I s povećanjem naknade za povrat ambalaže na začelju smo Europske unije

Iako je Vlada krajem studenoga donijela uredbu o naknadi gospodarenja otpadom i povratnoj naknadi kojom Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije utvrđuje od 1. siječnja 2025. viši iznos povratne naknade ambalaže za pića s 0,07 eura na 0,10 eura, udruge za zaštitu okoliša okupljene u Platformu za borbu protiv zagađenja plastikom smatraju da je to nedovoljno, nemotivirajuće i nije im jasno zašto taj iznos nije povećan na 15 eurocenti.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kažu da je donošenje ove uredbe, između ostalog, uvjet za pristupanje OECD-u, a nužno je i zbog provedbe Pravilnika o gospodarenju posebnim kategorijama otpada u sustavu Fonda i Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku.

Europska uredba

– Neke su udruge u javnom savjetovanju tražile znatnije povećanje povratne naknade, no iako je povratna naknada prolazna stavka, povećanje na 10 centi usvojeno je kako se ne bi dodatno povisile cijene pića u trgovinama. Povratna naknada za ambalažu od pića novčani je iznos koji proizvođač plaća na račun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, objašnjavaju iz Ministarstva.

Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije tvrdi da nova uredba ne donosi dovoljno visoku naknadu za otkup ambalaže. »Budući da znamo da na visinu tog iznosa utječe socioekonomski faktor svake zemlje nije nam jasno zašto on nije povećan na 15 eurocenti.

Taj iznos, primjerice, ima Slovačka, koja je socijalno i ekonomski slična Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala da što je veća cijena povratne naknade, to je veći i povrat ambalaže«, ističe Mileusnić napominjući da je i dalje to najbolji način prikupljanja ambalaže.

Prema njezinim riječima, europska uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu kaže da do 2030. zemlje članice moraju imati 90 posto prikupljenih boca od napitaka i ambalaže od pića. »Hrvatska je sada na 80 posto. Imamo ograničeno vrijeme za podizanje toga postotka i dostizanje ograničenja.

U jednom će trenutku biti neizbježno povećanje otkupne cijene u skladu s poskupljenjima koja nas svakodnevno pritišću. Bilo bi dobro da je to već sada učinjeno, pogotovo za one koji preživljavaju od skupljanja boca. To je žalosno da u društvu uopće postoje osobe koje na taj način moraju preživljavati, ali to je činjenica.

Tih 10 centi vrijedi manje nego što je vrijedilo 50 lipa kada je ta naknada prvi put donesena. Umjesto da smo o tom pitanju napredovali, mi smo nazadovali«, mišljenja je naša sugovornica.

Hrvatska će, i unatoč povećanju naknada, ostati na začelju Europske unije. Primjerice, Danska za povratnu ambalažu isplaćuje iznos od 13 do 40 eurocenti, Finska od 10 do 40, a Norveška od 13 do 32 eurocenta.

Od 11 do 22 centa daje Švedska, Nizozemska 28, Njemačka 25, a slijede Island s 12 centi, Litva s 11 i Estonija s 10 eurocenti, koliko će se od početka sljedeće godine za otkup PET ambalaže plaćati i u Hrvatskoj.

Na konstataciju da će trgovci povećanje otkupne cijene iskoristiti i za povećanje cijena proizvoda i da će građani biti ti koji će podnijeti najveći teret Ana-Marija Mileusnić kaže kako trgovci zbog tri eurocenta povećanja naknade za otkup ambalaže ne bi trebali uopće podizati cijene proizvoda.

– To im je samo prilika i izlika da poskupe i dok ljudi to plaćaju, trgovci će određivati takve cijene. Ne postoji tu neki zaštitni mehanizam. To je stvar nepoštene trgovačke prakse. To je okolišna komponenta i odgovornost proizvođača. U takvom sustavu nitko ne gubi.

Ako se vrati ambalaža, mi dobijemo povrat tog iznosa, a gubi jedino onaj tko ne vrati ambalažu. Povratna naknada nije dio cijene proizvoda jer se iznos naknade potpuno nadoknađuje potrošačima ako se ambalaža vrati na mjesto preuzimanja, poručuje.

