Možda se nekim čudom vrati život u ove krajeve

Čak su i ilegalni prijelazi vrlo rijetki. Kad se pogleda konfiguracija zemljišta, odmah postane vrlo jasno zašto je to tako. Naime, Srb je najveće urbano mjesto s obje strane granice i samo je jedan put u ovo mjesto i jedan izvan njega. Teško da bi stranac u tom području ostao nezamijećen. Okolinu čine takva brda i planine da se samo visokomotiviran prijestupnik, nošen ne znam kakvim profitom, može upustiti u ilegalni prelazak, kaže načelnik PP Donji Srb Tomislav Ivandić
Područje državne granice na  kopnu u Zadarskoj županiji  jedno je od najnenaseljenijih  područja Hrvatske. Kraj je to  izuzetnih prirodnih ljepota, ali  i kontrasta koji izviru iz praznine. Netko s malo više lirskog  duha rekao bi da se danas u  tom kraju jedva može čuti cvrkut ptica ili rika zvijeri, a kamoli zvuk motora nekog vozila. Usporedbe radi, u Srbu je  nekad živjelo 3.300 stanovnika. U tvornici Vrelo Une i  obližnjoj tekstilnoj industriji  bili su zaposleni skoro svi radno sposobni stanovnici. Prije  Domovinskog rata čak se i  uvozila radna snaga, osobito  ženska. Danas cijeli kraj napučuje jedva nekih 600 stanovnika, većinom starijih hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Nešto taj broj žitelja   naraste tijekom ljeta, ali za one  koji godinama kušaju zimske  dane, vrijedi ona „…valja živjeti”.
Granica na dvije rijeke
O državnoj granici na kopnu  u Zadarskoj županiji, dugoj   48,9 kilometara, brinu djelatnici Policijske postaje Donji  Srb. Naziv postaje mali je anakronizam, jer je mjesto u  međuvremenu izbacilo prefiks  Donji. Državna granica proteže se dvjema rijekama, Krkom u dužni 4,9 km, te Unom  4,4 km. Ostatak je kopnena ili  zelena granica u dužini od 39,6  km). Na cijelom području postoje samo dva granična prijelaza. Jedan je Međunarodni  željeznički granični prijelaz  Ličko Dugo Polje. Granične i  carinske formalnosti na njemu  se obavljaju prema potrebi, tj.  kad Hrvatske željeznice najave  svoju teretnu kompoziciju, budući se putnički promet navedenom prugom ne odvija.  Drugi je cestovni granični prijelaz za pogranični  promet  Lička Kaldrma. Upravo ovaj  prijelaz obišli smo s posadom  našeg ophodnog terenca kojeg  su činili voditelj odsjeka za  graničnu kontrolu i zaštitu  državne granice Ivica Zrilić,  policijski službenik za nezakonite migracije Zvonimir Batur i načelnik PP Donji Srb  Tomislav Ivandić.
Iako je ovaj kraj nekad bilo  izvorište srpske pobune u Hrvatskoj, prozvan čak „Dolina  generala” zbog mnogobrojnih  partizanskih generala i viših  časnika koji su potekli iz ovog  djela Like, u posljednjih nekoliko godina nisu se dogodili  nikakvi spektakularni događaji, a kamoli nekakvi primjeri eskalacije međunacionalne netrpeljivosti. U Srbu danas  živ i manji dio naseljenih Hrvata iz BiH, ali većinu čine  Srbi. Tako je s obje strane granice koja još uvijek nije službeno „povučena”. Vrlo često, da  bi se došlo do svojih posjeda,  groblja, rodbine, čovjek mora  krenuti iz Hrvatske, pa preko  državnog teritorija Bosne i  Hercegovine, ponovno u Hrvatsku. To se odnosi na mjesta   Ševina poljana ili Crni potoci   na najužnijem dijelu državne  granice u Zadarskoj županiji,  do kojih se mora prolaziti kroz  BiH teritorija, ali ih mi nismo  mogli posjetiti zbog odrona na  putu.
Suradnja s domaćima
– Čak su i ilegalni prijelazi  vrlo rijetki. Kad se pogleda  konfiguracija zemljišta, odmah postane vrlo jasno zašto je  to tako. Naime, Srb je najveće  urbano mjesto s obje strane  granice i samo je jedan put u  ovo mjesto i jedan izvan njega.  Teško da bi stranac u tom području ostao nezamijećen.  Okolinu čine takva brda i planine da se samo visokomotiviran prijestupnik, nošen ne  znam kakvim profitom, može  upustiti u ilegalni prelazak.  Osobito je to jasno zimi, kad  zametu snjegovi i kad putevi  postanu neprohodni, čak toliko da njima ne može proći ni  terensko vozilo. S druge strane, u čuvanju državne granice  policija se mora osloniti na  domaće stanovnštvo jer bi bez  te suradnje i sama kontrola bi  bila daleko neučinkovitija,  kaže načelnik Ivandić.
