Kinesko čudo i američka noćna mora

 
ODMORITI MOZAK I NE MISLITI
Tek sam ovih dana, otkako sam na  godišnjem odmoru, shvatio što sam na  TV-u propuštao dok sam po cijele dane  naporno radio. 13.30 je termin kojeg ne  može pratiti ni onaj koji radi ujutro, ali  ni onaj koji radi popodne. Isto važi i za  školarce, tako da se postavlja pitanje  komu se u to doba puštaju filmovi,  osim ako to nije za one koji su na  godišnjem ili na bolovanju. Dakle, u   ponedjeljak sam gledao film o medi Benu, u utorak o  nekom krilatom konju koji nosi djecu u pustolovine, a  u srijedu o bigfootu kojeg neka djeca skrivaju od  odraslih. Sve su to filmovi (doduše američki, ali to ne  mora nužno značiti da su nasilni i loši) u kojima se  unaprijed zna kako će završiti, ali nisu loše napravljeni  i čovjek baš lijepo odmori ove jadne ostatke mozga koji  su mu još ostali nakon toliko godina gledanja televizijskog programa. Ponekad je lijepo gledati televiziju i osjećati se kao da imaš osam godina.
KAKO SE IZNERVIRATI
Eto. Taman ih pohvališ, a ono… Do srijede su išli  normalni filmovi, a u četvrtak?  Užas! “Mali ninja” je  grozno američko smeće, film u kojem neki balavac od  desetak godina tako vlada svim borilačkim vještinama  da ne radi ništa drugo nego samo ide unaokolo i mlati  zločeste ljude koji žele nauditi njemu, njegovoj djevojci  i njegovom stricu, koji je opet toliko iritantan da u  stvari i zaslužuje dobre batine. Kada tučnjava počinje  tako da mali lovi ribu, zamahne unazad i udicom zakači  tipa za usnu i onda ga naglim trzajem prebaci desetak  metara kroz zrak u jezero, jasno vam je da to neće  dobro završiti. A kako je zbilja završilo? Nemam  pojma. Razbio sam televizor, zakačio ga na udicu i  bacio ga kroz prozor.
“BESRAMNICI” U KASNE NOĆNE SATE
“Besramnici” je američka serija koju Doma TV  emitira svakim danom u kasnom, kasnom večernjem  terminu, a to je vjerojatno zato jer je uistinu puna  perverzija, ali ne takvih da bi ju trebalo izbjeći.  Naprotiv, vrlo je zanimljiva. Tu je kao neka obitelj,  potpuno poremećena, otac udovac, propalica sa šestero  djece koji su manje više čudni, i oni nekako preživljavaju na neki svoj čudan način. Nije to nešto posebno  duhovito, čak bih rekao da je pomalo tužno, ali kada  čovjek pogleda u kakvim uvjetima oni u toj Americi  žive, kakav je to jad i bijeda, nekako mu sve ovdje  izgleda lakše i ljepše. Doduše, ovi u seriji su američko  dno dna, ali lijepo je vidjeti kako je tebi dobro dok drugi  žive u neimaštini i bijedi. Inače, ova serija je relativno  uspješna u Americi, samo što se tamo pušta na  specijaliziranim kanalima u doba kad ju ne mogu  gledati baš svi. Tužna, brutalna, duhovita i zanimljiva u  isto vrijeme.
PROSPERITET NA KINESKI NAČIN
Svašta se može naučiti na HTV-u. “U carstvu Žute  planine” je odlična dokumentarna emisija o jednoj  dalekoj kineskoj pokrajini (hm, kad bolje promislim  sve su kineske pokrajine nama daleke) koja je tamo  popularna kao turističko odredište u koje godišnje  dođe 1.500.000 turista, točnije rečeno – kineskih  turista. To je u stvari poanta cijele priče. Dolaze samo  Kinezi, a dolaze jer mogu. Ispada da su to vrijedni  kineski radnici koji su tvorci kineskog ekonomskog  čuda, a čudo se sastoji od toga da ljudi rade dan i noć,  da godišnje zarade nevjerojatnih 250-500 eura (pazite,  ne mjesečno, nego godišnje), a godišnjeg odmora  imaju, bogami, čak i do tjedan dana na godinu, a tih  tjedan dana provedu u ovoj pokrajini jer samo to i  mogu. Eto. A gdje su krediti, stambeni i oni drugi, gdje  su poticaji, 4 do 5 tjedana godišnjeg, božićnice, K-15, a  o bolovanjima da i ne govorimo. Ti Kinezi sigurno idu  na bolovanje za svaku berbu maslina ili kad treba ljeti  čistiti apartmane. To se tamo jako tolerira.
ZA LJUBITELJE KRVI I MESA
Ovaj “Kill Bill 1” je sasvim zgodan film. Može se  čovjek dobro nasmijati, a Tarantino ga je baš dobro  napravio. Istina je da ga gledamo stoti put u zadnjih par  godina, ali svaki put je veselo. Uma Thurman sa svojim  mačem poubija i osakati par stotina neprijatelja i pri  tom prolije koji hektolitar krvi, ali tako da cijelo  vrijeme misliš da je to neka šala. Udovi lete na sve  strane, a krv prska iz arterija kao voda u onom  vodoskoku na Ženevskom jezeru. Mali je problem što  uz ovaj film ide oznaka da ga ne bi smio gledati onaj  koji ima 15 godina i manje, što bi značilo da onaj koji  ima 16 godina može, pri čemu se zaboravlja da ima  omladine te dobi koja je toliko glupa da bi mogla  pomisliti da je ovaj film snimljen za ozbiljno, a ne da  ironizira i parodira cijeli žanr. U stvari, uz film bi  trebala ići oznaka za najniži dozvoljeni stupanj inteligencije onoga koji film gleda, jer budala je budala i  sa 15 i sa 50 godina. A budala je u stanju napraviti  svakojake budalaštine.
[email protected]