Ono što se dogodilo Piletiću, sad čeka i Bačića: ‘Odluka je bedasta, ali za to je kriv – HDZ’

– Ako nije drukčije propisano zakonom, obveznik će se izuzeti od donošenja odluka odnosno sudjelovanja u donošenju odluka i sklapanju ugovora koji utječu na njegov poslovni interes, stavak je članka 9. zbog kojeg Piletić mora u državni proračun uplatiti četiri tisuće kuna, neovisno o tome što će pokrenuti upravni spor.

U Povjerenstvu smatraju da se on trebao izuzeti kada se glasovalo o njemu jer je znao da će kao ministar imati veću plaću nego što ju je imao u Saboru i da će k tome na novoj dužnosti steći pravo upravljanja resorom koji će preuzeti. Pogotovo zato što je »odluka o iskazivanju povjerenja mogla biti donesena većinom glasova svih zastupnika i bez njegovog sudjelovanja«.

Povjerenstvo, znači, upozorava da bi Piletić postao ministar i da se on izuzeo i da bi jedina posljedica toga bila da je potvrđen sa 76, a ne 77 glasova. Jednako vrijedi i za Anju Šimpragu i Branka Bačića, i njih dvoje je dobilo 77 glasova, jedan više od potrebnog minimuma.

Ali, Bačić je u utorak u svojoj izjavi, objašnjavajući razloge svog dubokog neslaganja s odlukom Povjerenstva u Piletićevom slučaju, istaknuo da bi Vlada pala da je osim njega još jedan zastupnik trebao biti potvrđen za ministra i da su se oba izuzela prilikom glasovanja.

Dok britanski ministar ne može biti osoba koja prethodno nije izabrana u parlament, u Hrvatskoj bi se, eto, Vlada našla u opasnosti ako bi previše zastupnika odjednom trebalo prijeći u Banske dvore.

Međutim, bivši sastav Povjerenstva, kojem je na čelu bila Dalija Orešković, nije dijelio stajališta da zastupniku nije dopušteno da sudjeluje u glasovanju o sebi kao ministru. I to je Povjerenstvo, istina, zagovaralo određena ograničenja za zastupnike.

U svibnju 2016. izdali su smjernice i upute zastupnicima koji su kandidirali za Ustavni sud, a bili su to tada Davorin Mlakar, Ingrid Antičević Marinović i Josip Leko, da odustanu od bilo kakve participacije u izbornom procesu.

Irelevantan posao

Odnosilo se to na njihovo glasovanje u okviru Odbora za Ustav, kojeg su bili članovi, o kandidatskoj listi o kojoj će se izjasniti svi zastupnici, a onda i na to završno glasovanje. Argument je bio da bi njih troje u suprotnom bili u privilegiranoj poziciji prema kandidatima za ustavne suce koji nisu saborski zastupnici. Te upute nisu bile obvezujućeg karaktera.

Dalija Orešković, danas zastupnica Centra, misli da je odluka Povjerenstva o Piletiću »formalnopravno ispravna, ali ujedno i apsurdna«.

– S grčem u želucu moram priznati da se tumačenju Povjerenstva čudi i lijeva i desna strana sabornice. Praktički nitko se s njim ne slaže, a pitanje je dana kada će ga početi oštrije kritizirati i struka. HDZ je napokon uspio u svom naumu potpune ridikulizacije i marginalizacije tog tijela, koje bi, u teoriji, trebalo odrađivati važan posao u predvorju borbe protiv korupcije.

Šalje se poruka da je rad Povjerenstva irelevantan i da su njegove odluke nebitne čak i kada je izrečena novčana kazna. HDZ demonstrira kako će njihovi zastupnici ignorirati Povjerenstvo, a nitko se neće pobuniti i zaurlati na vladajuće da krše zakon, jer je stav svih da je to što je Povjerenstvo izreklo o Piletiću – politički bedasto.

To i ja mislim, ali za to ne krivim Povjerenstvo, nego HDZ, koji ih je ovim doveo u klopku, kazala nam je Dalija Orešković. Ona naglašava da spomenuti članak 9. ne pravi razliku između dužnosnika, ali tvrdi da bi ga se moglo primjenjivati samo u situacijama kada, recimo, upravno vijeće bira ravnatelja između nekoliko kandidata, a jedan od njih je i sam član tog upravnog vijeća.