Kampanja za EU izbore u Hrvatskoj u pravilu je dosadna, ovaj put bi moglo biti drugačije

Od svih izbora koji se u Hrvatskoj održavaju iduće godine, sigurno najmanje zanimanje izazivaju oni na kojima će se početkom lipnja birati zastupnici u Europskom parlamentu. Odaziv na te izbore je 2019. bio toliko nizak (29,85 posto) da je u okviru Europske unije slabiji zabilježen samo u Sloveniji i Slovačkoj. Ali, za kandidate i stranke koje će se natjecati na europskim izborima oni su itekako važni.

Zato moraju nečim zaintrigirati birače, uvjeriti ih da nikako nije svejedno tko će ih pet godina predstavljati u Europskom parlamentu. Sredinom prošlog tjedna iskristalizirala se tema o kojoj bi se u predizbornoj kampanji moglo dosta govoriti.

U Europskom parlamentu se glasovalo o rezoluciji kojom se predlaže ograničavanje jednoglasnog odlučivanja u Vijeću EU-a, za što se najviše kao zemlje zalažu Njemačka i Francuska, a od političko-ideoloških frakcija podržavaju socijalisti, zeleni i liberali.

Protiv su, pak, desničarske i protestne opcije dok EPP nije jedinstven jer njemački CDU dijeli stajalište sunarodnjaka iz SPD-a i liberala.

Posljednja zaštita

HDZ-ovi i SDP-ovi zastupnici su se prilikom ovog glasovanja našli na suprotnim stranama. Podrška SDP-ovaca usvojenoj rezoluciji u HDZ-u je ocijenjena nacionalnom izdajom jer se kosi s interesima Hrvatske kao male države. Jučer smo razgovarali s europskim zastupnicima HDZ-a i SDP-a, Tomislavom Sokolom i Biljanom Borzan, koji se zapravo slažu da je u pitanju neobvezujući i samim time ne naročito bitan dokument.

Ali, jasno je da njih dvoje nemaju identičnu viziju razvoja Unije, što je, uostalom, i dovelo do toga da su drukčije glasovali.

Uz jednu iznimku, Sokol je kao jedini od četvero HDZ-ovaca podržao amandman u prilog očuvanja prava veta, što je SDP-ovcima dalo političkog materijala za argumentaciju da njihovi protivnici i nisu baš tako čvrsto na braniku domovine, kako se prikazuju.

– Činjenica je da se na razini EU-a već preko 90 posto odluka donosi kvalificiranom većinom. Jednoglasno odlučivanje u Vijeću zadržano je za segmente ključne za nacionalni suverenitet, poput vanjske politike. Zadnja je to zaštita za male države kako ih velike ne bi preglasale. Veto u području vanjske politike zemlja može iskoristiti za dobivanje ustupaka u sferi ekonomije, baš zato da ne bi bila preglasana.

To je razlog što se i tamo gdje se odlučuje kvalificiranom većinom, kao u vezi gospodarskih tema, često traži konsenzus, izbjegava se preglasavanje. Ako bi se pravo veta ukinulo, male članice bi izgubile mogućnost bilo kakvog utjecaja.

Njemačka jest hrvatski saveznik, ali to ne znači da moramo isto o svemu misliti, mi smo mala država i moramo voditi računa o svojim interesima, rekao nam je Sokol. Glasovanje SDP-a on pripisuje njihovoj želji da se »dodvore europskim socijalistima, a možda je riječ i o osobnim ambicijama pojedinih zastupnika«.

– Kada su shvatili da im se to u javnosti obilo o glavu, grozničavo su tražili nešto čime bi pokušali relativizirati vlastito glasovanje i onda su iskopali to da sam samo ja iz HDZ-a bio za taj amandman koji je predložila krajnja ljevica. U pitanju je irelevantan amandman jer se nije odnosio na normativan dio rezolucije i koji uvjerljivo nije prošao.

