Kad je doznala za karcinom dojke u sekundi joj se svijet raspao na tisuću kmadića…

Gradska knjižnica Biograd zajedno s udrugom Nismo same i nakladničkom kućom Profil ovogodišnji Dan žena posvetila je iznimno hrabrim, snažnim i pozitivnim ženama koje su svoje priče o borbi s rakom ispričale u zbirci »Nismo same« priređivačice Ivane Kalogjera, predsjednice istoimene udruge.
Predstavljanje knjige i ispovjedi žena koje su preboljele karcinom bilo je prepuno emocija. Miješale su se suze, smijeh i aplauzi žena koje su pričale svoja iskustva.
– Knjiga »Nismo same« zbirka je intimnih ispovijesti žena oboljelih od raka, njihovih partnera, članova obitelji i prijatelja koliko ih je objavljeno na istoimenoj mrežnoj stranici. Knjiga pruža intiman pogled u svijet oboljelih, njihove emocije i borbu koju prolaze, kazala je Tihana Jurišić, ravnateljica Gradske knjižnice.
Knjiga je jedinstvena posveta istinskih heroina, koje svojim pričama ruše društvene tabue i upozoravaju na probleme s kojima se susreću oboljeli od karcinoma.
– Vedrina prije svega, ljubav prema životu i pozitivan stav pomogli su ženama s karcinomom da iz svojih najtežih životnih bitaka izađu zdrave, snažne, naglasila je Jurišić.

Slavlje života, humor i šale
– Iako je riječ o jednoj takvoj strašnoj temi, u svim tim pričama se slavi život, puna je humora i šale. Žene lavice su zapravo herojskom borbom za život, odlučnošću, hrabrošću, humorom i pjesmama pobijedile tu zloćudnu, opaku bolest, rak dojke, rekla je Jurišić.
Novinarki Ivani Kalogjera kad je doznala za karcinom dojke u sekundi se svijet raspao na tisuću komadića. Umjesto da se prepusti depresiji, odlučila se na hrabar potez. Osnovala je stranicu, a potom i udrugu »Nismo same« za podršku ženama koje su pobijedile malignu bolest ili se liječe od nje.
– Mnogi rak doživljavaju kao gubitak života, a postoje i brojne osude. Uz to, žene se teško nose i s prvim fizičkim simptomima bolesti, gubitkom kose, obrva, trepavica. Neke žene postanu depresivne, a kod nekih se rađa inat, istaknula je Kalogjera.
U sklopu udruge, Kalogjera je pokrenula i projekt »Nisi sama – ideš s nama!«, projekt koji je omogućio besplatne povratne vožnje taksijem na kemoterapiju za oko tisuću žena.
– Ženama želim poručiti da bolest nije kraj te da pokušaju smoći snage i pronađu novu sebe u toj bolesti. Moj je stav da nitko kroz bolest ne bi trebao prolaziti sam, nije sramota tražiti pomoć, poručila je Kalogjera dodavši kako njihova portal stranica ljudima pruža nadu i vjeru, zbog čega ih prate ljudi iz čitave regije.
O svojim iskustvima u borbi protiv karcinoma, uz Ivanu Kalogjera, govorile su i autorice priča Goranka Perc i Irena Letica Ćurčić te Zdravka Tot.
– Kada mi je 2016. otkriven rak dojke, otvorio mi se jedan novi svemir. Bio je poticaj da napravim ono što je godinama bilo na čekanju i odlučila sam krenuti na Put svetog Jakova. Ne u nekoj budućnosti, već odmah, kaže Goranka Perc koja se izborila za vlastiti život, a onda savladala 900 kilometara dugu avanturu.

​Ne gubite nadu
Nakon što je upoznala Ivanu, Ljiljanu, Irenu i Renatu, znala je, kaže, da će to biti i za njih i za sve žene koje se bore ili su se borile s rakom dojke.
– Svaki od 30 dana pisala sam dnevnik koji se objavljivao na stranici Niste same. Željela sam da žene s karcinomom znaju kako s tim zahtjevnim hodočašćem ostavljam i dio svih njihovih patnji i boli koje su prošle u borbi s bolešću. Nisam ni sanjala da će ovo moje putovanje toliko značiti svim ženama kojima sam posvetila tih 900 kilometara, one su jednostavno hodale sa mnom, navodi Goranka Perc.
Pjesnikinja Irena Letica Ćurčić, majka četiriju kćeri i baka troje unučadi, s dijagnozom raka dojke suočila se prije šest godina. Primila je 16 doza kemoterapija, 18 doza biološkog lijeka i 25 zračenja, a na njih je, kaže ona, odlazila našminkana i sređena pjevajući, a pod terapijom je vozila bicikl i prvi put stala na skije.
– Prva stvar koju sam kupila je bio najcrveniji ruž. Zašto crveni ruž, jer sam primala »crvenu«, odnosno kemoterapiju. Kada sam ostala bez ijedne dlake na tijelu, crvenom sam bojom prkosila stanju u kojem sam se našla. Podsvjesno sam se hrabrila i liječila. Kad ideš po crvenu, sve se u tebi opire, ali noge same ustaju i idu. Svezala bih maramu, nacrtala obrve, stavila crni krajon na kapke da ne izgledam kao »izvanzemaljac«, i naravno, crveni ruž. Obula bih i visoke potpetice, prkoseći neuropatiji i bolnim nogama. I pjevala, čitala je Irena Letica Ćurčić ulomke svoje priče s kojom je, kaže, htjela pomoći sljedećoj ženi koja se nađe u takvoj situaciji.
Pročitana je i priča Zdravke Tot, žene hrabrosti kojoj su liječnici govorili da neće preživjeti.
– Kad život pred tebe stavi zid, ili ćeš ostati stajati pred njim, ili ćeš ga preskočiti. Ma koliko visok taj zid bio, odustajanja nema. Sve prođite s osmijehom, jer samo je jedan život. I ne gubite nadu, zaključila je Tot.