Veliki i sve češći problem u Hrvatskoj je nasilje prema starijima

Umjesto da dostojanstveno, okruženi ljubavlju, pažnjom i skrbi svoje sada odrasle djece i njihovih obitelji, žive svoje zlatne godine, svoju treću dob, brojne stare osobe žrtve su obiteljskog nasilja ili zanemarivanja od strane vlastite djece i drugih članova obitelji, kao i okoline, nailazeći na psihološko, fizičko, materijalno i drugo zlostavljanje.

Zato je početkom 2018. tada novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji starije osobe stavio u pravedniji položaj po pitanju nasilja i zanemarivanja koje je postalo strogo kažnjivo pa su se uoči njegovog stupanja na snagu svakodnevno po medijima “vrtjeli” naslovi kako će za zlostavljanje i zanemarivanje starijeg i nemoćnog člana obitelji slijediti kazna zatvora do 45 dana, kao i novčane sankcije od tadašnjih 10.000 kuna, a čime je takvo postupanje ušlo u sferu kaznenog djela.

Izvan fokusa

U Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH), koji problematiku i definiranje zakonskih rješenja prati vrlo aktivno i inicira brojne prijedloge, kažu kako do poboljšanja položaja starijih u tom smislu, iako se sada to sankcionira i statistički bolje prati, nije došlo.

Brojke su crne i izvan su fokusa javnosti, ocjenjuju.

– Starije osobe žrtva su prvom redu psihičkog, fizičkog, financijskog, tj. ekonomskog, emocionalnog, stambenog i drugog nasilja, kaže predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović čije riječi potvrđuju i u PU osječko-baranjskoj.

– Zabilježena su sva nasilja – psihička – verbalno ili neverbalno postupanje prema starijim osobama, nazivanje pogrdnim imenima, socijalno izoliranje, zabrana posjeta, ponižavanje, pretjerano kritiziranje i drugo, financijska, novčano manipuliranje starijih osoba, ucjene, zlouporaba novca ili imovine, krivotvorenje, prijevare i drugo, a sve za vlastitu korist, potom tjelesna zlostavljanja (čin nasilja bez obzira rezultira li ono ozljedom ili ne), pa i zanemarivanja, odnosno nebriga o starijima iznad 65 godina koji uključuje namjerno ili nenamjerno nepružanje osnovnih uvjeta za život, navode u toj PU kao i to da su počinitelji sankcionirani podnošenjem prijava nadležnim sudovima, navode u toj PU.

U Uredu pučke pravobraniteljice ističu kako se sudovi u Hrvatskoj godišnje bave s nešto više od 800 predmeta nasilja nad starijima u obitelji – lani su bile 854 žrtve starije dobi, u 2022. ih je bilo 825, a 2021. njih 834.

– Udaranje, prijetnje, učestalo vikanje, skrivanje mirovine, zaključavanje prostorija u domu, nedavanje lijekova ili vode – sva ova ponašanja mogu se smatrati nasiljem nad starijima u obitelji. Ali, stariji ljudi trpe nasilje u obitelji puno češće nego što to pokazuju službene brojke.

To dokazuju istraživanja u kojima se stariji osjećaju slobodnije govoriti, pa kažu da ne vjeruju da bi prijava išta promijenila, ne vjeruju institucijama ili smatraju da im nema tko pomoći, a kažu i da ih je sram prijaviti svoje bližnje ili ih je strah što će se nakon toga događati, kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Život u siromaštvu

Pravobraniteljica podsjeća i na to da veliki broj starijih živi u siromaštvu, čak njih 35 posto, što ih čini posebno ranjivima kad je u pitanju nasilje u obitelji – financijski ovise o nasilniku, nemaju kako doći do informacija što mogu napraviti da se zaštite od nasilja, boje se troškova koje bi mogli imati ako prijave nasilje: gdje će stanovati, hoće li trebati plaćati odvjetnika i slično.

– U javnom prostoru u Hrvatskoj sve se više govori o nasilju, prije svega onom obiteljskom i među starijima, ali to još nije dovoljno, a broj onih za koje možemo očekivati da će u dobi 65+ doživjeti nasilje sve je veći.

