Josip Stojčević u brončanom četvercu

U finalu je bilo neizvjesno, ali više u borbi za drugo negoli za treće mjesto. Od početka smo se mi i Talijani borili za drugo mjesto, dok je Australija bila čitavu dužinu čamca iza nas, kazao je Josip Stojčević
Mladi zadarski veslač, član Jadrana, Josip Stojčević proteklog se vikenda na Svjetskom prvenstvu seniora do 23 godine u njemačkom Brandenburgu okitio brončanom medaljom. Stojčević je u posadi četverca bez kormilara zajedno s Alenom Banovcem (Gusar Split), Antom Janjićem (Iktus Osijek) i Marinom Bogdanom (Jadran Rijeka) doveslao do trećeg mjesta iza posada Njemačke i Italije. Hrvatska je posada u prvoj utrci osvojila treće mjesto, da bi se pobjedom u repesažu plasirala u polufinale u kojem je bila druga i ostvarila plasman u finalnu utrku.
– Bilo je teško. Imali smo samo dva tjedna za uveslavanje i bilo je teško za očekivati da već u prvoj utrci dobro odveslamo. Tu prvu utrku smo bili treći, a samo su prva dva mjesta vodila izravno u polufinale što znači da smo morali odveslati još jednu utrku više u odnosu na izravnu konkureciju za medalju. Ipak, iz trke u trku smo veslali sve bolje i bolje i na kraju ostvarili veliki rezultat – kaže Stojčević.
U finalnoj utrci hrvatski su reprezentativci vodili veliku borbu s Talijanima za drugo mjesto, no u završnici su se ipak morali zadovoljiti brončanom medaljom.
– U finalu je bilo neizvjesno, ali više u borbi za drugo negoli za treće mjesto. Od početka smo se mi i Talijani borili za drugo mjesto, dok je Australija bila čitavu dužinu čamca iza nas. Zadnjih 300 metara prije cilja smo još uvijek bili drugi, no tada smo imali malih problema zbog bočnog vjetra i Talijani su nas uspjeli preteći. Mi smo bili u trećoj stazi, oni u petoj, a zbog vrlo velikih tribina peta i šesta staza su malo zaklonjene od vjetra što im je dosta pomoglo. U zadnjih 50 metara smo se zadovoljili s tim trećim mjestom te su nam se tada približili Australci, ali mislim da brončana medalja nije dolazila u pitanje.
Stojčeviću je ovo treća medalja s velikih natjecanja. Uz ovu, ima još jednu broncu te srebro s juniorskih svjetskih prvenstava u Ateni 2003. i Barceloni 2004., no najveći san ipak ostaje plasman na Olimpijske igre.
– Da smo se uspjeli plasirati na OI u Pekingu to bi definitivno bio najveći uspjeh moje karijere. Ulog je bio vrlo velik, svi smo vrlo naporno radili za te kvalifikacije, ali ipak za konačan se uspjeh mnogo stvari treba poklopiti, u utrci mora sve biti savršeno. Mi smo bili daleko najmlađa momčad na tim kvalifikacijama pa smo se možda malo i prepali velikog rezultata. Imali smo u prosjeku 22 godine, dok je posada Nizozemske primjerice imala 28, a to su ipak najbolje veslačke godine upravo zbog spoja snage i iskustva – kazao je Stojčević i zaključio.
– Sada slijedi malo odmora i kupanja, a onda sve ispočetka. Očekuju nas pripreme za Europsko prvenstvo u Ateni krajem rujna. Još ne znamo u kojoj ćemo posadi nastupiti, a to će vjerojatno odlučiti izbornik nakon što se vrati s Olimpijskih igara.

Braća Begović deveti
Iako su svi očekivali da će u reprezentativnom četvercu nastupiti trojica Zadrana, braća Begović i Stojčević te Alen Banovac iz splitskog Gusara, izbornik se ipak odlučio na nešto raznovrsniju varijantu. Braća Marin i Branko Begović nastupili su, pak, u posadi dvojca bez kormilara te osvojili četvrto mjesto u B finalu, odnosno ukupno deseto mjesto.