Možemo li do 30. lipnja potrošiti milijardu iz EU Fonda solidarnosti? Bačić kaže da je sve u zamahu i da bi moglo biti i više

Branko Bačić vratio se nakon više od desetljeća u Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a u odnosu na vrijeme kad je bio ministar u Vladi Jadranke Kosor to je ministarstvo »izgubilo« zaštitu okoliša i »dobilo« državnu imovinu u svoj resor. I obnovu, nakon dva snažna potresa koja su se dogodila 2020. godine. Upravo je zbog spore obnove Bačić napustio saborske klupe, a kako bi se naglasilo da je Vladi prioritet pokrenuti obnovu, Bačić je postao i potpredsjednik Vlade. U nazivu ministarstva obnova se ne spominje, ali javnost ga posljednje tri godine doživljava isključivo kao ministarstvo za obnovu, iako je resor znatno širi i pun je problema i bez, kako je je ocijenio i sam premijer Andrej Plenković, »nestvarno spore obnove«.

Ovih dana spominje se da bi država mogla ići u subvencioniranje najma za stanove za mlade obitelji. Hoće li se to doista dogoditi?

– Informacija o modelu subvencioniranja najma za mlade obitelji dio je programa Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, a model je usmjeren i u uključivanje jedinica lokalne samouprave za subvencioniranje troškova najma stanova mladih i mladih obitelji na njihovom području. No, možemo reći kako je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u izradi Stambene strategije Republike Hrvatske do 2030. godine koja bi trebala dugoročno sagledati problematiku stanogradnje i stanovanja u Hrvatskoj. Država je provodila nekoliko modela stambenog zbrinjavanja po kojima se posljednjih dvadesetak godina poticala stanogradnja i stanovanje, primjerice putem stambenih zadruga, no ovaj je model u međuvremenu prestao biti zanimljiv zbog smanjenja subvencija na stambenu štednju. Drugi model koji provodimo je model društveno poticane stanogradnje, POS, koji je započeo prije 21 godinu kroz koji je država zajedno s jedinicama lokalne samouprave sagradila više od 8.200 stanova po cijeni znatno povoljnijoj od tržišne. U mom prvom mandatu, Ministarstvo je osmislilo model subvencioniranja stambenih kredita koji se pokazao iznimno prihvatljiv te je u sedam godina njegovog provođenja ovim modelom svoj dom osiguralo gotovo 28.000 mladih obitelji. Kritičari tog modela ističu kako on utječe na povećanje cijena stanova, no čini mi se, kako zaboravljaju pri tome i druge elemente koji utječu na visinu cijena »kvadrata«. Činjenica je da su i druge države koje su ušle u europodručje bilježile rast cijena nekretnina. Ujedno, u odnosu na druge države, cijena nekretnina u Hrvatskoj je još uvijek povoljnija za strane investitore, a i potražnja je još uvijek veća od ponude. U ovom trenutku, s obzirom na kretanje cijena stanova na tržištu, moramo sagledati rezultate svih tih modela i predložiti Vladi cjelovito rješenje koje će između ostaloga podrazumijevati i već ranije spomenuti model iz programa Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Pored donošenja Stambene strategije Republike Hrvatske do 2030. godine kojom će se urediti politika stanogradnje i stanovanja u Hrvatskoj, obveza je Ministarstva i riješiti pitanje zaštićenih najmoprimaca.

Neriješeno tranzicijsko pitanje

Problem zaštićenih najmoprimaca postoji od hrvatske samostalnosti, nekoliko pokušaja rješavanja tog problema je propalo, a država plaća sve veće troškove sudskih sporova koje gubi jer nije provela presudu Europskog suda u slučaju Statileo. Kako ćete vi to sada riješiti?

– Država mora uspostaviti balans u odnosu na prava vlasnika i prava zaštićenih najmoprimaca. Naime, Europski sud za ljudska prava je u predmetu Statileo utvrdio povredu prava vlasništva s obzirom na to da dugi niz godina vlasnici stanova ne mogu stupiti u posjed svojih stanova, dok je, s druge strane, Ustavni sud ukinuo zakonsko rješenje tvrdeći kako je izmjenama Zakona iz 2018. godine zaštićenim najmoprimcima nametnut prekomjeran teret jer su u roku od pet godina trebali iseliti iz stanova i predati ga u posjed vlasnicima. Moramo zakonom urediti ovo tranzicijsko pitanje koje je ostalo neriješeno od osnivanja Hrvatske.

