Učenik zagrebačke škole sastavio listu za odstrel: “Nemate depresivnije djece od malih zlostavljača”

U zagrebačkoj Osnovnoj školi »Brezovica« u tijeku je policijska istraga zbog učenika osmog razreda koji je na papiru sastavio popis učenika za odstrel. Prijetnju je potkrijepio fotografijom s oružjem. Prema svjedočenju roditelja druge djece, dječak je prvi popis zgužvao, a onda sastavio novi, na kojem je bilo i ime razrednice.

Događaj je izazvao veliku zabrinutost u školi, što i ne čudi s obzirom na prošlogodišnji teški incident koji se dogodio u jednoj beogradskoj osnovnoj školi, u kojem je u pohodu 13-godišnjeg učenika ubijeno osmero učenika i zaštitar.

Zabrinuti roditelji pozvali su policiju koja se o ovom slučaju još nije očitovala, a o svemu je obaviještena i prosvjetna inspekcija. Ravnatelj škole Darko Rogalo tvrdi da je škola odmah poduzela sve aktivnosti koje su predviđene u takvim situacijama, no psihološka pomoć učenicima i roditeljima nije pružena.

Institucije obaviještene

– Sve što je trebalo, mi smo poduzeli. Sve institucije koje su trebale znati obaviještene su, mjere koje imamo po protokolu su provedene. Psihologinja i pedagoginja idu osnažiti djecu ako za to ima potrebe. Zasad nisu išle u razrede, nismo imali takve upite, rekao nam je ravnatelj Rogalo, koji smatra da se u ovom slučaju reagiralo pravilno i na vrijeme.

I u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO) potvrdili su da su od ravnatelja OŠ Brezovica zaprimili obavijest o prijetnji učenicima od strane jednog učenika.

– Vezano uz konkretan slučaj, ravnatelj je izvijestio da je postupio po Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima te obavijestio nadležne institucije. Nakon utvrđivanja svih činjenica, MZO će postupiti u okviru svojih nadležnosti, kažu u MZO-u.

Psiholozi već dulje vrijeme upozoravaju na činjenicu da je mentalno zdravlje djece i mladih narušeno, a ovakvi događaji posljedica su, među ostalim, i okruženja u kojem djeca danas odrastaju. Nataša Jokić Begić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava na to da nam djeca rastu u krajnje nepovoljnom okruženju i da se ta činjenica ne smije ignorirati.

– Znamo još od beogradskog slučaja da nas ne treba iznenaditi ako se tako nešto počne događati i kod nas. To je nešto što se vidi u zapadnom svijetu, a posljedica je rastućih problema mentalnog zdravlja, ističe.

Škole su odnedavno počele u većoj mjeri zapošljavati psihologe kao odgovor na rastuće potrebe mentalnog zdravlja djece, no to nije dovoljno, smatra ova psihologinja. Važno je, kaže, mobilizirati sve odrasle ljude da više obraćaju pažnju na djecu i da im olakšaju život u ova zaista složena vremena.

Kultura straha

– Imamo tri stupa mentalnog zdravlja. Prvi je da čovjek koliko-toliko misli o sebi da je u redu, da se sam sebe ne srami, da ne osjeća manju vrijednost niti da je narcisoidan, nego da je relativno u redu. Drugi je stup osjećaj da su ljudi oko nas dobri ljudi, da imamo povjerenja u svijet koji je oko nas, i da imamo uvjerenje da su ljudi oko nas koliko toliko dobri, a da je okolina sigurna.

I treći stup mentalnog zdravlja je da je budućnost koliko-toliko predvidiva i pozitivna. Pogledajte okoliš 21. stoljeća – ne da je nesigurna, nego se prikazuje pesimističnom, pa djeca odrastaju u ideji da treći svjetski rat samo što nije počeo, u ideji ekološke katastrofe, boje se da će se planeta rastopiti.

Živimo već desetljećima u kulturi straha, kojoj pridonose i mediji, gdje moraš biti stalno nečim zaprepašten, iako do rata u Ukrajini takvih opasnosti realno nije bilo, navodi Jokić Begić.

Ljudi su danas, dodaje, prikazani kao vrlo opasni, bojimo se da su oko nas teroristi, iako oko nas i nema terorizma, bojimo se da će djecu netko ukrasti iz vrtića, a nitko to nikad ne učini.

– Dijete se uči da su ljudi opasni, a fizička okolina nesigurna. I istodobno su izloženi društvenim mrežama i pritisku da nikad nisu dovoljno dobri, jer se očekuje pet nula, ne samo u školi, nego i sportu i drugdje. Djeca danas zaista žive u jednom teškom vremenu, mnogi od nas to ne razumiju, ističe psihologinja.

Agresija u dječjoj dobi gotovo u pravilu je izraz depresije

– Nemate depresivnije djece od malih zlostavljača. Kad se počne ponašati agresivno, dobije etiketu agresivca, to pogorša depresiju, a ona pogorša agresiju.

I to je jedan začarani krug koji bi itekako trebalo uzeti u obzir, ali ne osuđivati osobu, nego ponašanje. Treba razumjeti da agresija nije tu jer je netko zločest, nego je to reakcija u pravilu na osjećaj opasnosti, veli Jokić Begić.

– Kao što je prije sto godina Andrija Štampar zagovarao pranje ruku, danas trebamo obraćati pažnju na mentalno zdravlje. Moramo se staviti u cipele djece, i vidjeti s čim se oni u životu i ovim suludim vremenima suočavaju, a ne davati lakonske izjave kakve često čujem, »ma daj, ja sam snijeg prtio do škole«, upozorava psihologinja.

Pet je do 12, zaključuje, da odrasli osvijeste da je djeci i mladima život težak, ne radi razmaženosti, nego zato što okoliš nije pogodan za razvoj mentalnog zdravlja i dobrobiti.