Piletić: "Protiv sam revizije dosadašnjih posvojenja iz DR Konga”

– Uredba o nazivima još nije stupila na snagu jer želimo korigirati koeficijente za radna mjesta treće vrste, koja povećanje minimalne plaće od 1. siječnja nisu osjetili. U javnim službama je više od 32.000 takvih ljudi, i to su uglavnom poslovi niže složenosti.

Jasno će se detektirati koja su radna mjesta u središnjicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Obiteljskog centra i korigirati koeficijente. Za sva radna mjesta ugovori su preneseni iz dosadašnjeg radnog odnosa, svi imaju važeće zakonske ugovore. Uredba će ići ovih dana na Vladu, a odmah nakon nje stupit će na snagu i pravilnik o sistematizaciji, kad sve prokomentiramo s našim socijalnim partnerima.

Je li sustav danas efikasniji ako se na jednokratnu novčanu pomoć čeka 50 dana, a zahtjev za pomoć u ogrjevu rješava u Zagrebu?

– Nikad nije došla uputa da se toliko čeka na jednokratnu pomoć. Nastao je problem jer su bivši centri za socijalnu skrb izgubili mogućnost gotovinske isplate. S obzirom na to da je novi zavod u sustavu državne riznice, više nema gotovinske isplate i nema mogućnosti da netko isti dan isplati nekoliko tisuća kuna nakon podnesenog zahtjeva.

Sada sve ide preko računa, a to zahtijeva administrativnu obradu. Nema govora o čekanju od 50 dana, ali jednom ponovljenu laž ili izuzetak netko prezentira kao pravilo. Tko se nađe u potrebi, a ima pravo na tu naknadu, dobit će je bez čekanja.

Je li administriranje naraslo?

– Nije. Centri socijalne skrbi rasterećeni su u deset aktivnosti, a dobili su jednu novu i jednu iz domene Obiteljskog centra. Jedna je vezana uz rješenje i dopusnicu za dadilje, koja s obzirom na upravni postupak, nije mogla biti prenesena u samostalni Obiteljski centara druga, definirana Zakonom o radu, da procjenjuju može li se dijete izložiti ako želi snimati reklame ili biti uključeno u audiovizualne sadržaje.

Reformu ste naslijedili, vjerujete li i osobno da je ona dobra?

– Reformu je potvrdio Sabor u veljači 2022. i nitko je nije problematizirao do 1. siječnja, kad je oformljen Zavod za socijalni rad. Upravo zbog informacija koje smo dobivali s terena o neujednačenom postupanju, želimo da svaki korisnik sustava socijalne skrbi ima jednaka prava i jednaka postupanja.

Zato smo lani u rujnu hitno izmijenili zakon da bi svi roditelji njegovatelji dobili pravo na status danom podnošenja zahtjeva, a ne rješenjem centra socijalne skrbi. Jer ranije su neki roditelji dobivali rješenje u roku od tjedan do dva, dok neki nisu ušli u proceduru po tri ili četiri mjeseca. Vjerujem da se ovakvi primjeri zahvaljujući reformi više neće događati.

Ova reforma je dobra, podržali su je iz sindikata, komora i udruga radnika socijalne skrbi misle da centralizacija nije najbolja, ali tu je riječ o nijansama. Zavod je osnovan, želimo osnažiti obiteljski centar koji će pružati savjetodavnu i terapeutsku podršku, osnivamo i akademiju socijalne skrbi i trajno osnažujemo djelatnike u sustavu.

Edukacija radnika socijalne skrbi nam je trajna misija i zadaća. Svjesni smo svih izazova, a reforma nije prouzročila ovo što se pokušava hibroidno implicirati da je nastupila kataklizma u sustavu. Upravo obrnuto.

Posljednja opcija

Slučaj posvojenja djece u Zambiji ukazao je na niz rupa u našem sustavu. Zašto je bilo toliko propusta? Hoće li Zakon o međunarodnom privatnom pravu čije izmjene najavljujete onemogućiti posvojenja djece iz drugih zemalja mimo znanja naših institucija?

– Ponovit ću i ovaj put, međudržavno posvojenje trebalo bi biti posljednja opcija. Nacionalno posvojenje u Hrvatskoj zakonski je dobro uređeno i svi su naši nacionalni propisi u skladu s Konvencijom o zaštiti djece. Polovina hrvatskih posvojitelja prošle godine je unutar godine dana od upisa u Registar posvojitelja uspjela posvojiti dijete.

