Pokretačica humanitarne udruge Pomozimo: 'Empatija je najvrjedniji dar''

Dok se gradovi uoči blagdana pretvaraju u kulise zajedništva, lampice svijetle jače nego ikad, poruke o sreći i darivanju ispunjavaju javni prostor, a mnogi na društvenim mrežama objavljuju raskošne trpeze i savjete o tome kako najbolje zamotati darove, stvarnost mnogih ostaje daleko od te »savršene« slike. Iza zatvorenih vrata i izvan dosega blagdanskog sjaja, žive ljudi kojima su svakodnevne brige preživljavanje, usamljenost i neizvjesnost. Dok neki imaju sve, mnogi nemaju ništa i upravo se u tom raskoraku najjasnije ogleda stanje našeg društva.

U vremenu koje nas poziva na solidarnost, ali je rijetko stvarno prakticiramo, postoje pojedinci koji ne okreću glavu ne samo tijekom blagdana, nego svih 365 dana u godini. Jedna od njih je Jasna Vrhovac, humanitarka iz Rijeke i pokretačica HU »Pomozimo« koja godinama, zajedno s volonterima, nesebično pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija, pružajući im ne samo osnovne životne potrepštine, nego i osjećaj da nisu zaboravljeni. U njezinu priču utkana je i osobna borba, ali i duboko razumijevanje onih koji danas žive na rubu društva. Za naš poseban božićni prilog, porazgovarali smo s njom o nevidljivim ljudima našega grada i okolice, društvenoj odgovornosti i o tome zašto je empatija najvrjedniji dar koji možemo podijeliti.

Marina, Bobo i Jasna iz Humanitarne udruge Pomozimo

Iz vlastitog iskustva

– Znate, cijelu noć sam se premišljala trebam li prihvatiti ovaj intervju ili ne. Ali sada, kada kažete da će naglasak biti na našim donatorima, volonterima i potrebitima, lakše mi je, skromno nam priznaje Jasna.

Objašnjava nam da je misija udruge Pomozimo pružiti brzu, konkretnu i transparentnu pomoć ljudima u teškim životnim situacijama, a njihove glavne vrijednosti su empatija, solidarnost, povjerenje i odgovornost.

– U lokalnoj zajednici djelujemo kao most između onih koji žele pomoći, naših donatora, i onih kojima je pomoć prijeko potrebna. Cilj nam je potaknuti duh zajedništva i pokazati da svaka gesta dobrote može nekome promijeniti život, kaže Jasna. Dodaje da su sve do 2020. godine bili samo mala skupina entuzijasta koja je djelovala na području Rijeke pod nazivom »Riječka građanska inicijativa«, no kako su ljudi bili voljni pomoći i sudjelovati, tako su osnivanjem udruge iste godine stvorili organizacijski okvir koji im omogućuje zakonito i sustavno djelovanje i od tada su definitivno učinkovitiji.

– Moram napomenuti da je opće poznato da sam bila samohrana majka dvoje djece u podstanarstvu, te da je bilo izuzetno mnogo teških situacija u mom životu. Preživljavanje je bilo izazovno, jer koliko god radila, teško je bilo zaraditi za potrebe djece, plaćanje računa i za osnovne životne potrebe. Vlastito iskustvo samohranog majčinstva je oblikovalo moj put pa je iz osobne borbe nastala misija pomoći ženama koje danas prolaze ono što sam i sama prošla. Nisam ovo birala kao poziv, život me doveo do toga, dijeli s nama Jasna svoju priču.

Jasni kriteriji

Upitali smo je kako Udruga prepoznaje i odabire obitelji ili pojedince kojima je potrebna pomoć, na što odgovara da je pravilo udruge da se obitelj kojoj je pomoć neophodna, sama javi putem e-maila. Kaže da je razlog tome taj što dojave da je pomoć potrebna nekom trećem, u 90 posto slučajeva ne zadovoljavaju kriterije Udruge, odnosno da osobe koje su dojavile da nekom treba pomoć često ne vide ono što oni vide.