Sasvim je jasno što se u srijedu dogodilo, HDZ je podržao očuvanje jednoglasnosti, a SDP je glasovao protiv, za ukidanja prava veta u vanjskoj politici. Partijski interesi i ideologija su njima iznad svega, zaključuje zastupnik HDZ-a u Europskom parlamentu.

Pandorina kutija

Biljana Borzan tvrdi da ovo glasovanje »apsolutno ne zaslužuje prostor u hrvatskim medijima« jer prihvaćena rezolucija neće proizvesti nikakav učinak.

– U Hrvatskoj je to sada tema isključivo zato što je HDZ nas proglasio veleizdajnicima. Ovo nije zakonodavan dokument. U vrijeme Domovinskog rata je Europski parlament donio brojne rezolucije, koje nisu ništa spriječile. Što se tiče tog glasanja, za su bili eurofili, a protiv zanimljivo društvo sastavljeno od njemačkih i talijanskih neofašista, konzervativaca, stranke poput one koju vodi Marine Le Pen i poljskog PiS-a, antiestablišment zastupnici kao Mislav Kolakušić i Ivan Sinčić i oni koji odbijaju bilo kakve promjene Ugovora o Europskoj uniji, bojeći se da bi to bilo otvaranje Pandorine kutije.

Stav nas iz SDP-a je bio da svakako jesmo za veto, međutim, postoje zaista neuralgične situacije. Kroz cijeli se mandat s kolegama borim za to da velike multinacionalne korporacije ne budu samo gramzljive, da se više brinu o građanima i njihovom zdravlju, No, Viktor Orban blokira uvođenje poreza tim kompanijama na prostoru Unije dok Mađarska ne dobije novac iz Nacionalnog plana oporavka.

To je ucjena, takvo ponašanje onemogućuje odlučivanje i zato jesam za iznimno ograničavanje veta. Ali, SDP nije za ukidanje veta, što smo pokazali podrškom amandmanu koji u HDZ-u većina očito nije shvatila, naglašava Biljana Borzan.

Borzan: Plenković bi glasao sa SDP-om

Biljana Borzan ima vrlo loše mišljenje o Klubu HDZ-a u Europskom parlamentu.

– Da je Andrej Plenković i danas europski zastupnik, uvjerena sam da bi glasao za tu rezoluciju. Aktualni zastupnici HDZ-a nemaju s čime izaći na predstojeće izbore. Nitko u Hrvatskoj ne prepoznaje što to oni uopće rade, pa sada nastoje ovako dići tenzije.

Kada su iz HDZ-a u Europskom parlamentu bili Plenković, Ivana Maletić i Dubravka Šuica, oni su imali neke svoje niše, bavili se konkretnim stvarima i uspješno to komunicirali. Ova njihova generacija to nema i zato nas tragikomično optužuju za veleizdaju. K tome se i međusobno oni ne podnose. Mi u Klubu SDP-u imamo prijateljske odnose, konzultiramo se.

Niz puta sam nekome iz HDZ-a slala mail da ga upozorim na nešto i potom saznala da on to nije podijelio s kolegama iz stranke, sačuvao bi to za sebe. Oni, što je djelomično i posljedica preferencijskog glasanja na izborina, jedni druge gledaju kao na konkurenciju, ispričala nam je Biljana Borzan.

Sokol: Ukidanje veta jača euroskeptike

Osim što bi ograničavanje veta naštetilo Hrvatskoj, procjena je Tomislava Sokola da to ne bi niti pozitivno djelovalo na Europsku uniju.

– Što da sedam država ostane u manjini glasujući protiv neke odluke o vanjskoj politici? Kako bi se te države natjeralo da implementiraju tu odluku? Uvjeren sam da bi došlo do podjele i dobili bismo Europu više brzina, jezgru država koje bi nešto gurale i ostatak koji bi bio na margini.

To bi bila glavna posljedica ukidanja prava veta. Ojačali bi euroskeptici i eurofobi, ističe Sokol.