Stimulativne mjere

Činjenica je da je iznos naknade za povratnu ambalažu jednak i za male bočice i za one od tri ili pet litara. Na upit zašto je to tako, Ana-Marija Mileusnić odgovara da su zakonodavcu postavili i to pitanje kategorizacije, ali da nije bilo povratnih reakcija.

»Mislimo da bi se mogle uvesti kategorije, ali sada se čini prekasno jer je završilo javno savjetovanje. Mi jesmo stavili svoje komentare, ali nismo dobili odgovore, osim da bi to poskupilo cijenu pića«, naglašava članica Zelene akcije.

Iz Ministarstva podsjećaju da je povratna naknada određena kao stimulativna mjera koja potiče potrošača da otpadnu bocu vrati u trgovinu ili u reciklažno dvorište i za to ostvari povrat već uplaćene povratne naknade (0,07 eura odnosno 0,10 eura).

»Dakle, iz povratne naknade se ne plaćaju troškovi skupljanja i obrade ambalažnog otpada, pa stoga iznos povratne naknade ne ovisi o masi ili volumenu ambalažnog otpada«, pojašnjavaju nam iz Ministarstva.

Poznato je međutim da, posebno oni koji žive u pograničnom području, često u šoping odlaze u Srbiju, BiH ili Mađarsku, gdje su gazirana pića i drugi napitci jeftiniji nego u Hrvatskoj. Za PET ambalažu iz tih zemalja nije moguće dobiti nikakvu naknadu i zato ona najčešće završava u kontejnerima ili nezbrinuta u okolišu.

Iz Ministarstva na tu činjenicu odgovaraju »kako za ambalažu koja se kupuje u susjednim državama nije plaćena povratna naknada na račun Fonda, i ona ne podliježe povratu te naknade«. »Takva ambalaža, ako je na području Republike Hrvatske postala otpad, mora biti odvojeno skupljena i obrađena u okviru uspostavljenog sustava odvojenog skupljanja«, naglašavaju.

Lažiranje podataka

U Zelenoj akciji upravo u takvim slučajevima vide nužnost prikupljanja ambalaže uz naknadu. »PET ambalaža koja nema vrijednost, odnosno za njezin se povrat ne dobije nikakva naknada, završava često u okolišu, prirodi ili na ulicama.

To bi se trebalo dovesti u red strožim kontrolama ili pojačanim nadzorom ulaska takve ambalaže. Ambalažu nekih proizvođača iz Slovenije može se vratiti u Hrvatskoj i radi se na tome da se takva ambalaža standardizira na razini EU-a kako bi se mogla otkupljivati u svim zemljama članicama.

Cilj bi bio da se u različitim zemljama može standardizirana ambalaža vraćati, no mislim da je dug put do toga. Nisu, naime, ni cijene usklađene u svim zemljama članicama niti je u svim članicama uveden sustav povrata ambalaže. Hrvatska je bila među prvima i taj se sustav pokazao vrlo uspješnim.

Primjerice, Španjolska je nakon dugog otpora, muljanja i pokušavanja prikazivanja lažnih podataka o odvojeno prikupljenoj ambalaži tek sada uvela sustav povrata ambalaže«, ističe Mileusnić.

Ekološke udruge zagovaraju uporabu povratne ambalaže, odnosno ambalaže koja se višekratno može upotrebljavati i reciklirati.

– Željeli bismo da se mlijeko pakira u staklenim bocama kao nekada, da jogurt bude u čašama koje mogu ponovno kružiti kroz sustav i onda se tek na kraju, kada se iskoriste puno puta, recikliraju. Neprihvatljivo je da se za jedno korištenje pića mora toliko resursa potrošiti, zaključuje Ana-Marija Mileusnić.

U 17 godina 535,9 milijuna eura naknade

Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije podsjeća da se otpadna ambalaža u sustavu povratne naknade skuplja od 2006. godine, a od tada do kraja 2023. Fond je ukupno za PET ambalažne jedinice isplatio iznos od 535,9 milijuna eura povratne naknade.

»Kriteriji za otkup otpadne ambalaže propisani su Pravilnikom o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku na način da otpadna ambalaža koja se predaje u sustav povratne naknade, odnosno koja se predaje u trgovinama i reciklažnim dvorištima, mora biti ispražnjena od sadržaja, ne smije biti zgnječena ili uništena, te GTIN oznaka i oznaka sustava povratne naknade moraju biti jasno vidljive i čitljive«, objašnjavaju.