Plaće građevinara i dalje preniske za povratak. U Austriji i Njemačkoj satnica do 25, kod nas - 12 do 15 eura

Hrvatski građevinski sektor danas nudi radnicima koji su ranije odlazili u inozemstvo sve više prilika za povratak, no stručnjaci upozoravaju da uvjeti još uvijek nisu idealni.

Povećanje plaća, poboljšani uvjeti rada, stabilnost zaposlenja i jasne mogućnosti napredovanja čine povratak privlačnijim, no sektor se još uvijek suočava s izazovima – organizacija gradilišta nije uvijek na visokoj razini, primjena digitalnih alata je ograničena, a poštovanje radno-socijalnih standarda još nije ujednačeno u cijelom sektoru.

Razlika u plaćama i dalje je značajna – tesari u Njemačkoj zarađuju od 22 do 25 eura po satu, u Austriji od 20 do 23 eura, dok su u Hrvatskoj bruto satnice od 12 do 15 eura, ovisno o iskustvu i tvrtki.

Iako se stvarna financijska prednost rada u inozemstvu smanjuje zbog visokih troškova života, odvojenog smještaja i udaljenosti od obitelji, domaće plaće još uvijek nisu dovoljno konkurentne da same po sebi motiviraju povratak.

Odluka nije samo financijska

Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva, ističe da uz rast plaća i niže troškove života ukupna kvaliteta života postaje usporediva, no naglašava da odluka o povratku više nije isključivo financijska – potrebni su i bolja organizacija rada, transparentni uvjeti i stvarne mogućnosti napredovanja da bi sektor postao atraktivan radnicima.

– Hrvatske tvrtke mogu dodatno smanjiti jaz u plaćama nudeći stabilnost posla i bolje organizirane uvjete rada, što uključuje stalno zaposlenje cijele godine, transparentnu evidenciju radnih sati te redovite plaće i beneficije.

Veliku ulogu ima i sama organizacija gradilišta – kvalitetna priprema projekata, pravovremene narudžbe materijala, pouzdani alati i strojevi te smanjenje improvizacija na terenu omogućuju radnicima učinkovitiji rad uz manje stresa i ponavljanja zadataka. Pored toga, realna mogućnost napredovanja često postaje važniji motivator od same razlike u satnici, navodi Perko.

No, povećanje broja radnika i veća efikasnost sektora ne mogu se postići preko noći. Dugoročno je održivije fokusirati se na rast produktivnosti, što je proces koji traje godinama.

Produktivnost u građevinarstvu uvelike ovisi o organizaciji projekata, pripremi dokumentacije, logistici gradilišta i načinu upravljanja projektima.

– Ako se ti procesi ne unaprijede, efikasnost ostaje ista bez obzira na broj radnika. U praksi to znači prvo analizirati i mapirati postojeće procese, a zatim postupno uvoditi digitalne alate, kvalitetniju pripremu projekata i veću standardizaciju.

Digitalizacija može značajno pomoći, ali samo ako je utemeljena na stvarnom razumijevanju procesa, dok pogrešno implementirana može čak usporiti rad, kazao je Perko, koji je jedan osnivača DOMinvest grupe.

Osim konkurentnijih plaća, ključni faktor za povratak radnika su i bolji uvjeti rada, uključujući zaštitu na radu i poštovanje radno-socijalnih standarda, istaknula je Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske.

– Kolektivni ugovori određuju minimalne plaće i prava radnika, a sindikat već tri desetljeća pregovara s Udrugom poslodavaca o plaćama, dodacima i drugim pravima.

Iako ih u potpunosti poštuje relativno mali broj poslodavaca, u posljednje vrijeme zabilježeni su značajniji pomaci – sindikat je dobio javnu ovlast za praćenje obračuna plaća, inspekcija rada i Porezna uprava aktivnije nadziru, a resorno ministarstvo nastavlja suzbijati rad na crno.

Sve ove promjene pokazuju da se povratak radnika može potaknuti kombinacijom financijskih i nefinancijskih faktora – stabilnim i dugoročnim zapošljavanjem, kvalitetnom organizacijom gradilišta, transparentnim plaćama i jasnim mogućnostima napredovanja, navela je Vukšić.

Bolja organizacija gradilišta

Hrvatski inženjerski kadar u građevini općenito prati zapadne standarde, no sektor zaostaje u organizaciji projekata i procesima. Često se još primjenjuje pristup »lako ćemo« i »stignemo«, uz premalo pripreme prije početka radova, istaknuo je Perko.

