Naši reporteri u Kistanjama: Janjevci ponosni na mnoštvo djece i - dva blaženika

Kistanje, mjesto u Šibensko-kninskoj županiji, a dio Zadarske nadbiskupije još čuva tradicionalne, u suvremenom svijetu, itekako važne vrijednosti; Bog i obitelj i zajedništvo su im, kako nam kažu, iznad svega. U skladu s tim, silno su radosni zbog nedavne beatifikacije fra Alojzija Palića, franjevca rodom iz Janjeva na Kosovu koji je ubijen iz mržnje prema vjeri 7. ožujka 1913. za što su Janjevci u Kistanjama molili 20 godina.

Također, valja napomenuti da je blaženim 2016. godine proglašen i fra Serafin Kodić Glasnović iz Janjeva.

Crkva u središtu

Vjera je sačuvala njihov identitet, ističu pripadnici najstarije hrvatske dijaspore, Janjevci koji od 1997. godine naseljavaju Kistanje. Danas su itekako poznati kao svijetli primjer kada je riječ o demografskoj slici Lijepe Naše, sve je više i više djece, međutim dječjeg vrtića – nemaju.

Isto tako, poznati su i po otvorenosti i srčanosti, tijekom jutra provedenog u Kistanjama osjećali smo se kao kod kuće, dobrodošlo, s lakoćom prikupljajući iskustva, prednosti i nedostatka života ovdje, iz prve ruke. Centar mjesta, kao i društvenog života, velika je katolička crkva sv. Nikole, a u blizini su zgrada Općine, župni ured, kafići i trgovine.

A da su ovdje djeca najveći blagoslov i dar, potvrdila nam je već prva sugovornica Ana Antić koja ih ima devetero, najmlađe ima tri tjedna, a najstarije 15 godina.

– Volim djecu, volim život! Ponekad zna biti izazovno, ali je prije svega radosno imati toliko djece. Suprug je u svemu najveća podrška. Vjera mi daje snagu i strpljenje, bez Boga ne bih mogla ništa. Inače, četvero, petero djece je prosjek po obitelji u Kistanjama.

Djeca su jedino što ostaje iza nas, jedino bogatstvo, kazuje nam Ana Antić i dodaje da vrtića nemaju, ali da imaju igraonice te da su, po pitanju prometne povezanosti sa Šibenikom i Zadrom napredovali zadnje dvije godine.

Trbuhom za kruhom

Ipak, nedostaju im radna mjesta u Kistanjama, većina putuje na posao u Drniš, ljudi se bave turizmom, odlaze odraditi sezonu u mjesta na moru… Nije lako, ali ne bi mijenjali ništa, posebno zato što imaju zajedništvo.

– Rođena sam u Šibeniku, ovdje mi je ljepše, svi se znaju i pomažu si međusobno. Na prvom nam je mjestu vjera, pa sve ostalo, kako se posloži, dodaje Ana Antić. Maja Gucić iz Makarske, koja se udala u Kistanje, ima četvero djece, a suglasna je u svemu s Anom Antić i također naglašava kako ljudi uglavnom rade sezonske poslove i da im nedostaje sigurnost i stabilnost. Ipak, naglašava kako je sve lako kada je obitelj skladna i kad vlada cjelokupno zajedništvo.

Zajedništvom odiše i lokalni kafić Mario’s u kojem su izloženi nogometni dresovi, dresovi sa simbolima Janjeva, isječci iz novina o uspjesima lokalnog nogometnog kluba… Još jedan pokazatelj čuvanja tradicije, isticanja tko su i što su, a o tome smo porazgovarali i sa Sergiom Matićem koji je prije 40 godina otišao iz Janjeva u Zagreb, a već dugo živi u Kistanjama.

– Imamo dva blaženika, dva biskupa, to je priznanje katoličanstva i hrvatstva. Mi smo ovdje već dugi niz godina svoj na svome i tako se osjećamo, a kako nas netko drugi doživljava, to je njihov problem. Mi znamo tko smo, što smo i odakle smo, kratak je i jasan Sergio Matić koji je dugi niz godina bio nogometni trener.

