura, a za pravne osobe (tvrtke) veći od 39.816,84 eura. Upravo zbog tih iznosa Udruga Blokirani objavu poreznih dužnika drži besmislenom i neshvatljivom.

Gomilanje dugova

– Kako je moguće da postoje pojedinci i tvrtke s milijunskim iznosima dugova koje nikad ne podmiruju, a ako kao građanin ne platite dva računa za telefon, idete pod ovrhu, pita se Mario Strinavić iz Udruge Blokirani dodavši da lista poreznih dužnika pokazuje da »Porezna uprava žmiri i dozvoljava gomilanje poreznih dugova«.

Za takvu situaciju Udruga Blokirani krivi Zakon o trgovačkim društvima koji kažu, omogućava postojanje mase društava s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) koji »nabiju porez u jednoj tvrtki koja ode u stečaj te zatim osnivaju novu tvrtku koja također ne plaća porez i odlazi u stečaj i tako redom«.

Blokirane, ali i velik dio javnosti, pritom posebno ljuti što se na listi srama nalaze osobe, bilo pravne ili fizičke, kojima je dug nakon šest godina otišao u zastaru, a Porezna ih i dalje vodi kao dužnike.

Iz Porezne uprave objašnjavaju da se sukladno članku 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona, dugovanje za koje je nastupila zastara prava na naplatu, a koje je osigurano založnim pravom može naplatiti samo iz predmeta osiguranja.

Iz toga razloga, dugovanja koja su osigurana se ne otpisuju iz poreznih evidencija i objavljuju se na listi dužnika. Nakon što se zastarjelo dugovanje namiri iz osigurane stvari u cijelosti ili djelomično, preostali iznos duga će se otpisati zbog nastupa zastare prava na naplatu, pojašnjavaju u Poreznoj.

Nadalje, ako je dug zastario, a isti nije osiguran, taj dug se otpisuje iz poreznih evidencija i ne objavljuje se na listi dužnika.

Odgoda zastare

Međutim, podsjećaju u Poreznoj, postoje slučajevi u kojima protekom roka od 6 godina zastara prava na naplatu ne nastupa, budući da u određenim slučajevima zastara ne teče, kao na primjer za vrijeme trajanja upravnog ugovora ili ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom.

Zbog objave svojeg imena na listi srama, mnogi su pokrenuli i sudske sporove, no u Poreznoj kažu da ne vode posebnu evidenciju o broju sudskih sporova koji se provode radi naplate poreznog duga.

No, i Porezna će uprava pokrenuti sudski postupak u slučaju da se zastarjeli dug može naplatiti isključivo iz predmeta osiguranja, kao što je slučaj založnog prava na nekretnini, u kojem Poreznu upravu zastupa nadležno državno odvjetništvo.

Za spomenuta navedena dugovanja, Porezna uprava kontinuirano provodi postupke naplate zastarjelog dugovanja pa je s te osnove u 2021. godini naplatila ukupno 28,5 milijuna kuna (3,78 milijuna eura), u 2022. godini 43,4 milijuna kuna (5,76 milijuna eura), a u prvih devet mjeseci ove godine naplaćeno je 3,96 milijuna eura iz čega proizlazi da je od 2021. godine

Porezna uprava naplatila 101,7 mil kuna, odnosno 13,5 milijuna eura zastarjelih poreznih obveza čiju je naplatu osigurala založnim pravima na imovini dužnika.

Brojna ograničenja pri postupku ovrhe

Prilikom pokretanja postupka ovrhe na nekretnini Porezna uprava vodi računa o izglednosti naplate, primjerice da nekretnina nije u idealnim dijelovima, da njezina vrijednost premašuje troškove pokretanja postupka te da nekretnina nije prethodno opterećena u korist drugih vjerovnika.

Također postoje i ograničenja koja su propisana odredbama Ovršnog zakona, a koja štite ovršenika fizičku osobu npr. nemogućnost provedbe ovrhe na jedinoj nekretnini koja služi za stanovanje ovršenika i njegove obitelji.