No, nije baš sve prepušteno  „čuvarici zimi”. Granica se dobrim djelom nadzire elektronički. Ivica Zrilić kaže da nema  potrebe na granicu slati mnogobrojne ophodnje, kad termovizijske kamere snimaju cijelu dolinu na način da mogu  bez ikakvih problema detektirati i razlučiti npr. zeca od  čovjeka. Za pretragu terena  policajci koriste i ručnu termovizijsku kameru marke  „Drager2″, te uređaj za noćno  promatranje „Big 35″. No,  ljudski faktor je je teško zamijeniti. Granicu tako obilaze  i pješačke ophodnje.
Nedaleko od sela Begluci,  tik do željezničkog mosta susreli smo vođu patrole i njenog  vježbenika. Vođa patrole je  policajka Draženka Goluska.  Zanimljivo je da je u toj ophodnji jedino policajka naoružana „dugom cijevi”, dok  vježbenik još ne smije nositi  oružje. Obično se državna granica čuva u smjenama od po 12  sati, a na terenu su još dvije  auto ophodnje i dva službenika Damir Mikić i Dinko Banović, koje smo zatekli na garničnom prijelazu Lička Kaldrma.
Lovci uz najavu  slobodno prelaze  granicu
Specifičnost života na granici iziskuje i posebnu suradnju policija dviju zemalja.  Prema međudržavnom sporazumu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine,  obvezni su na lokalnoj razini  sastanci jednom mjesečno s  obje strane granice, dok se na  regionalnoj razini  ti sastanci  održavaju jednom u tri mjeseca,  kako bi se iskoordinirale  akcije. Ivica Zrilić naglašava  da se baš zbog spomenute konfiguracije zemljišta i protezanja državne granice čas teritorijem RH čas BiH, mjesečno  planiraju četiri mješovite ophodnje, dvije u Hrvatskoj i dvije u BiH.
– Važna  je i dubinska kontrola jer današnja granica nije  više nekakva „Maginot – linja”  iza koje su ukopane dvije  države. Tako mi i kolege iz BiH  jedni drugima možemo do 10  km ući u državni teritorij.  Zbog svih specifičnosti, moramo ljudima izići ususret.  Npr. područje države  granice je u cijelosti  lovište, ali je u području 400 m od granice obvezna najava  za lov. U tu svrhu  izrađen je obrazac kojeg lovačka društva  dostavljaju graničnoj  policiji 48 sati prije lova. Na obrascu mora  biti naveden popis ne  samo lovaca, nego i  sveg oružja kojeg nose  sa sobom. Imamo u  području i bubrežnog  bolesnika koji je nepokretan.  Zimus se jedino naše terensko  vozilo uspjelo probiti do njega  i dovesti ga do sanitetskog vozila kako bi mogao dva put  tjedno na dijalizu u bolnicu,  priča Tomislav Ivandić.
Na naše inzistiranje da se i  sami uvjerimo o toj prekograničnoj suradnji, načelnik Ivandić nam je dogovorio posjet  punktu Granične policije BiH.  On se nalazi pred samim ulazom u jedno od najveći skladišta goriva nekadašnje JNA u  Ličkoj Kaldrmi. Paradoks je da  dobar dio tog skladišta  smješten u Hrvatskoj, a još  uvijek nedefinirana državna  granica na ovom području,  prepreka je investitorima koji  bi možda otkupili ovo vojno  postrojenja kroz kojeg prolazi  i željeznička pruga.
O ratu samo u šali
Policajci dviju  zemalja  srdačno su se rukovali, ali nama nikako iz glave ne prolaze  ne tako davne scene iz rata,  kad su se na ovom području  vodile značajne bitke. Punkt u  bosanskoj Kaldrmi zapravo je  kontejner koji neodoljivo podsjeća na inserte tv izvještaja s  Golanske visoravni. Uvjeravaju me naši policajci, danas se  rat dotiče samo u šali i dosjetkama. Drugačije i ne može  biti, ako se želi očuvati granica  i nastaviti suradnja s obiju strana.
 Ulaskom Hrvatske u EU ovo područje bit će neko  vrijeme „schengenska” granica Unije,  na koju će se preseliti većina efektiva  u njenoj zaštiti. Tako  je, ako se iznađu  sredstva, planirana i  gradnja novog prijelaza na hrvatskoj  strani. Dio sredstava i tehnike nepohodnih za kontrolu  granica EU bit će  nabavljen preko pretpristupnih fondova, kao što je PHARE. Do tad možda se nekim  čudom vrati život u ove krajeve  jer, kako kaže Rajko Rađenović iz sela Begluci, malo je u toj  EU rijeka kao što je Krka.  Rađenovića i njegove prijatelje zatekli smo kod kotla u  kojem se peče rakija. Možda  jednog dana upravo njegov kotao bude simbol proivodnje  „eko-šljivke” kao što je ona  vodenica na staroj reklami za  Jack Daniells.