Digitalizacija je još uvijek niska, iako bi primjena alata poput BIM tehnologije mogla značajno poboljšati planiranje i koordinaciju projekata. Uz ograničenu radnu snagu, trebalo bi više koristiti prefabricirane elemente i modernije metode gradnje, dok najveći potencijal za rast produktivnosti i zadovoljstva radnika leži u boljoj organizaciji, digitalizaciji i modernizaciji gradilišta.

– Povratak radnika već se sada događa spontano, osobito kako se smanjuje razlika u stvarnoj kupovnoj moći. Jednokratne subvencije dugoročno ne rješavaju problem, zato je ključno osigurati stabilan sektor s uređenim uvjetima rada, sigurnim zaposlenjem i većom produktivnošću, naglasio je.

Evidencija prekovremenih

Složila se s Perkom da se učinkovitost sektora i zadovoljstvo radnika prvenstveno mogu poboljšati kroz bolju organizaciju rada na gradilištima i realnije rokove izvođenja radova.

Radni proces trebao bi biti kontinuiran, bez zastoja i »praznih hodova«, a rad se u pravilu treba odvijati unutar redovnog ili preraspodijeljenog radnog vremena.

– Prekovremeni rad trebao bi ostati iznimka, vezana isključivo uz više sile i druge zakonom propisane situacije. Istovremeno, ulaganja u nove tehnologije te obrazovanje i osposobljavanje radnika mogu znatno povećati produktivnost.

Uz rast bruto plaća, ključno je kontinuirano unapređivati i uvjete rada i smještaja te dosljedno poštovati radno vrijeme, istaknula je Vukšić.

Za dugoročno rješavanje problema nedostatka radne snage nužna je održiva strategija razvoja građevinarstva koja osigurava stabilnost investicija i sustavno rješava pitanja radnika, smatra ona.

Takva strategija sprječava nagle padove tržišta i gubitak radnih mjesta, a istovremeno zahtijeva odlučnije suzbijanje rada na crno, neprijavljenog rada i nezakonitih isplata, koji narušavaju ugled sektora i obeshrabruju mlade da upisuju strukovne škole.

Perko je istaknuo da je odgovornost podijeljena – poslodavci moraju ulagati u organizaciju i tehnologiju, investitori planirati projekte s realnim rokovima i budžetom, a država osigurati stabilan regulatorni okvir i ubrzati administrativne procedure. Ako bilo koji od tih elemenata zakaže, rast produktivnosti i stabilnost sektora teško je ostvariv, poručio je.

Složili su se da rad na crno i siva ekonomija predstavljaju jedan od najvećih izazova za sektor. Prosječne plaće u građevinarstvu su oko 20 posto niže od hrvatskog prosjeka, što dodatno smanjuje interes za struku.

Stipendije, kvalitetna praksa i mentorstvo mogu pomoći, no dugoročno najveći učinak donose bolji uvjeti rada, sigurnije i veće plaće te uređenije tržište rada.

– Za povratak i zadržavanje radnika ključno je osigurati stabilan i dugoročno održiv sektor s uređenim tržištem rada, iznadprosječnim bruto plaćama i kvalitetnim uvjetima rada. Važan je i širi socijalni okvir, uključujući rješavanje stambenog pitanja i pristupačno stanovanje, dodala je Vukšić.

Naglašava i da je velik dio prekovremenog rada u građevinarstvu nezakonit. Kolektivni ugovor dopušta do 250 sati prekovremenog rada godišnje, no u praksi se često radi znatno više, pri čemu oko 30 posto dodatnih sati nije evidentirano niti isplaćeno u bruto iznosu, već kroz neoporezive primitke poput nagrada ili dnevnica.

Zbog toga sindikat zagovara uvođenje elektroničke evidencije radnog vremena, tzv. fiskalizaciju, koja bi radnicima i njihovim predstavnicima osigurala transparentan uvid u stvarno trajanje radnog vremena.

Saša Perko je istaknuo da se percepcija građevinskih zanimanja mijenja kroz stvarne uvjete rada, a ne samo kroz kampanje. Kada roditelji i mladi vide stabilan posao, jasne mogućnosti napredovanja i pristojnu plaću, stigma postupno nestaje.

– Povezivanje strukovnih škola i tvrtki kroz praksu i mentorstvo omogućuje učenicima da već tijekom školovanja prepoznaju građevinu kao ozbiljnu profesiju s mogućnostima izgradnje karijere.

Građevina se sve više modernizira – mehanizacija pokazuje da posao zahtijeva tehničku i organizacijsku stručnost, a ne samo fizički rad, naveo je Perko.