I inače je prisutno na svakom koraku i postalo je dio diskriminacije te populacije ne samo u obitelji, nego i od strane poznanika, susjeda, lopova, provalnika…, kaže Petrović i navodi ishod istraživanja iz 2008. koje je pokazalo da je 61 posto ispitanih unazad godinu dana doživjelo neki oblik nasilja, najčešće psihičko, a drugo je materijalno, financijsko. Ispitano je tada tisuću starijih osoba, a kao počinitelji nasilja u obitelji isplivali su suprug, sin, drugi članovi obitelji.

– Vrh je to sante leda. Broj starijih osoba žrtava nasilja crna je brojka i država, njezine institucije, direktni su krivac za to. Resorno ministarstvo pod čijim kišobranom je i ova problematika – Ministarstvo rada, zida nekakve centre što je jako korisno i dobro, ali ne prepoznaju ovu problematiku, kaže Petrović i dodaje da je nedavno Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba došlo do podatka, a na temelju ispitivanja na uzorku od 430 ispitanika, da svaka peta osoba starije životne dobi doživi nasilje.

Brojke kažu da su žrtve nasilja nad starijima češće žene, još slabija kategorija starih osoba. Brojne su samice, često živeći u zoni siromaštva. u SUH-u kažu da su one koje žive s partnerima izložene nasilju zbog njihovog alkoholizma zbog čega oni postaju agresivni pa je u urbanim sredinama, upozoravaju u tom umirovljeničkom udruženju, sve više razvoda starijih, a iza toga je nasilje.

​Dosmrtno i doživotno

Ističe se i oblik ekonomskog nasilja. Starijim osobama uslijed takvog oblika nasilja oduzima se mirovina i tjera ih se, da bi im se dao ručak ili ih se presvuklo, vodilo liječniku, da prepišu kuću i slično. Dolazi se tako do sramnog fenomena ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.

Ta dva termina starijima su slična, ali i sugestivna pogotovo termin “ugovor o dosmrtnom uzdržavanju” gdje ta populacija uglavnom misli kako je riječ o uzdržavanju do njihove smrti pa se odlučuju potpisati upravo takav ugovor. A stavljanjem svoga potpisa na njega, pravno širom otvaraju vrata da druga strana istog trena postaje vlasnik njihove imovine, nekretnine pa mnogi stariji završavaju zbog toga na ulici.

U SUH-u opetovano upozoravaju na to, tiskaju letke, organiziraju radionice, vode besplatno pravno savjetovalište, pišu o zamkama dosmrtnih ugovora u Glasu umirovljenika. Petrović kaže kako osvještenost u zadnje vrijeme o tim ugovorima donekle raste, no nerazlikovanje “dosmrtnih” i “doživotnih” ugovora među starijima i dalje uglavnom ne postoji.

– Bili smo u radnoj skupini koja je i osnovana na našu inicijativu o tome da se ukinu dosmrtni ugovori no pravnici, odvjetnici i socijalne službe bili su protiv toga. Godišnje se potpiše 7 do 11 tisuća tih ugovora u omjeru 50 prema 50. Na sreću, barem je uveden registar onih koji daju uzdržavanje što smo uspjeli lani. Zbog neznanja o “dosmrtnim” ugovorima i nerazlikovanja s “doživotnima”, ljudi završavaju na cesti, upozorava Petrović.

Navodi potresan slučaj iz Like, pokraj Gospića.

– Nakon što im je majka potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, brat i sestra zaključali su je u stanu i vezali za radijator kako se, rekli su, “ne bi ozlijedila”. Nisu joj nosili hranu, ispričala je Petrović još jedan potresan epilog za staru osobu nakon što je stavila potpis na dosmrtni ugovor.

Ponovno su susjedi bili ti koji su prijavili slučaj i upravo su susjedi ti koji su među najčešćim prijaviteljima nasilja nad starijim osobama (u obitelji) što je znak da okolina sve manje okreće glavu od tog problema po onoj “ne bih se htio miješati da ne upadnem u problem”.

