Statistika otkriva da hrvatska svetišta godišnje posjeti milijun hodočasnika

Iako nema preciznih podataka, procjenjuje se da je vjerska događanja i sakralne objekte u svim vjerskim destinacijama u Hrvatskoj 2019. posjetilo gotovo milijun posjetitelja, od kojih čak 85 posto dolazi u marijanska svetišta, a najznačajnija su Aljmaš, Marija Bistrica, Trsat, Krasno, Solin i Sinj. Kad se govori o vjerskom turizmu, teško je razlučiti hodočasnike od turista, no istraživanje TOMAS Hrvatska 2019. pokazuje kako posjetitelji koji u hrvatska vjerska odredišta dolaze motivirani vjerom generiraju jedan posto ukupnog godišnjeg turističkog prometa.

Inače, prema Registru kulturnih dobara, u Hrvatskoj postoji 1.694 sakralnih građevina i 279 sakralnih kompleksa. Pritom se katedrala sv. Jakova u Šibeniku i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču nalaze na popisu nepokretnih kulturnih dobara upisanih na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Individualni posjetitelji

Vjerski turizam u turističkim je destinacijama još jedan motiv dolaska gostiju, i to ne vezan za ljetnu sezonu. Sakralni objekti osim toga privlače i ostale goste željne upoznati bolje destinaciju i njezin identitet i povijest. U manjim mjestima poput Marije Bistrice vjerski je turizam ustvari motor za razvoj ostalih oblika turizma, i što je još važnije, zadržavanje stanovništva i očuvanje starih obrta što se na temeljima vjerskog turizma kao okosnice za nadgradnju ostale ponude želi napraviti u Aljmašu.

U Primorsko-goranskoj županiji najveće je marijansko svetište ono Trsatsko. Gvardijan Trsatskog svetišta fra Krunoslav Kocijan pojasnio je kako najviše hodočasnika Trsatsko svetište posjećuje kroz ljetne mjesece, odnosno od lipnja do listopada i to su većinom hodočašća pojedinih župa. Osim hodočasnika iz Primorsko-goranske županije, hodočasnici dolaze ponajviše iz Sjeverne Hrvatske, ali i Zadra, Istre i ostalih dijelova naše zemlje.

Tu su i školske grupe koje dolaze ciljano u samo Svetište, ili ga obiđu u okviru terenske nastave na otocima ili Istri. Često se obilazak Trsatskog svetišta, doznajemo, poveže i s posjetom Astronomskom centru na Vežici. Tu su i redoviti posjeti studenata zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta koji sa svojim profesorima u fokusu imaju i arhitekturu ovog Marijanskog svetišta, posebno aulu.

– Osim hodočasnika iz naše zemlje, Trsatsko svetište posjećuju i hodočasnici iz mnogih drugih zemalja. Imamo primjerice i grupe iz SAD-a. Imali smo i skupine iz Italije, Slovenije, Njemačke, ali i iz dalekih zemalja poput Koreje ili Filipina. Novost ove godine je i za jesen najavljena grupa hodočasnika iz Indonezije.

Često je riječ o posjetiteljima koji borave na Jadranu pa u okviru odmora posjete i naše Svetište. Neki su i na proputovanju prema Međugorju pa stanu i kod nas, kazao je gvardijan fra Kocijan te dodao kako se ove godine osjeti oporavak broja dolazaka, vraćaju se stari hodočasnici, ali dolaze i novi.

U prvih sedam mjeseci i na početku kolovoza, Trsatsko svetište je posjetilo oko 11.700 hodočasnika u organiziranom aranžmanu, dakle, to su autobusne grupe. No, tu treba pribrojiti i individualne posjetitelje, i barem još toliko školskih grupa.

Glavna sezona

Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke također posjećuju hodočasnici i turisti iz cijelog svijeta. Marija Klenkar, direktorica Turističke zajednice općine (TZO) Marija Bistrica, govoreći o značaju vjerskog turizma za ovu općinu, kazala je kako je Mariju Bistricu lani posjetilo 676.000 što hodočasnika, što turista, odnosno za 120.000 posjetitelja više nego 2021.

