Kumrovec gradi budućnost na oronulom Spomen-domu: 'Tito će ovdje uvijek biti brend'

Prije desetak dana ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić obišao je Spomen-dom u Kumrovcu, izgrađen 1974. godine, i najavio da će Vlada u ožujku donijeti odluku o njegovoj prodaji putem javnog natječaja.

Spomen-dom je, s nekadašnjom Političkom školom, proglašen projektom od strateške važnosti za Hrvatsku, a ministarstvo je nadležnost nad tim objektima preuzelo prije više od godinu dana.

Tom prilikom istaknuo je kako je cilj spriječiti daljnje propadanje kompleksa i omogućiti njegovu ponovnu valorizaciju.

»Prema Strategiji upravljanja državnom imovinom i Godišnjem planu upravljanja, u ovoj godini želimo raspolagati ovim objektom. To je sjajan projekt, remek-djelo arhitekture u vrijeme 1970-ih godina kada je napravljen«, rekao je tom prigodom ministar.

Turistički potencijal

Evo i nas pred Spomen-domom. Čekamo one kod kojih je ključ pa da uđemo unutra. Prvo stiže načelnik Općine Kumrovec Robert Šplajt, taman da nas u startu poduči kako Spomen-dom i zgrada Političke škole nisu isto, a često ljudi sa strane griješe jer tako misle.

Spomen-dom je na brdašcu, osmišljen tako da se savršeno spaja s okolišem. Politička škola je nedaleko u dolini i njoj se također traži svrha i vlasnik.

Robert Šplajt, načelnik Općine Kumrovec

– Godinama čekamo da Spomen-dom nađe svoje rješenje i daljnjeg vlasnika, a isto tako i Politička škola. Nadamo se da nakon najave ministra Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine priprema natječaj kojim bi se trebao naći novi vlasnik za zgradu Spomen-doma i da bi končano trebale krenuti investicije, veli nam u startu Šplajt.

Kaže, sve bi trebalo ići u smjeru turizma, i mora tako jer se radi o zoni turističke namjene.

– Da to bude hotel visoke kategorije koji bi zadovoljio naše potrebe i potrebe Kumrovca za višednevnim smještajem. Imamo premalo smještaja, to je više-manje privatni smještaj i nedostatan je za ono što bi htjeli i trebali. Treba nam jedan ovakav objekt koji bi mogao primiti 150 do 200 osoba da bi se mogli kvalitetno baviti svakim vidom turizma, kazuje Šplajt.

Zgrada koja je u isti čas neodoljivo lijepa onako savršeno stopljena s okolišem, koliko i tužno ocvala od pustih godina nebrige

Pitamo ga otkad je Spomen-dom zatvoren, otkad u njemu nema nikoga. Načelnik veli kako je objekt bio održavan od 2023. godine kada su zadnji djelatnici iz njega otišli.

– Bili su zaposleni preko ministarstva obrazovanja, jer je Spomen-dom bio zamišljen i kao svojevrsni znanstveno-studentski centar, ali to nikada nije zaživjelo. Ljudi su radili i dok je objekt bio Spomen-park, pa Spomen-dom, na kraju je bio taj znanstveno-studentski centar.

Radilo je 30-ak ljudi koji su odlazili u mirovinu ili iz firme, da bi ih 2023. bilo šest. Nisu imali nikakve goste, nikakve korisnike otkada su prognanici otišli, ali su održavali. Da nije bilo njih, objekt bi vjerojatno bio u puno lošijem stanju. Bio bi devastiran kao Politička škola, kaže Šplajt.

Prognanici iz Vukovara bili su zadnji koji su boravili i u Spomen-domu i u Političkoj školi. U Spomen-domu ih je bilo oko 200, u Političkoj školi oko 300, Vukovarci i ljudi iz Borovog naselja tu su bili od 1990-ih do početka 2000. godine. Za Političku školu se za mandata Marina Piletića pričalo da bi mogao biti dom za starije.

