Mario Banožić progovorio o nesreći: ‘Nisam bio pijan, nisam pretjecao, on je prešao u moju traku’

Prvi put nakon nesreće progovara i sam Mario Banožić koji u velikom ekskluzivnom intervjuu Andriji Jarku otkriva osjeća li se krivim, poznaje li poginulog Šarića i kako će se braniti.

Prije tri i pol tjedna podignuta je optužnica protiv bivšeg HDZ-ovog ministra obrane Marija Banožića. Optužen je za izazivanje prometne nesreće u kojoj je život izgubio 41-godišnji vozač i otac dviju djevojčica Goran Šarić.

Slučaj je to koji je zgrozio javnost. Andrija Jarak i Dario Todorović u RTL Dosjeu donose detalje rekonstrukcije nesreće, a ono što je vidio ekskluzivno im otkriva i ključni svjedok – vozač tegljača koji izravno tereti Banožića, javlja Net.hr.

“Ja također proživljavam i ono što je ta obitelj proživjela u gubitku. Maknuo sam se sad već jedan duži period, ali isto tako držim da je puno toga izneseno. Izneseno je ono što je neistinito i to se treba ispraviti”, govori Mario Banožić.

Gospodine Banožiću, koje ste točno ozljede zadobili u sudaru? 

“Ozljede su bile brojne. Ono što mogu reći da mi je desna noga bila polomljena na tri mjesta i kasnije četvrto nekakvo puknuće, 7-8 rebara, voda na plućima, ključna kost u ramenu. Imao sam po licu 20-ak nekakvih ozljeda, ožiljaka odnosno šivanja. Isto tako, straga je došao nekakav udarac koji je napravio i veliku ozljedu mozga. Imao sam tu sreću, liječničko osoblje koje je bilo je reagiralo i pravovremeno i na način na koje je reagiralo tako da se dogodilo i to buđenje osam dana poslije same nezgode. Ali, prolazim fizikalne terapije i vjerujem da će to sve sjesti na svoje mjesto”.

Čega se prvog sjećate nakon amnezije, što je prvo što vam je došlo u glavu

“Pa prvo mi je došlo upravo to da sam vidio bolnicu oko sebe, vidio sam medicinsko osoblje i vidio sam osiguranje koje je brinulo. Mislim da kad bi se sada ovako do kraja premotalo, da su mi tajili tih prvi dan ili dva što se uistinu dogodilo”.

Kad ste došli do spoznaje da se dogodilo to što se dogodilo?

“Sad kad bi malo morao razmisliti, dan ili dva, to bi bilo po pogovoru drugih sa ne baš previše detalja. Nisu me željeli uzrujavati, vjerojatno s obzirom na ovu cijelu situaciju”.

Sjećate li se točno trenutka sudara, tog kobnog momenta?

“Da. Točno ga se sjećam. Dakle, ono što je bitno da je to jutro bila jedna moja redovna aktivnost. Naime, ja već duži niz godina imam jednu dinamiku buđenja ujutro, to je ranije ujutro doručak, uzimanje određene terapije i krećem u dnevne obveze. Taj dan nije obveza bila u pitanju, bilo je jedno druženje koje se već dugi niz godina događa u različitim datumima. Riječ je o jednom tradicionalnom lovu gdje sam išao prije svega kao čovjek koji pripada lovačkom svijetu”, kaže Banožić, kako javlja Net.hr.

Dakle ispred vas je kamion. Objasnite nam, vi se vozite, što se događa?