Međunarodna posvojenja iz država koje nisu ugovornice Konvencije, u ovom slučaju konkretno DR Konga, odgovornost su prvenstveno tih država koje imaju zadaću i odgovornost zaštititi »svoju« maloljetnu djecu. Takvi postupci provode se u skladu s njihovim nacionalnim propisima i u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama donesenim u drugoj državi moraju se priznati u Hrvatskoj pri nadležnom sudu, u skladu s hrvatskim propisima kojima se uređuje međunarodno privatno pravo.

Nakon ovog slučaja postalo je jasno da je potrebno poduzeti dodatne korake kako bi se djeca u tim postupcima zaštitila. Pri tome nam je cilj dodatna regulacija sustava u svrhu zaštite djece, a ne onemogućavanje nekoga u postupku posvajanja.

Namjeravate li ograničiti takva posvojenja?

– Nama nije namjera nikoga ograničavati u namjeri da postane roditelj. Odluku o međudržavnom posvojenju donosi država podrijetla djeteta, konkretno za ovaj slučaj – jedino DR Kongo može urediti sustav posvajanja od stranih posvojitelja. Tako Republika Hrvatska, kao potpisnica Haške konvencije, ne dopušta posvojenje u države koje nisu potpisnice iste.

Namjera nam je poboljšati sustav na način da tim obiteljima pružamo podršku u interesu djeteta, kao što to radimo i s »domaćim« posvojiteljima, kao i posvojenjima iz država potpisnicama Haške konvencije.

Kad možemo očekivati te zakonske izmjene, što će one donijeti?

– Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predložilo je Ministarstvu pravosuđa i uprave da se dopunama Zakona o međunarodnom privatnom pravu dodatno uredi zakonodavni okvir kojim se regulira postupak priznanja stranih sudskih odluka o posvojenju.

Nacrt prijedloga zakonskih izmjena je već izrađen i uskoro kreće u proceduru savjetovanja i donošenja. Tim prijedlogom želimo propisati obvezu da podnositelj zahtjeva dostavi dokaz o punoj legalizaciji sudske presude o zasnivanju posvojenja te da zatraže od našeg Ministarstva podatak je li podnositelj upisan u Registar potencijalnih posvojitelja.

Tražimo da se pravomoćna sudska odluka o priznanju dostavi našem Ministarstvu i Hrvatskom zavodu za socijalni rad zbog upisa u registar i praćenja obitelji sukladno našem Obiteljskom zakonu. To će omogućiti bolju kontrolu postupka i zaštitu djece.

Pozitivni trendovi

Pohvalili ste se ovih dana da posvojenja u Hrvatskoj ima dovoljno, te je lani posvojeno 190 djece. Međutim, znamo da nam domovi za djecu pucaju po šavovima, a veće naknade za udomitelje nisu bitno popravile njihov broj. Koliko djece danas čeka na posvojenje, a koliko ih je smješteno u domove jer nema dovoljno udomiteljskih obitelji?

– Trenutno imamo evidentirano 209 djece spremne za posvojenje. Istovremeno, imamo 624 djece – dakle trostruko više, koja su bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali nemaju ispunjene pretpostavke za posvojenje i koja se nalaze na smještaju u domovima.

Dijete ispunjava pretpostavke za posvojenje kada je roditelj djeteta dao pristanak na posvojenje, umro, nestao ili nepoznat ili je lišen prava na roditeljsku skrb i tu se suočavamo s nizom poteškoća, prvenstveno u dijelu kada roditelj ne daje pristanak na posvojenje, ali ne može brinuti o djetetu.

U slučajevima djece spremne za posvojenje treba biti također iskren – dio posvojitelja traži i čeka »idealno« dijete i jasno je da su takvi posvojitelji duže u procesu. Istovremeno, polovina posvojitelja u 2022. godini je unutar godine dana od upisa u Registar posvojitelja uspjela posvojiti dijete – dakle posvajanje u Hrvatskoj je itekako moguće.

Dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi mlađe od sedam godina smješta se prvenstveno u udomiteljsku obitelji, no pritom se vodi računa o svim okolnostima poput nerazdvajanja braće i sestara. Trendovi u udomiteljstvu su dobri, što potvrđuju brojke.

Prošle godine izdan je rekordan broj prvih dozvola za udomiteljstvo unazad 10 godina – njih 210, od čega 166 za udomitelje za djecu, što je čak 30 posto više nego, recimo, 2018. godine. Iako su naknade za udomitelja povećane, uputili smo i prijedlog povećanja naknada za rad udomitelja tijekom trajanja udomiteljskog dopusta za 600 posto. Želimo privući mlađe zaposlene udomiteljske obitelji i na taj način smanjiti pritisak na domove.