 KONJOKRADICE ZAPELI NA GRANICI

Iako u posljednjih nekoliko godina  nije bilo zančajnijih policijskih akcija na  području državne granice, prošle godine dogodio se do sad najveći, ali ipak  samo naoko bizarni slučaj. Naime, suradnjom policija obiju zemalja riješena  je krađa deset konja. Konji su ukradeni u Drvaru i trebali su biti prodani u  Hrvatskoj. Riječ je o posebnim, tzv. malim bosanskim konjima koji se  koriste za izvlačenje drva iz šume, a koji bi u Hrvatskoj mogli postići „lijepu”  cijenu. Na njihovu žalost, plan konjokradica se izjalovio upravo na granici.

 NADZOR NA ŠEST GRANIČNIH PRIJELAZA

Policijska uprava zadarska pokriva područje Zadarske županije, a  omeđeno je pomorskom granicom od 45 NM te granicom s Bosnom i  Hercegovinom u iznosu od 48,9 kilometara. Granična policija u Policijskoj  upravi zadarskoj raspoređena je u dvije specijalizirane policijske postaje  (Postaja pomorske policije Zadar, Postaja aerodromske policije Zemunik) i  jednu mješovitu policijsku postaju (PP Donji Srb). U ostalih osam postaja  nalazi se linija samo za nezakonite migracije. Na razini PU ustrojen je i Odjel  za granicu u sklopu kojeg se nalaze tri Odsjeka (Odsjek za graničnu kontrolu  i zaštitu državne granice, Odsjek za pomorsku i aerodromsku policiju i  odsjek za nezakonite migracije). Granična policija obavlja službu na ukupno  6 graničnih prijelaza, od čega:
– 1 željeznički – stalni međunarodni granični željeznički prijelaz I kategorije  MGŽP “Ličko Dugo polje – Martin Brod” (za sada samo robni promet)
– 1 granični prijelaz za pogranični promet – GP „Lička Kaldrma”
– 1 zračni – stalni međunarodni zračni granični prijelaz I kategorije, u  Zračnoj luci Zadar,
– 1 pomorski – stalni međunarodni granični prijelaz I kategorije, za putnički  i robni promet  GP „Zadar”  i
– 2 sezonska granična prijelaza II kategorije, GP „Sali” i GP „Božava”.