– Puno je djece, imaju sadržaja, nogomet je kod nas jako popularan. No, nedostaje nam dječji vrtić, nadamo se da će to pitanje biti riješeno sljedeće godine. Imamo oko 300 djece u školi, ali moglo bi to biti još bolje. Problem je rješavanje stambenog pitanja, naši mladi gravitiraju prema Šibeniku, Kninu i Zadru jer u Kistanjama ne mogu naći stan.

A stanova ima, ima puno praznih kuća, ali ne žele iznajmiti, ne znam zašto. To je nešto što bi trebalo rješavati na državnoj razini, ako je kuća zatvorena deset godina, treba pronaći vlasnike i to riješiti, osigurati smještaj mladim obiteljima, onda će ostati, objašnjava Sergio koji dodaje i kako je puno talentiranih nogometaša, no nemaju načina kako ih plasirati u više rangove, a isto tako, odlazak mladih u srednje škole odražava se i na klub, uglavnom ostaju u većim gradovima.

Bez krova nad glavom

Zaista, ogroman je broj napuštenih i zapuštenih prostora, rekli bismo da ih je čak znatno više nego onih primjerenih za život. S obzirom na odličan prometni položaj, kao i potencijal ovog mjesta, a posebno kao vjetar u leđa obiteljima koje žele živjeti i stvarati, nužno je uhvatiti se u koštac s imovinsko-pravnim odnosima, nastaviti obnovu i osigurati krov nad glavom onima koji ostaju sa željom da zaštite i poboljšaju svoje mjesto.

Osim rješavanja stambenog pitanja, ključ daljnjeg uspjeha Kistanja svakako je i osiguravanje radnih mjesta što naglašava i Mario Karadakić koji ima četvero djece, a koji je pohvalio svoju sestru, koja živi u Zagrebu, koja ima 13-ero djece.

– Djece nikad nije puno. Nema nikakve razlike u tome imate li jedno ili četvero djece što se tiče obveza. Naravno, nas vjera drži, Bog pomaže, ističe Karadakić. Beatifikacija fra Alojzija Palića naravno važan je događaj, komentira Karadakić, no napomenuo je da se i u to pomalo umiješala politika.

– Osobno, smeta mi to što ga u Skadru, gdje je proglašen blaženim, prisvajaju kao svojeg. On je Hrvat, katolik, Janjevac, naš. Recimo, cijela je misa bila na albanskom jeziku, hrvatski nitko nije spomenuo, a ljudi iz Kistanja i Zagreba išli su dolje autobusima i automobilima.

Mi smo tu da čuvamo svoje i baš zato mi to smeta, govori Karadakić i dodaje da imaju puno svećenika i časnih sestara. I 35-godišnji Sebastijan Perić ima troje djece, a i on, kao i Nikola Jozić, naglašava potrebu za vrtićem i radnim mjestima.

– Ljudi uglavnom rade sezonske poslove, odlaze u Zagreb i druge veće gradove. To je šteta, treba nam zaposlenje ovdje. Osim toga, potreban nam je vrtić i više sadržaja za djecu, kazuje Perić.

Poseban Advent

Pored crkve sv. Nikole zatekli smo pastoralne vijećnike Petra Golomejića i Dragu Gucića koji su postavljali velike jaslice pa smo porazgovarali o vjeri.

– Vjera je nama tijekom naše povijesti u Janjevu duge 700 godina sačuvala identitet i naciju. Bliska povezanost s vjerom čuva to odakle potječemo. Čuvamo duhovno, a za proglašenje fra Alojzija Palića u Kistanjama se molilo 20 godina, poslije svake svete mise.

Ni do čega nije došlo slučajno, a tako smo molili i za fra Serafina. Naravno, to je na ponos cijelom hrvatskom narodu, a posebno nama koji smo iz istog mjesta kao i blaženik, govori emotivno Golomejić.

Neka vas ova lijepa priča iz Kistanja podsjeti da nije sve što je tradicionalno loše, niti je sve što je moderno dobro. Recept za sreću kombinacija je onog najboljeg što je utkano u naš narod od pamtivijeka i onog što nam donosi suvremenost, no ne zaboravljajući tko smo i čemu stremimo. Cilj neka bude ipak manje materijalno jer je istinska snaga isključivo u zajedništvu.