– Svaku obitelj koja se obrati Udruzi pažljivo provjeravamo, ne zato što sumnjamo, već zato što želimo biti odgovorni prema onima kojima pomažemo i onima koji nam vjeruju. Pomoć dodjeljujemo isključivo na temelju stvarnih potreba uz provjeru dokumentacije i poštovanje dostojanstva svake obitelji. Udruga ne pruža pomoć bez provjere pa zato postoje jasni kriteriji i obvezna dokumentacija da bi se spriječile zlouporabe i osigurala pravedna raspodjela sredstava. Bez potpune dokumentacije (ugovor o podstanarstvu, liječnički nalazi, potvrda o primanjima, pravomoćne sudske presude itd…), nažalost, nismo u mogućnosti odobriti pomoć, objašnjava.

HU Pomozimo na Facebooku broji više od 16 tisuća članova pa smo priupitali Jasnu i koliko je važno imati zajednicu ljudi i volontera koji aktivno sudjeluju te, postoje li neka posebna zaduženja među volonterima ili »radi tko što stigne«. Odgovara nam da upravo članovi grupe čine temelj svih akcija koje provode te da njihova spremnost da reagiraju brzo, podijele informacije o akcijama, doniraju i šire solidarnost je ono što čini udrugu živom i učinkovitom.

Volonteri udruge su se kroz svoj rad nebrojeno puta susreli s brojnim izazovnim situacijama pa smo zamolili našu sugovornicu da podijeli neke od najznačajnijih humanitarnih akcija koje je udruga organizirala uz konkretne rezultate akcija. Pripovijeda nam Jasna da se barem jednom mjesečno nose s nekom značajnom situacijom, ali izdvaja da su kao udruga riješili na desetke ovrha koje su predstavljale ozbiljnu prepreku samohranim roditeljima i onemogućavali im financijsku stabilnost.

– Kupili smo dva polovna automobila. Jedan bolesnoj ženi kojoj je taj automobil omogućavao česte posjete liječniku, a jedan samohranoj majci koja bi bez njega bila spriječena ići na posao, jer autobusne linije do posla nije imala. Dobili smo još pet automobila koje smo također podijelili našim korisnicima. Plaćamo djeci vrtiće, marende za sve srednjoškolce na našoj skrbi te privatne logopede jer jedan posjet logopedu u mjesec dana ne polučuje rezultate. Kupili smo veliku kamp prikolicu za obitelj koja nema svoj dom, a grad Pula im je dao na korištenje zemljište. Često kupujemo ogrjev za naše umirovljenike, obilazimo ih, kupujemo im lijekove. Nekima smo čak i jedini koji brinu o njima. Sufinanciramo na mjesečnoj bazi desetke podstanarskih smještaja, a plaćamo i pogrebe, jer nažalost, često ljudi nemaju čime pokriti troškove svojih najmilijih, školujemo djecu, sudjelujemo u kupnji dotrajale bijele tehnike, čišćenjem stanova nemoćnima i bolesnima…, nabraja Jasna.

Definirani prioriteti

Za rad ove nesebične udruge, osim volontera, potrebni su i donatori pa nam Jasna pojašnjava da s lokalnim donatorima surađuju kroz redovitu komunikaciju, izvještavajući ih pritom i uključujući u svaku akciju da bi znali gdje točno njihova pomoć odlazi.

– S ostalim organizacijama i institucijama radimo kroz umrežavanje i koordinaciju aktivnosti i to nam omogućuje brzu i učinkovitiju pomoć za potrebite nam sugrađane, dodaje Jasna i nadovezuje se s time da su najveći izazovi u radu Udruge ograničene donacije i financijska sredstva, jer pomoć koja je potrebna često premašuje raspoloživa sredstva udruge.