Ohrabrivati da prijavljuju

– Nasilje nad starijim osobama u obitelji jedan je od istaknutih problema u izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu koje sam krajem ožujka predala Hrvatskom saboru. I kad izvješće jednom dođe na red plenarne sjednice, potrudit ću se da taj problem ne “pojedu” uobičajena politička prepucavanja, već da ostane u fokusu i saborskih zastupnika i javnosti. Isto tako, nasilje nad starijima – kako ono u obitelji, tako i u institucijama, jedna je od tema posebnog izvješća o ljudskim pravima starijih koje također pripremamo i koje ćemo uskoro predati Hrvatskom saboru, najavljuje pučka pravobraniteljica Tena Šimonović.

Kaže da je potrebno napraviti više stvari da bi se starije osobe češće odlučile prijaviti nasilje koje trpe u obitelji te da bi nasilnici bili adekvatno kažnjeni, a društvo dobilo jasnu poruku da nasilje neće proći nekažnjeno.

– Prvo, potrebno je ohrabrivati starije da prijave nasilje koje trpe jer se samo tako mogu zaštititi od njega čemu može doprinijeti i podizanje svijesti upravo kroz ovakve objave u medijima. Drugo, potrebno je educirati policiju i socijalne radnike o svim oblicima nasilja nad starijima da bi ga češće i bolje prepoznavali.

To sam i preporučila MUP-u i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. Sada se, recimo, događa da češće prepoznaju je li bilo fizičkog nasilja, dok ekonomsko ili psihičko nasilje ili zanemarivanje rjeđe primijete. Najčešće je to prisutno u obiteljima u kojima postoje različiti interesi oko imovine pa se nasilje zapravo okarakterizira kao nesuglasica oko imovinsko-pravnih pitanja što je potpuno pogrešno.

I treće, što je također moja preporuka iz izvješća, vjerujem da bi bilo iznimno korisno i da Ministarstvo rada izradi smjernice postupanja u slučaju psihičkog, emotivnog i ekonomskog nasilja, koje postoje za slučajeve fizičkog nasilja, ali ne i drugih oblika.

Pri tome smjernice bi trebale uvažavati specifičnosti svake skupine jer, postoje neke specifičnosti kada je riječ o osobama starije životne dobi kao žrtvama nasilja, kaže pučka pravobraniteljica.

Nevidljivo financijsko nasilje

U Sindikatu ukazuju i na nevidljivo financijsko nasilje nad starim osobama.

– Je li nasilje ako otac prijavi sina jer mu kao kockar stalno uzima novac pa starac ostaje gladan, nema ni za lijekove i slično. I tako sve dok jednom ne dođe i do fizičkog nasilja nad njim?! Tu je i zloporaba kartica.

Forsiraju se bankomati, a mnogi stari roditelji baš zbog zloporabe kartica su za dobivanje mirovine poštom, na kućni prag, u ruke, kaže Petrović, upozoravajući kako je ekonomsko zlostavljanje teško i otkriti.

Crna praksa pokazuje kako sada ima i krivotvorenja potpisa da bi se fabriciralo darivanje zemljišta, zloporabe punomoći kako bi se mogla prodati imovina, nadalje poseže se i za lažnim predstavljanjem, krađama, prijevarama, provalama u kuće starih osoba, ubojstvima.

»Nenamjerno« zapostavljanje

Predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović navodi slučaj kada su žena i muškarac u kasnim 50-im koji iz imovinskih razloga dementnog starca zaključali u vikendicu s rešetkama na prozorima, ostavivši ga u donjem rublju. Hranu su mu donosili povremeno.

– Vikao je i čuli su ga susjedi te slučaj prijavili policiji. Počiniteljima je sudskim putem izrečena psihosocijalna mjera tretmana zaustavljanja nasilja, zanemarivanja.

Drugim riječima, tretmanom su morali naučiti da su ga morali osloboditi, ocijenjeno je da je to zlostavljanje, zapostavljanje iz neznanja i neinformiranosti, poput nenamjernog zlostavljanja, nenamjernog zanemarivanja, a ja bih ga nazvala vrlo čestim načinom zapostavljanja, zanemarivanja starijih osoba, navodi Petrović, ukazujući na praksu »nenamjernog« ponašanja u ovoj problematici.