Država stalno traži neka rješenja za to da mladi ljudi lakše mogu doći do stana, ne kažem da pojedini modeli nisu pomogli dijelu ljudi, ali zar nije frustrirajuće da jedna obitelj s dvije plaće gotovo da ne može razmišljati, posebice na obali i Zagrebu o kupnji stana?

– Tu dolazimo do pitanja plaća u Hrvatskoj i koliko toga mlada obitelj sebi može priuštiti s tom plaćom, može li zadovoljiti svoje životne potrebe, a između ostaloga tu ulazi i stambeno pitanje. U zemljama Zapadne Europe mladi se opredjeljuju za najam stanova, dok se samo neznatan broj njih odlučuje na kupnju vlastite nekretnine.

Što nova strategija uopće može donijeti da ljudima s prosječnom hrvatskom plaćom omogući da uopće mogu razmišljati o kupnji stana?

– Dok govorimo o prosječnoj plaći onda je potrebno navesti kako je u proteklih šest godina porasla 301 eura, odnosno 40 posto. U isto vrijeme, dok s jedne strane govorimo o visokoj cijeni »kvadrata« stana i najamnine, s druge strane, kada država intervenira svojim mjerama kako bi olakšala rješenje stambenog pitanja, okrivljujemo državu kako time poskupljuje i cijenu stana i visinu najamnine. Između ostalog, u takvim okvirima pristupamo izradi strategije kojom moramo odgovoriti na problem gradnje stanova i najma, ali i zaštićenih najmoprimaca.

Hoće li ta strategija donijeti i kakve porezne promjene kako bi se olakšalo stanovanje, smanjenje nekih poreza, uvođenje poreza na nekretnine?

– U izradi strategije ćemo sigurno analizirati i poreznu problematiku. Kad je u pitanju kupovina stanova i kuća naplaćuje se porez na promet nekretninama, iako se ranije nije plaćao porez na kupnju prve nekretnine. Ujedno, raspravili smo u Hrvatskom saboru i Zakon o porezu na nekretnine u prvom čitanju, no kasnije se od njega odustalo. Zakon je podrazumijevao uvođenje poreza na nekretninu koji bi bio ekvivalent komunalnoj naknadi. Pobornici uvođenja poreza na nekretnine ujedno tumače kako bi time omogućili smanjenje porezne obveze na rad. Ali dok smo još u izradi strategije i dok nismo pripremili zakonska rješenja, u ovom trenutku mogu samo reći kako će se strategijom, između ostaloga, definirati i porezna politika kojom se uređuje stanogradnja u Hrvatskoj.

Obnova zemljišnih knjiga

Jedan od argumenta protiv poreza na nekretnine je i to da nemamo sređene registre. I u obnovi je to bila velika prepreka. U što god krenemo stalno od nekuda iskoče registri koji nisu uređeni, u ovom slučaju zemljišne knjige.

– Kad smo 2011. godine donijeli Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisali smo kako se naknada za legalizaciju gotovo u potpunosti namjenski treba utrošiti za obnovu katastra i zemljišnih knjiga. Naime, jedni od najvažnijih registara u Hrvatskoj su katastar i zemljišne knjige. Nažalost, podaci u tom registru su neodržavani, odnosno neažurni i temelje se na evidenciji izmjere koja je izrađena u 19. stoljeću za vrijeme Franje Josipa. Takvo stanje je neodrživo pa je velikim dijelom »zaslužno« za velik broj nezakonito izgrađenih zgrada. Od stvaranja suverene i samostalne Republike Hrvatske stanje se nije previše izmijenilo. Naime, Hrvatska ima više od tri tisuće katastarskih općina, a njih tek 15-ak posto je u nekoj fazi izrade nove katastarske izmjere i novih zemljišnih knjiga. Za usporedbu kako malo sredstava izdvajamo za evidenciju naše najvrednije imovine, a to su naše nekretnine, u proteklih 30 godina uložili smo svega dvije milijarde kuna, dok na godišnjoj razini, za osiguranje i preglede naših vozila izdvajamo šest milijardi kuna. Stoga je dobro da je Hrvatski sabor konačno 2021. godine usvojio Višegodišnji program katastarskih izmjera građevinskih područja za razdoblje 2021.-2030. Riječ je o katastarskoj izmjeri 600 tisuća hektara građevinskog zemljišta na kojemu se provodi 90 posto svih građevinskih aktivnosti. Upravo ovih dana započeli smo katastarsku izmjeru devet katastarskih općina u Petrinji, a idući tjedan šest katastarskih općina u Glini. Doprinos je to revitalizaciji Banovine!

Pa, posao države je urediti zemljišne knjige, očito je svima odgovaralo takvo stanje, možda i dijelu građana.