U prvih šest mjeseci se također osjeti osjetno povećanje dolazaka u odnosu na lani. Inače, od kapaciteta imaju oko 160 ležajeva u hotelu s 4 zvjezdice, otprilike toliko i u privatnom smještaju. Direktorica TZO-a Marije Bistrice ukazala je kako im fali hotel ili hostel jeftinije cjenovne kategorije, kao i kako vjerski turizam generira značajan broj dolazaka, međutim, treba znati da tu nije riječ o nekakvom luksuznom segmentu. Ipak, dolazak tolikog broja hodočasnika ne bi bio moguć bez sinergije svih dionika u destinaciji.

– Marija Bistrica ima oko tisuću stanovnika, a na blagdan Velike Gospe nas posjeti oko 60.000 hodočasnika. Riječ je o velikom opterećenju na komunalnu infrastrukturu, ali Općina i naše komunalno poduzeće doista odrađuje svake godine odličan posao s infrastrukturnog aspekta.

Bez obzira i na naše druge manifestacije, ni jedan dan ne generira toliko ljudi kao ovaj blagdan, kazala je naša sugovornica pojasnivši kako ustvari glavna hodočasnička sezona u ovom marijanskom svetištu počinje u nedjelju nakon Uskrsa i traje do blagdana Svih svetih. Riječ je o već ustaljenim hodočašćima poput Varaždinskog prvog vikenda u srpnju, a koje se održava već preko tri stoljeća, ili Zagrebačkog, drugog vikenda u rujnu…

– Naši hodočasnički putevi stari su po 200 do 300 godina i što je važno i dalje su živi i ljudi dolaze. Tu su i brojna druga hodočašća. Inače, ovdje primjećujemo kako se i tu navike mijenjaju pa su nekad hodočasnici češće dolazili organizirano autobusima, dok se posljednjih godina ipak povećao broj individualnih dolazaka. I jasno da su nam vikendi najjači, međutim, puno više se dolazi i kroz tjedan.

Jedna od specifičnosti je i velik broj gostiju iz Poljske. Naime, oni imaju rutu prema Međugorju te im je stanica bila na putu u Međugorje ili na povratku Marija Bistrica. Tako od kasnog proljeća, pa duboko ujesen ovdje na dnevnoj bazi imamo autobus poljskih hodočasnika, ukazala je Marija Klenkar. Isto tako primjetan je povratak gostiju iz Izraela, ali i s dalekih tržišta, Koreje, Japana i Kine.

Ekonomska isplativost

– Ove godine, posebno u lipnju i srpnju, imali smo jako puno gostiju s tih dalekih azijskih tržišta. Neki jesu kršćani, a neki su jednostavno s kulturnog aspekta došli posjetiti Mariju Bistricu. Koreanci primjerice, jako puno dolaze na hodočašća u Srednju Europu, posebno u marijanska svetišta, tako da smo im u pravilu jedna od destinacija koje posjećuju. Vjerski turizam je pokretač svega, ali daleko od toga da nemamo i drugu ponudu.

Marija Bistrica je dom licitara, izrade tradicionalnih drvenih igračaka koje su na UNESCO-ovoj listi svjetske nematerijalne kulturne baštine, a i naših tradicionalnih medenjaka. Gosti, hodočasnici doista rado kupuju sve te naše tradicionalne proizvode, sve se to sačuvalo. Najmlađi majstor izrade igračaka ima 30 godina što pokazuje da ti zanati imaju budućnost, da su sačuvani, i to upravo kao posljedica razvoja vjerskog turizma.

Tradicija se nastavlja i to nam je stvarno neizmjerno drago. Trudimo se svi, moram istaknuti sinergiju Općine, TZ-a te samog Svetišta. To je neodvojivo, i jednostavno ta odlična suradnja sa Svetištem je ono što pomaže da se ovdje taj vjerski turizam razvija, kazala je direktorica TZO-a Marije Bistrice te dodala kako se očekuje da će se vratiti na brojke prije korone kada je ovu općinu godišnje posjećivao čak milijun posjetitelja – hodočasnika.

Inače, jedna od zanimljivosti jest i takozvano Vozočašće koje se održava narednog vikenda. Riječ je, naime, o hodočašću konjskih zaprega u Mariju Bistricu u spomen na bistričke kočijaše koji su nekad dolazili u obližnje mjesto Zlatar Bistricu na željeznički kolodvor po hodočasnike. Danas se u njihov spomen na toj povijesnoj ruti okupi oko 100 kočija i 200-ak jahača iz Hrvatske, ali i Slovenije, Austrije… I oko 10 do 15.000 gledatelja.