Hrvatska je još 2016. godinu deklarirala kao rok u kojem bi samo 20 posto djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi bilo smješteno u domove, a 80 posto izvan institucija. Danas je u domovima njih 50 posto. Sustav je tu očito zakazao?

– Nije točno da je sustav zakazao. Prema posljednjim podacima, u udomiteljskim obiteljima se nalazi 1.891 dijete, u malim stambenim zajednicama poput obiteljskih domova, udruga i SOS sela 227 djece, a u svim domovima za djecu 624 djece.

Dakle, od ukupnog broja djece bez adekvatne roditeljske skrbi njih četvrtina – odnosno 23 posto je smješteno u domovima, dok je tri četvrtine smješteno izvaninstitucijski. Radimo i na novom planu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi, posebice domova za djecu, za što su osigurana sredstva putem fondova EU-a.

(Ne)održiv sustav

Povlaštene mirovine od 1. srpnja rastu pet posto, a od 1. siječnja 2024. isto toliko. Koliko će na godišnjoj razini stajati ova Vladina odluka?

– Te mirovine ne rastu, nego je naš prijedlog ukidanje zakona o smanjenju mirovina donesen 2009., kada je dio mirovina po posebnim propisima većim od 3.500 kuna umanjen za 10 posto. Zakon donesen 2009. zaista nema smisla u 2023. godini.

Koliko će rasti mirovine kod usklađivanja s inflacijom i rastom plaća? Hoće li usklađenje ponovo dostići šest posto?

– Već početkom godine dodatno su povećane obiteljska i najniža mirovina. U veljači je više od 211 tisuća korisnika obiteljske mirovine primilo 10 posto, a oko 280 tisuća korisnika najniže mirovine tri posto veće mirovine. Dodatno povećanje mirovine ostvarit će i oko 155 tisuća umirovljenika u 2023. godini jer im je omogućeno korištenje 27 posto dijela obiteljske mirovine uz osobnu mirovinu, čime će im se mirovine prosječno povećati za više od 67 eura mjesečno.

Što se tiče idućeg redovnog usklađivanja mirovina, očekujemo da bi stopa usklađivanja mogla biti čak i veća od pet posto. Finalni postotak bit će poznat tijekom idućeg tjedna, nakon što Državni zavod za statistiku objavi podatke o rastu plaća za prosinac 2022. godine.

Mirovinski sustav je daleko od održivog. Hoće li Hrvatska ipak morati povećati dob za umirovljenje na 67 godina?

– »Mirovinski sustav je daleko od održivog« – jedna je od najčešće izgovorenih neistina u javnom prostoru. Hrvatska se jasno opredijelila da ne želi ići u povećanje dobi za umirovljenje na 67 godina. Međutim, ne smijemo smetnuti s uma da je svake godine sve veći broj naših građana koji žele raditi i nakon 65 godina života.

Vidimo pozitivan trend povećanja mirovinskog staža kod novih umirovljenika, koji je u 2022. godini bio prosječno dvije godine duži u odnosu na ukupan prosječni mirovinski staž. Nove mjere sigurno će imati dodatni pozitivan utjecaj na dob umirovljenika i povećanje njihovih mirovina.

Čitavim nizom zakonskih izmjena stimuliraju se poslodavci da zadržavaju radnike starije od 65 godina života. S druge strane, svim radnicima omogućene su veće mirovine i do 27 posto za do pet godina dužeg rada.

Socijalni dijalog

Sindikati procjenjuju da Vladine mjere nisu dovoljna kompenzacija za pad vrijednosti novca i plaća te da će unatoč njima, ove godine štrajk biti neizbježan. Jeste li spremni i na takav scenarij? Što će biti s vaučerima za energente nakon 1. travnja? Hoće li se i dalje primjenjivati na sve energente, a ne samo na struju?

– Vlada je pokazala već u više navrata u posljednjih nekoliko godina da pravovremeno reagira u interesu građana, pogotovo onih najranjivijih skupina. Različitim mjerama nastojimo ublažiti inflatorne pritiske s kojima je suočen gotovo čitav svijet, a ne samo mi u Hrvatskoj.

Povećali smo iznos zakonske minimalne plaće te, zajedno s našim socijalnim partnerima, kolektivnim pregovorima osigurali povećanje osnovice za plaće zaposlenih u državnoj i javnim službama od šest posto od listopada prošle godine, a osnovica će još rasti za dva posto od travnja ove godine.

Također, nemojte zaboraviti da je Vlada prošle godine u tri navrata umirovljenicima isplatila jednokratne naknade. Ugovoreno je i povećanje ostalih materijalnih prava. Prepoznajemo socijalni dijalog kao važan preduvjet daljnje zaštite radnika i razvoja društva.