– Ne bih rekao da je to ikome odgovaralo, ali takvom sustavnom sređivanju katastra i zemljišnih knjiga očito smo pretpostavili druge nacionalne strateške ciljeve.

Sada je najvažniji projekt države odraditi obnovu, je li, uz sve ove nesređene knjige, prijašnje verzije zakona koji su propisivali složene procedure, ipak porazno koliko smo malo napravili u obnovi nakon potresa?

– Država je odmah nakon potresa poduzela niz aktivnosti i mjera hitnih intervencija u cilju sanacije i zbrinjavanja naših sugrađana. Uz pomoć Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo preliminarnim pregledima smo utvrdili status svih oštećenih objekata koji su bili podloga za izradu Zakona o obnovi kao i procjene štete u cilju osiguranja europskih i međunarodnih sredstava za obnovu. Važno je spomenuti kako je Hrvatsku osim potresa zahvatila i pandemija koronavirusa. Šest mjeseci nakon zagrebačkog potresa donijeli smo Zakon te njime osnovali posebno provedbeno tijelo, Fond za obnovu. Krajem 2020. godine zadesio nas je novi, još jači, petrinjski potres čime je počinjena ogromna materijalna šteta i Hrvatska se našla pred još većim izazovima. Provedbu postupka obnove područja na kojima je proglašena katastrofa povjerili smo Zakonom drugom provedbenom tijelu, Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Danas, dvije godine nakon petrinjskog potresa, ocijenili smo kako je potrebno izmijeniti regulatorni okvir u cilju pojednostavljenja postupaka, smanjenja broja sudionika i objedinjavanja procesa obnove na jednom mjestu u Ministarstvu, a sve u cilju povećanja dinamike obnove na terenu. Kao što sam već i ranije komunicirao, nismo zadovoljni brzinom obnove privatnih kuća i zgrada s obzirom na to da je do danas završeno svega šest zamjenskih obiteljskih kuća dok su konstrukcijski obnovljene tek 22 zgrade. Tu dinamiku moramo značajno ubrzati.

Velik posao i odgovornost

Zašto se premijeru nije ranije upalio alarm da tu nešto ne štima?

– Treba biti korektan i jasan po ovom pitanju – premijer je izvrsno odradio svoj dio posla. Uspio je osigurati više od milijardu eura iz europskog Fonda solidarnosti, 789,7 milijuna eura iz NPOO-a te zajam Svjetske banke u iznosu od 200 milijuna dolara za sanaciju zgrada javne namjene i infrastrukture. Tim ćemo sredstvima obnoviti zgrade javne namjene: škole, fakultete, bolnice, zdravstvene ustanove, muzeje, sakralne objekte u Zagrebu i drugim potresom pogođenim područjima, a obnovit ćemo i centar Petrinje. On jest predsjednik Vlade, ali ne može raditi moj posao ministra graditeljstva, niti posao nekog drugog ministra.

Ali ljudi ne mogu živjeti ni u HNK, ni u školi, ni u muzeju.

– Kao što sam već više puta i ranije kazao, nitko nije zadovoljan obnovom privatnih kuća i zgrada. Cilj je sve ljude koji žive u kontejnerima, njih 6.258, do 1. studenog preseliti u primjereniji smještaj, bilo u njihove obnovljene kuće ili pak u neki drugi privremeni i prikladniji smještaj.

Sami ste sebi dali rok da ti ljudi do 1. studenoga dobiju drugi smještaj, ako ne bude tako hoće li to značiti da i vi niste uspjeli?

– Svjestan sam da je to veliki posao i odgovornost. Otkad sam postao ministar donijeli smo novi Zakon i Program stambenog zbrinjavanja svih korisnika kontejnera. Tim smo programom definirali 11 različitih modela sambenog zbrinjavanja i vjerujem da ćemo kroz sve ove modele do zadanog roka uspjeti ostvariti ono što smo si i odredili.

Puno je zanimanja izazvao plan da se dio ljudi smjesti u petstotinjak kućica. Ima li hrvatska industriju koja može te kuće isporučiti do 1. studenog?

