U prigodnoj homiliji nadbiskup Kutleša naglasio je da “ništa ne povezuje svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, kada se spominjemo naših pokojnih, kao kršćanska krepost nade”.


Rekao je da narod sve više gubi nadu koja, kao pouzdano sidro duše, čovjekov život usmjerava prema vječnosti.


“Posvuda oko nas možemo vidjeti kako prepuštanje očaju dovodi do sebičnog zatvaranja u sebi”, rekao je. Dodao je da očajni ljudi ne prepoznaju sreću ni kada im je na dohvatu ruke te da nisu u stanju graditi odnose ili prepoznati ljepotu. “Preuzetan čovjek smatra da je dovoljno dobar i da mu ne treba oproštenje kako bi se spasio”, rekao je.




“Obilježje kulture koja je prekinula s nadom u Božja obećanja jest narcisoidnost. Umjesto da pomažemo siromašnima, bjesomučno trošimo. Umjesto da provodimo smisleno vrijeme s obitelji i prijateljima, gubimo se u virtualnom svijetu interneta. Učahurili smo se u mrežu narkotika – od zabave preko gurua za samopomoć, do raznih sintetičkih spojeva. Prepuštamo se jeftinim udobnostima i praznim obećanjima koja nas nikada ne mogu istinski ispuniti”, poručio je Kutleša.


Istaknuo je da je nada lijek protiv očaja i preuzetnosti, kao i da kršćanska nada potiče bračne drugove na vjernost, zaštitu života i brigu za djecu. Nada mladima razlog da s povjerenjem gledaju u budućnost, a svim vjernicima poticaj da se zalažu za obespravljene te da povjerene službe obavljaju pravedno. “Živjeti kršćanski život zahtijeva žrtvu i odricanje, ali ta žrtva vodi do veće ljubavi i radosti”, naglasio je.




Kutleša je reako i da se često govori o nadi kada se iščekuje neki dar ili promaknuće ili je se smatra vještinom koju pojedinac razvija kako bi postigao nešto što na početku nije mogao ili nije ni znao da može. “No, prava kršćanska nada je više od toga. Ona je plod vjere i darova od samoga Boga”, naglasio je.


Nakon molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa gdje je Kutleša predmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivanju na groblju Mirogoj, a zatim je prisutnim vjernicima udijelio završni blagoslov.


Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem Dražena Kurilovčana, i uz pratnju Nevena Kraljića na orguljama.