Da Hrvatska, kao zemlja bogata kulturnom i povijesnom baštinom, ima velik potencijal i u vjerskom turizmu, smatra i vlč. dr. sc. Tomislav Korov koji je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji doktorirao upravo na temi vjerskog turizma. Vlč. dr. sc. Korov, naime, ukazao je kako je potencijal ne samo u oblikovanju duhovnih iskustava posjetitelja, već i gospodarskog razvoja i očuvanja identiteta lokalnih zajednica.

– Vjerski turizam nije novi fenomen, njegovi korijeni sežu u daleku prošlost, kada su ljudi putovali kako bi sudjelovali u religijskim obredima i posjećivali svetišta ne bi li se ondje susreli s božanstvom. U Hrvatskoj, raznolikost vjerskih spomenika, crkava, samostana i mnoštva Marijanskih i drugih svetišta svjedoče o dubokim korijenima kršćanske vjerske tradicije.

Uz povijesni, kulturni i duhovni značaj, vjerski turizam također pruža mogućnosti za gospodarski razvoj kroz infrastrukturne, gastronomske, kulturne i zabavne sadržaje. Naime, kako se društvo mijenja, tako se s vremenom mijenja i percepcija vjerskog turizma. Ovaj oblik turizma sada se promatra i kao ekonomski isplativ segment.

Unatoč bogatoj kulturnoj ostavštini, vjerski turizam u Hrvatskoj još nije istražen u punom obimu, rekao je vlč. dr. sc. Korov napominjući, međutim, kako uspješan razvoj destinacija ovog oblika turizma zahtijeva sinergiju između dionika vjerskog turizma, održivog menadžmenta i kvalitetne promocije koja je kod nas u Hrvatskoj izostala.

U tom smislu naveo je primjer najvažnijeg Marijanskog svetišta Đakovačko-osječke nadbiskupije Gospe od Utočišta u Aljmašu, nedaleko od Osijeka, a u kojem se jako dobro vide izazovi, ali i mogućnosti, s kojima se suočava vjerski turizam u Hrvatskoj, posebno s gospodarske perspektive.

Balansiran razvoj

– Iako ovo marijansko svetište pored lijepog plavog Dunava svake godine privlači velik broj vjernika i turista, i to prema podacima župnog ureda u Aljmašu njih oko 130.000 godišnje, lokalno stanovništvo ne ostvaruje očekivane koristi od tolikog broja posjetitelja njihova mjesta. Nažalost, broj stanovnika Aljmaša konstantno opada, a mladi se iseljavaju zbog nedostatka egzistencijalnih mogućnosti.

Primjera radi, prema podacima Državnog zavoda za statistiku 1991., dakle, pred početak Domovinskog rata, Aljmaš je brojio 823 stanovnika. Uza sve izazove ratnih vremena i povratka stanovništva u svoje selo, njihov se broj smanjio na 645 stanovnika prema popisu iz 2001. godine. Šokantno je, pak, da je prema najnovijem popisu iz 2021. godine u Aljmašu ostao živjeti samo 481 stanovnik.

Poražavajući je podatak da je u proteklih dvadesetak godina selo izgubilo više od trećine svoga stanovništva. Ovakav konstantan pad u broju stanovnika ukazuje na ozbiljan problem održivosti lokalne zajednice. Iako vjerski turizam u Aljmaš donosi značajan financijski priljev od posjetitelja, lokalno stanovništvo ima premalo koristi od toga priljeva, ukazao je naš sugovornik podsjetivši i na to da pogažena polja od desetaka tisuća parkiranih automobila, gomile smeća i infrastrukturni problemi nakon većih događanja u Svetištu samo dodatno pogoršavaju situaciju. Mladi ljudi se, nažalost, iseljavaju iz ovog mjesta jer nemaju mogućnosti za egzistencijalnu stabilnost.

– Takav trend ukazuje na potrebu za balansiranim razvojem vjerskog turizma. I dok privlačnost Aljmaša kao svetišta može donijeti priliv posjetitelja, važno je osigurati da i lokalno stanovništvo ima koristi od toga. Tako na primjeru Aljmaša vidimo da veliki broj posjetitelja može ostaviti negativne posljedice poput onečišćenja okoliša i infrastrukturnih problema, umjesto da pruži koristi lokalnom stanovništvu.