– Ovaj bi tjedan trebala krenuti javna nabava za dvije vrste takvih kuća, od 25 i 35 četvornih metara. Napravili smo istraživanje tržišta, kontaktirali drvni klaster i proizvođače iz Hrvatske, ali i iz inozemstva. Predložit ćemo projektno rješenje, no ostavit ćemo mogućnost izvođačima da predlože i vlastiti projekt. Iako drvene kuće možda nisu toliko rašireni oblik stanogradnje, on je sve češći u brojnim drugim zemljama. Riječ je o izuzetno kvalitetnom tipu gradnje, visokih ekoloških standarda, energetski jako učinkovitom. Osim toga, drvene kuće su puno otpornije na potres. Uostalom, ta gradnja i nije novost u Hrvatskoj s obzirom na to da je tradicionalna u ovim krajevima, odnosno u Moslavini i Lonjskom polju, s tim da se ovdje radi o suvremenijem i modernijem obliku gradnje koji koristi i domaću drvnu sirovinu. Želimo da se te mobilne kuće kao privremeno rješenje za stanovanje postave do 30. lipnja kako bismo ih platili sredstvima europskog Fonda solidarnosti. Zato ćemo angažirati i više izvođača te ako bude nužno, određeni broj kuća radit će i strane tvrtke. No pored ovog modela stambenog zbrinjavanja predvidjeli smo još 10 modela, a to su: financiranje najamnine u privatnim stanovima ili kućama, konstrukcijska i nekonstrukcijska obnova oštećenih kuća i zgrada, kupnja zamjenskih kuća, izgradnja zamjenskih obiteljskih kuća i višestambenih zgrada, samoobnova, korištenje praznih državnih stanova, postavljanje montažnih kuća pored postojećih domova umirovljenika te stambeno zbrinjavanje po drugim propisima.

Jesmo li mi potrošili kakav novac iz državnog proračuna ili trošimo samo europski novac?

– Jesmo, potrošili smo ukupno oko 250 milijuna eura iz državnog proračuna.

Cjelokupni pregled štete

Koliko će na kraju ukupno obnova koštati, imate li već sada procjenu?

– Trenutno izrađujemo aplikaciju koja će nam omogućiti cjelokupni pregled štete na svim objektima koje moramo obnoviti i tada ćemo imati približno točan podatak o novčanim sredstvima koja će biti potrebna za cjelokupnu obnovu.

Hoćete li imati jasan plan i za to, poput plana za smještaj građana koji žive u kontejnerima?

– Hoćemo, ali prioritetno moramo primjereno smjestiti ljude koji su u kontejnerima.

Jesu li vam ljudi na terenu povjerovali, jesu li povjerovali da će se sada nešto promijeniti?

– Teško mi je o tome govoriti, mislim da sam za sada dobro prihvaćen među njima i nastojat ću to povjerenje zadržati kroz obnovu njihovih domova i ubrzanje čitavog procesa.

Obnovu bi značajno trebala ubrzati samoobnova, koja znači da će građani dobiti cijeli iznos za gradnju, projekt, nadzor unaprijed?

– Novim Zakonom o obnovi ovaj smo model značajno unaprijedili i ovom prilikom pozivam sve građevinske tvrtke da prouče model samoobnove. On bi trebao biti prihvatljiv i obrtnicima, u njemu nema javne nabave, a novac je unaprijed osiguran. Primjerice, građani koji se odluče na gradnju kuće od 55 »kvadrata« po modelu samoobnove dobivaju od države više od 90 tisuća eura. Pored toga, osiguravamo im i sredstva za projekt, nadzor i naknadu za vođenje samoobnove s čime dolazimo do cijene od 1.850 eura po metru četvornom, a građani će taj novac dobiti unaprijed. Za kuću od primjerice 85 četvornih metara građani će dobiti 152 tisuće eura i k tome još 3.318 eura za koordinaciju obnove. Ovo su maksimalni iznosi te kada Vlada donese Program mjera obnove zgrada oštećenih potresom građani mogu krenuti u samoobnovu, uz prethodnu odluku Ministarstva. Dodatno uz sredstva za gradnju kuće, građani će dobiti i sredstva za opremanje kuće pa će tako za kuću od primjerice 55 m2 država dodijeliti i dodatnih sedam tisuća eura što zasigurno nije zanemariv iznos.

Vjerujete li da je to dovoljno interesantno građanima da krenu jače u samoobnovu?

– U programu zbrinjavanja ljudi koji žive u kontejnerima smo predvidjeli da će tako biti obnovljeno 109 kuća, bili smo jako oprezni u toj procjeni. Očekujemo da će značajno veći interes biti i među građanima koji ne žive u kontejnerima.

Koliko je Vlada bila uspješna u ubrzanju obnove mjerit će se i po tome hoće li do 30. lipnja potrošiti sav novac iz europskog Fonda solidarnosti, što je milijardu i tri milijuna eura. Kako sada tu stojimo?

