Problem je nastao jer je 2004. godine projekt okvalificiran kao postrojenje za taljenje i proizvodnju mineralnih tvari. No, tek kasnije se ispostavilo da je riječ o kemijsko-tehnološkom postrojenju koja zahtijeva strožu proceduru i detaljniju procjenu utjecaja na okoliš, objasnila je Vučković novinarima na marginama sabora Zajednice utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman”.


Kako je pojasnila, u vrijeme donošenja prvotne odluke o obustavi postupka ocjene utjecaja na okoliš djelovalo je jedinstveno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a pravni sljednik uprave za procjenu utjecaja na okoliš sada je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Uprava koja je tada vodila postupak sada djeluje unutar novog ministarstva, zbog čega, kako kaže, ne postoji međuresorni spor, već kontinuitet iste administracije.




Sporni postupak započeo je u ožujku 2024., kada je ovlaštenik investitora podnio zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš, klasificirajući projekt kao postrojenje za taljenje i proizvodnju mineralnih tvari. Takva kvalifikacija odgovara zahvatima, za koje se procjenjuje treba li uopće provesti cjelovitu studiju.


Međutim, nakon što je ministarstvo zatražilo dodatna pojašnjenja, investitor je povukao zahtjev, a postupak je u travnju 2024. obustavljen. Upravo to rješenje sada je stavljeno izvan snage.




Ponovnim uvidom u dokumentaciju, kako je naglasila Vučković, utvrđeno je da se ne radi o mineralnom, nego o kemijsko-tehnološkom postrojenju, u kojem se iz litijeva karbonata proizvodi litijev hidroksid, uz nastanak nusproizvoda. Takav proces, prema ocjeni ministarstva, nedvojbeno spada u kemijsku industriju, što ga svrstava u drugu kategoriju zahvata – onu koja zahtijeva strožu proceduru i detaljniju procjenu utjecaja na okoliš.


„Riječ je o kemijskom procesu i kemijskom postrojenju, zbog čega je trebalo primijeniti odgovarajuću točku uredbe i provesti cjelovit postupak ocjene“, rekla je ministrica, dodajući da je ranije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.


Ministarstvo je stoga odlučilo postupati po službenoj dužnosti, neovisno o tome što je investitor prethodno povukao zahtjev. Takva mogućnost postoji kada je riječ o zaštiti javnog interesa i kada se naknadno utvrde nepravilnosti.


Projekt se vraća na procjenu


Nova odluka ne znači da je projekt konačno zaustavljen, nego da se postupak vraća u fazu procjene potrebe za studijom utjecaja na okoliš, koja će se sada provesti uz primjenu načela opreza i potpunosti. Koliko će postupak trajati, ministrica nije precizirala, naglasivši da će trajati „koliko treba“ kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice.


Odluku ministarstva pozdravila je građanska inicijativa „Gospić je naš dom“, koja je mjesecima upozoravala na, kako tvrde, nedosljednosti u postupku i mogućnost da projekt takvog opsega napreduje bez cjelovite procjene utjecaja na okoliš. Smatraju da je sada potvrđeno kako su postojala kontradiktorna tumačenja nadležnih tijela te traže utvrđivanje odgovornosti za ranije odluke.


Prema podacima iz rješenja, planirani pogon uključuje preradu oko 8800 tona litijeva karbonata godišnje i proizvodnju oko 10.000 tona litijeva hidroksida, uz kontinuirani rad postrojenja. Ministarstvo ističe da takav kapacitet i tehnološki proces nose potencijalne rizike za okoliš, što dodatno opravdava potrebu za detaljnom procjenom.


U središtu slučaja tako se našlo pitanje kako je projekt uopće mogao biti inicijalno kvalificiran na način koji ne podrazumijeva strožu kontrolu. Ministarstvo sada tvrdi da je riječ o očitoj pogrešci u pravnoj kvalifikaciji, dok lokalna zajednica traži odgovore je li pritom došlo i do propusta u nadzoru ili tumačenju propisa.


Gradonačelnik Gospića Darko Milinović ranije je zatražio jasno očitovanje države o tome je li za projekt potrebna studija utjecaja na okoliš. Najnovija odluka sugerira da će upravo to pitanje sada biti u središtu ponovljenog postupka, koji bi trebao dati konačan odgovor o prihvatljivosti ovog projekta za okoliš i zdravlje građana.