Međutim, perspektiva svakako postoji i kako bi se prevladali ovi izazovi, potrebno je temeljito planiranje i koordinacija između vjerskih institucija, lokalnih vlasti, turističkih organizacija i lokalne zajednice. Održivo upravljanje posjetiteljima, ulaganje u infrastrukturu te promocija odgovornog turizma mogu pridonijeti boljem iskustvu posjetitelja i dugoročnom gospodarskom prosperitetu lokalnih zajednica te u konačnici zadržavanju ljudi u svojem mjestu, ukazao je vlč. dr. sc. Korov.

Istaknuo je kako upravo nova Strategija razvoja održivog turizma RH do 2030. stavlja fokus na očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa te stvaranje održivog cjelogodišnjeg turizma. Međutim, neizostavno je suočiti se s izazovima, a jedan od ključnih je zadržavanje identiteta lokalnih zajednica.

– No, čini se kako hrvatska vlada prepoznaje potrebu za promjenama. Novi Zakon o turizmu koji je 26. srpnja 2023. objavljen na javnom savjetovanju, trebao bi postati ključni alat za ostvarivanje održivog cjelogodišnjeg turizma uz očuvanje prostora, okoliša i zadovoljstva lokalnog stanovništva. Uz uspostavu učinkovitog sustava upravljanja razvojem turizma prema održivosti, zakon uvodi i nove uloge za turističke zajednice, lokalne i regionalne samouprave u upravljanju destinacijama.

U tom kontekstu, rekao bih i da je nezaobilazna uloga Fakulteta za turizam i ruralni razvoj u Požegi, osnovanog prije dvije godine od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, s obzirom na to da ovaj fakultet predstavlja ključni akter u obrazovanju nove generacije turističkih menadžera, osposobljenih za razvoj održivog kontinentalnog turizma.

Njegova misija je stvoriti novu generaciju stručnjaka koji će ostvariti viziju održivog turizma u ruralnim područjima. Kroz sve navedene elemente, dakle neotkriveni potencijal vjerskog turizma, izazove s gospodarske perspektive, novu Strategiju razvoja održivog turizma, novi Zakon o turizmu i ulogu obrazovanja u održivom razvoju, jasno se profilira put prema budućnosti vjerskog turizma u Hrvatskoj, istaknuo je naš sugovornik zaključujući kako je sinergija svih dionika vjerskog turizma, vođena vizijom Strategije i potaknuta novim Zakonom, ključna za postizanje harmoničnog gospodarskog i društvenog rasta.

Ruta svetog Martina

U Ministarstvu turizma i sporta (MINTS) istakli su kako Hrvatska ima dugu povijest vjerskog turizma utemeljenu na brojnim svetištima i sakralnim objektima koji privlače hodočasnike iz cijelog svijeta, kao i kako je njegovu važnost u razvoju održivog, inovativnog i otpornog turizma Vlada prepoznala i kroz Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine.

– U kontekstu Strategije razvoja održivog turizma do 2030., daljnji razvoj vjerskog turizma predviđen je kroz valorizaciju kulturne baštine te kroz uključivanje u međunarodne mreže i udruženja kao i turističke rute, što će dodatno osnažiti prepoznatljivost Hrvatske kao cjelogodišnje autentične destinacije na emitivnim tržištima, ali i pridonijeti ostvarenju našeg strateškog cilja, razvoju cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženijeg turizma, istakli su u resornom Ministarstvu.

Inače, Ministarstvo turizma i sporta je, uz Ministarstvo kulture i medija, član EPA-e, Proširenog djelomičnog sporazuma o kulturnim rutama te ima u provedbi EUSAIR strategije prioritetni zadatak provoditi aktivnosti s ciljem razvoja održivih tematskih kulturnih ruta na makro-regionalnoj razini. Europski institut kulturnih ruta Vijeća Europe certificirao je do sada ukupno 48 kulturnih ruta, 37 kulturnih ruta prolazi područjem EUSAIR-a, a 17 kulturnih ruta prolazi kroz RH. Jedina certificirana ruta koja se veže uz vjersko naslijeđe, a prolazi kroz Hrvatsku je Ruta Sv. Martina.

Ruta svetog Martina kulturna je ruta Vijeća Europe, koja prolazi kroz Belgiju, Hrvatsku, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Slovačku, Sloveniju.