– Broj obitelji u potrebi kontinuirano raste, dok su kapaciteti Udruge ograničeni. Izazovan je i rad s dokumentacijom koja često iziskuje stručnost i vrijeme, a potom i rad sa zlostavljanim samohranim majkama. To su teške životne priče i razina stresa je iznimno visoka. Ponekad se borimo s nerazumijevanjem okoline, jer jednokratna pomoć ponekim obiteljima često nije dovoljna. Te izazove prevladavamo tako da jasno definiramo prioritete fokusiranjem na slučajeve u kojima pomoć ima dugoročni učinak, izvještavamo donatore u što je utrošen njihov novac, surađujemo s pravnicima, stručnim volonterima i institucijama. Međusobna smo podrška jedni drugima u iznimno stresnim situacijama, kaže Jasna.

Objašnjava da u Udruzi vjeruju da se trajne promjene događaju onda kada ljudi pomažu jedni drugima pa surađuju s građanima koji se uključuju uslugama ili konkretnoj pomoći obiteljima u potrebi, transparentno komunicirajući sve ciljeve i rezultate.

– Uključujemo povremene volontere da bi osjetili snagu zajedničkog djelovanja. Često nam roditelji dovedu djecu u Udrugu da bismo im razjasnili naš rad i da bi shvatili da postoje njihovi vršnjaci koji oskudijevaju u mnogo toga. Podijelimo s njima priče »s terena« uz strogu diskreciju i zaštitu privatnosti, no te priče potiču empatiju među članovima zajednice, kaže Jasna.

Kroz svoju su se nesebičnu humanost i Jasna i volonteri susreli s mnogim potresnim situacijama naših sugrađana, ali priča koju je podijelila s nama, istovremeno ledi krv, ali i grije srce kada se pročita koliko je ljudi pomoglo u akciji i koliko je ljudi još uvijek ostalo – čovjekom.

Ružno je postalo lijepo

Referirala se tako Jasna na jedan od posljednjih primjera jedne teške životne situacije u kojoj je gospođa, sada u dobi od 80 godina, bila više od pedeset godina izložena fizičkom i psihičkom nasilju svoga supruga, kao i njezina kći koja je slijedom svih tih mučnih događaja, trajno oboljela. Živjele su u podstanarskom stanu, bez hrane, bez novca i bez potrebnih suplemenata koji se plaćaju, a Udruga im je promijenila život u doslovno 24 sata.

– Odaziv za pomoć bio je doista veći no što smo očekivali i sada njih dvije imaju drva za ogrjev, zahvaljujući jednom dobrom Mariju, i financijska sredstva, a i hrana im je dostupnija. Nikada više, dok Udruga djeluje, neće morati jabuku dijeliti napola, niti će morati svakodnevno na stolu imati paštu sa salsom. Taj dan nikada nećemo zaboraviti. Emocije su bile toliko jake s obje strane, da smo jedva čekale sjesti u auto i isplakati se da nas nitko ne vidi, prisjeća se Jasna.

Ukazuje na to da postoje određene skupine ljudi koje su ugroženije od drugih, nabrajajući da su to samohrani roditelji koji ne primaju alimentaciju, obitelji s malom djecom za koje troškovi vrtića i skrbi predstavljaju značajan teret, osobe opterećene ovrhama, obitelji s narušenim zdravljem te zaposlene osobe s niskim primanjima koje su još k tome u podstanarstvu.

Za kraj našeg razgovora, Jasna je u ime HU Pomozimo zahvalila svakom pojedincu koji je ikada kročio u njihovu »malu udrugu« i bio spreman pomoći na bilo koji način, svim vjernim firmama koje su uz njih godinama, svim donatorima koje nisu još imali prilike upoznati te svim volonterima koji povremenu pomažu uz one stalne.

U vrijeme kada se blagdani često svode na popise darova, savršene fotografije i prolazni sjaj, priče poput ove podsjećaju na ono što je doista važno. Iza svakih zatvorenih vrata krije se nečija borba, tišina i nada da će ih netko vidjeti. Zato nas sve treba podsjetiti da blagdani nisu prilika da imamo više, već da budemo prisutniji, osjetljiviji i spremniji pomoći. U svijetu u kojem su razlike sve veće, empatija ostaje najljepši i najvrjedniji dar koji možemo dati, dar koji ne završava pod borom, nego u srcima ljudi.