Mali iznajmljivači skupljaju potpise protiv zabrane apartmana u zgradama

Građanska inicijativa Spasimo male obiteljske iznajmljivače, koja zastupa interese malih iznajmljivača i članova njihovih obitelji diljem Hrvatske, prikupila je gotovo 2.000 potpisa u peticiji pod nazivom Peticija protiv zabrane apartmana u zgradama – za slobodu privatnog vlasništva.

Iznajmljivači okupljeni u inicijativu su jučer, kažu, uputili podnesak u kojem pozivaju sve državne institucije, a posebice Vladu i Hrvatski sabor, da uvaži njihove argumentirane zahtjeve i izbriše članak 31. iz prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a koji uvodi obveznu pisanu suglasnost kvalificirane većine suvlasnika, odnosno njih 80 posto, za kratkoročni najam apartmana.

– Takva odredba, iako zasad s vremenskom odgodom, faktički onemogućava rad malim obiteljskim iznajmljivačima u zgradama, jer je u praksi gotovo nemoguće prikupiti potrebnu suglasnost suvlasnika.

Taj članak je u Zakon ubačen naknadno kao kukavičje jaje, bez prethodno provedene javne rasprave, što smatramo nepromišljenim i nepravednim, kazao je Vedran Tomić iz ove inicijative.

U apelu koji je poslan nadležnima iznajmljivači se, kaže Tomić, zalažu protiv donošenja ovakvog i drugih sličnih zakona koji za cilj imaju »deapartmanizaciju«, odnosno smanjenje udjela obiteljskog smještaja u korist izgradnje hotela u kojima rade stranci za minimalac i u kojima vlasnici stranci uzimaju svu zaradu i iznose je iz Hrvatske.

Hotelijerski lobiji

– Primjer iznajmljivača o kakvima se ne govori je i stopostotna invalitkinja iz Splita koja je dio stana u kojem živi preuredila u studio-apartman i to joj predstavlja jedini prihod od kojeg živi uz 79,63 eura mjesečno »pomoći za kućnu njegu«, dodao je ovaj iznajmljivač.

Drugi je argument, dodaje, protuustavnost i diskriminatornost. Naime, Prijedlog te odredbe Zakona grubo narušava pravo vlasništva zaštićeno Ustavom bez postojanja ijednog Ustavom propisanog opravdanog razloga za njegovo ograničenje.

Tu je, dodaje, i turizmofobija jer Zakon nepravedno stigmatizira turiste i radnike, iako poštovanje kućnog reda mora biti obveza svih osoba koje borave u zgradi, bez obzira na svrhu i trajanje njihovog boravka.

Individualna odgovornost

– Svaki iznajmljivač i svaki turist je čovjek za sebe koji ima individualnu odgovornost za svoje postupke. Zakon ne može i ne smije kao obrazloženje ograničenja kratkoročnog iznajmljivanja isticati pretpostavku kolektivne krivnje turista i iznajmljivača za kršenje kućnog reda.

Isto tako, prijedlog Zakona je jednostavno neefikasan jer je broj stanova u kratkoročnom najmu zanemariv u odnosu na 600.000 praznih nekretnina koje se ne iznajmljuju nikome, pa ni turistima. Apartmani u zgradama u Hrvatskoj ne čine niti 5 posto praznog stambenog fonda i predstavljaju doslovno »kap u moru« stambenog fonda Hrvatske, ali njihovim vlasnicima predstavljaju ostanak na svojoj djedovini.

Zakon samim time neće značajno povećati stambeni fond za dugoročni najam, istaknuo je Tomić, dodajući i peti argument iznajmljivača, a to je pravna nesigurnost.

Naime, iznajmljivači iz ove inicijative ističu da ovaj zakon dovodi u pitanje pravnu sigurnost i ugrožava stečena prava postojećih iznajmljivača. Također uvodi i opasan presedan koji pod znak upitnika stavlja sva postojeća rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

– Ako se jednima mogu rekategorizacijom ukinuti zakonito izdana rješenja za iznajmljivanje apartmana u zgradama, tko ostalima jamči da se to nekom drugom odlukom neće dogoditi bilo kojem apartmanu ili kući za odmor, zaključuje se u apelu iznajmljivača.