– Potrošili smo 465 milijuna eura, a preostalo nam je još 538 milijuna eura. Sada su svi projekti u velikom zamahu. Maksimalno ubrzanje procesa iskorištavanja sredstava iz Fonda solidarnosti prioritet je čitave Vlade na kojem aktivno rade i surađuju svi resori koji provode projekte koji se financiraju iz Fonda solidarnosti. Ministarstvo je osmislilo i izradilo platformu za dnevno praćenje provedbe projekata koji se financiraju iz Fonda solidarnosti, analizirali smo svaki projekt koji značajnije participira u apliciranim sredstvima, a oformljen je i poseban tim koji obilazi gradilišta i u stalnom je kontaktu s izvođačima i korisnicima. Također, uveli smo stalne, gotovo svakodnevne, sastanke s provedbenim tijelima i krajnjim korisnicima, a sve u cilju ubrzanja cijelog procesa i povlačenja sredstava. Neki dan smo razgovarali s turskim veleposlanstvom jer ih je Europska komisija uputila na nas da s njima podijelimo iskustva kako najbolje organizirati praćenje provedbe projekata obnove. Kad govorimo o 465 milijuna eura riječ je o zahtjevima za nadoknadu sredstva tzv. ZNS-ovima, no oni kasne za izvršenim radovima barem mjesec i pol dana. Time želim reći da smo u ovom trenutku napravili više radova nego što smo zaprimili zahtjeva za njihovom isplatom. Krajnji korisnici planiraju kako bi do 30. lipnja mogli realizirati projekte vrijedne milijardu i 300 milijuna eura, što je značajno više od iznosa osiguranog iz Fonda solidarnosti. Stoga se uistinu ubrzano radi na svakom projektu i nadam se kako ćemo do 30. lipnja doći blizu iznosa koji je osiguran iz Fonda. Svakih 15 dana zajedno s premijerom održavamo koordinaciju s ministrima i drugim čelnicima operativnih tijela kako bismo ocijenili postojeću situaciju i odredili daljnje aktivnosti i obaveze.

Spomenuli ste obnovu blokova, isključuje li to onda pojedinačne ugovore za samoobnovu?

– Blokovska obnova podrazumijeva organiziranu obnovu za nekoliko susjednih zgrada, međutim, ako predstavnik suvlasnika neke od tih zgrada zatraži samoobnovu jer želi svoju zgradu obnoviti ranije i neće čekati blokovsku obnovu, mi ga zasigurno nećemo odbiti.

Hoće li u proračunu biti novca za to?

– Hoće, ove godine smo planirali 400 milijuna eura za obnovu.

Puno toga ovisi, ne samo o državi, nego i o građevinskom sektoru. Kako ćete osigurati da na terenu bude dovoljno građevinskih tvrtki i radnika?

– Građevinski sektor se oporavio te sa svojih 130 tisuća zaposlenih radnika obavlja poslove koji čine 6 posto BDP-a. Kad značajniji hrvatski građevinari koji su trenutno prioritetno angažirani na velikim projektima financiranim iz Fonda solidarnosti okončaju radove na tim projektima, očekujem da će se snažnije angažirati u nastavku obnove privatnih kuća i zgrada. Upravo zbog njihovog daljnjeg uključivanja u nastavak obnove pripremamo objedinjene natječaje po naseljima i blokovima kako bi se i oni mogli uključiti.

Dakle, plan je obrtnicima gradnja pojedinačnih kuća, konstrukcijske manje obnove, nekonstrukcijske obnove, a velikim tvrtkama veći projekti po blokovima i naseljima?

-Da, to je cilj i način da se ubrza obnova.

Nije lako sve projekte dobro organizirati

Pohvalili ste nekoliko puta Ministarstvo kulture, a gdje najsporije idu projekti koji se financiraju iz Fonda solidarnosti?

– Ministarstvo kulture je uspješno i zajedno obnavljamo veliki dio prepoznatljive hrvatske arhitektonske i graditeljske baštine sredstvima Fonda solidarnosti. No nema tu jednoznačne ocjene. Svaki projekt treba zasebno promatrati, bilo da se radi o muzeju ili crkvi, školi ili bolnici. U bolnici su liječnici i pacijenti za koje treba pronaći privremeni smještaj i osigurati da zdravstvena skrb nesmetano funkcionira. Isto tako, kad su škole u pitanju, za njih se treba naći zamjenski prostor jer se nastava mora održavati. Fakulteti moraju iseliti studente, laboratorije, zavodi koji rade na tržištu ne mogu samo tako prestati raditi. Moramo priznati da nije lako sve to dobro organizirati.