“Dakle, ono što mogu reći je da nakon svoje vožnje koja je išla u pravcu prema Županji, nakon kamiona koji je vozio ispred mene nekakvih 100 metara, na suprotnom traku pojavljuje se kombi bijele boje koji u nekom trenutku sa svojom zadnjom stranom prelazi u moju stranu. Da li se to dogodilo zbog kočenja ili zbog nečeg drugog, ja sad to u tom trenutku ne mogu reći. Uglavnom, njegova zadnja polovica prelazi u moju stranu. Ja u tom trenutku pokušavam kočiti, međutim odlazim na lijevo i zato se dogodilo ono što sam rekao, nije frontalni sudar nego on je bio više bočno, ali dopustimo da to fizika pojasni, da ja ne bi sad ovdje bio prometni stručnjak. Ali, do samog trenutka sam pokušavao da ne dođe do tog kontakta. Ono što sam zadnje mogao je stisnuti kočnicu i pokušati napraviti najbolje što mogu. Međutim, dogodilo se to da ja sam završio u suprotnoj strani. Dogodio se sudar koji se dogodio”.

Andrija Jarak i Mario Banožić / Foto RTL

Kažete da niste preticali, dogodio se frontalni sudar. Kako je to moguće da ste se sudarili doslovce far u far?

“Dakle, prije svega kada promatramo stranu fizike, vidimo da to nije baš tako kako je opisano, far u far. Odnosno, bio je tu malo drugačiji događaj koji ja prije svega očekujem od vještaka da utvrde”.

Ali sudar se dogodio u suprotnoj traci? 

“U suprotnoj traci i to je ono što ja očekujem od vještaka da utvrdi što do sada nije bilo, da se jasno vidi gdje je to kočenje počelo. Jer, ako sam ja kočio, kako sam ja pretjecao?”

Vi ste kočili, vi kažete da ste kočili. Je li bilo logično da bježite u desnu stranu, a ne da bježite na suprotnu stranu?

“Ako vam je zatvorena i desna strana, što činite?”

Niste mogli pored kamiona?

“Vi kočite, a automobil ide. A, što se tiče kamiona, on je bio ispred nas. Ono što očekujem od struke da dokaže upravo to što se točno dogodilo odnosno da taj trag kočenja ne može nikako biti taj trag koji dovodi do radnje koja se zove pretjecanje, jer ako pretičete, onda ne kočite. Nemojmo prezentirati završnu točku koja je bila po medijima, da je fotografirano vozilo i reći evo to je bilo tu. Da mi netko trag kočenja označi, a da ne objasni kako postoji trag kočenja ako sam ja to obilazio. Je li i vi obilazite sa tragom kočenja? To je ono što ja želim upravo, da struka kaže svoje i na taj način da fizika objasni kretanje vozila. Ne samo kretanje vozila, brzinu vozila, ali isto tako i trenutak, odnosno sam kut sudara i tada će se vidjeti da su mnoge stvari izrečene a nisu točne”, kaže Banožić, kako javlja Net.hr.

Bili ste štićena osoba, imali ste vozača, imali ste tjelohranitelja, zbog čega niste imali vozača to jutro? Jeste bili svjesni da je to rizično?

“Dakle vrlo jednostavno, i mislim da sam to objašnjavao kad su me pojedini dužnosnici lažno prozivali da koristim državnu imovinu u vlastite potrebe. Ovdje je bilo riječ o lovu, bilo je o nečemu što radiš iz svoje nekakve potrebe, želje”.

Ali ste i dalje štićena osoba bez obzira što je to lov.

“Ja sam privatnim automobilom otišao u lov, nisam otišao službenim, jer se nikad se nisam dovodio u poziciju da koristim službenu imovinu pogotovo ne u ovako nešto”.

Bilo vas je strah reakcije javnosti da netko ne kaže kako ministar koristi državnu imovinu u privatne svrhe?

“Ne, nego jednostavno to nisam ja. To nije bila nikada moja praksa”.

Vi ste njima rekli dečki slobodni ste ne trebate mi?

“Slobodni ste, idite kući. Ja sam ujutro upalio svoj automobil i otišao”.

Gdje ste bili noć ranije, gdje ste bili tu noć?

“Noć ranije, moj dolazak zadnji je bio na gradskom odboru u Vukovaru, gdje smo razgovarali o pripremi tada obilježavanja obljetnice Vukovara. Iza toga sam došao kući, negdje oko 21, 21:15, ja sam već bio u pola 22 sa svojim djetetom u krevetu”.