Prokletstvo i blagoslov

U taj čas evo nam pojačanja, evo onih koji, pojednostavljeno rečeno, »prodaju« Spomen-dom, Anđelke Lončarić i Mateje Hlupić Maravić iz Bačićeva ministarstva.

Dok se traže ključevi za neka od mnoštva staklenih ulaznih vrata ciglaste zgrade, zgrade koja je u isti čas neodoljivo lijepa onako savršeno stopljena s okolišem, koliko i tužno ocvala od pustih godina (ne)brige, pitamo načelnika koji to vid turizma tu priželjkuje.

Zapravo, pitamo ga je li i njemu i Kumrovcu i objektu blagoslov ili prokletstvo to što se Josip Broz Tito tu rodio i što su i Spomen-dom i Politička škola niknuli zahvaljujući njemu, odnosno u čast njemu.

– Dobro pitanje. Koliko nam je prokletstvo, toliko nam je i blagoslov i naš brend. Ne možemo pobjeći od Tita, razmišljali o njemu pozitivno ili negativno, bili tu ideali u pitanju ili samo razumijevanje povijesti.

Tito će u Kumrovcu uvijek biti brend. Od sto tisuća ljudi koji dođu baš u muzej sigurno ih 60 do 70 posto dođe s porivom da posjete rodnu kuću Josipa Broza Tita, logično će Šplajt, uz napomenu kako treba s tim pametno balansirati i ne graditi samo na tome priču.

Ključevi su napravili svoje. Evo nas unutra. Načelnik kazuje kako su dan ranije počistili malo sve da prodavatelj dođe u čisto.

– Hvala vam, pa moramo surađivati, na to će Lončarić.

Da suradnje ima, priznaje i načelnik. Nismo ušli na glavni ulaz, već ravno tamo gdje je kongresna dvorana. Vidi se i gdjekoje razbijeno staklo, nije rijetko da poželi netko s ceste onako radi fore ući u objekt. Načelnik ima godina taman toliko da se sjeća dana kada je objekt bio u punoj funkciji.

– Kad smo bili u osnovnoj školi tu smo dolazili jedanput, dvaput godišnje i to je bio poseban osjećaj. Više nam je značilo kad ideš u Spomen-dom nego u Zagreb, ili bilo kud drugdje, kaže.

– Znači, samo u posebnim prilikama se tu dolazilo, pitamo.

– Tu se dolazilo s povodom, u grupi, zbog nekih manifestacija, priredbi, na to će Šplajt.

Ali, svega se i bolje sjeća Zlatko Blažičko.

– Gospon Zlatko tu radi 36 godina. On je još uvijek ključar u ovoj zgradi, kazuje nam Šplajt.

Zlatko Blažičko čuvao je ključeve 36 godina

– Ja sam tu od 12. mjeseca 1987. godine do sedmog mjeseca 2023., priča Blažičko koji je tu radio od poslova zaštite, do održavanja svake vrste.

– Hoće li se ovo ikada prodati, pitamo ga.

– Mora. Nema druge, jednostavno će Zlatko, prije nego je krenuo upaliti svjetlo tamo gdje svjetla ima, da je lakše obići prostor.

Tragovi vremena

Kongresna dvorana, dvorana koja je služila i za predavanja i kao kinodvorana s 330 stolica, čini se da i ne treba puno radova da bi se vratila u funkciju. Tko li će samo i kako procijeniti vrijednost ovoga svega!?

U igri je tu 6.500 metara četvornih zatvorenog prostora i oko 8.000 vanjskog prostora. Arhitekti Berislav Šerbetić i Ivan Filipčić osmislili su arhitektonsko rješenje »Spomen-doma boraca NOR-a i Omladine Jugoslavije« koje je u ono doba bilo proglašeno najboljim u bivšoj državi i drugim najboljim u Europi, podsjeća načelnik.

One “prodaju” Spomen-dom – Anđelka Lončarić i Mateja Hlupić Maravić

– Imamo angažiranog procjenitelja, na to će Lončarić i Hlupić Maravić.

Zapravo, procjena je na potvrdi u ministarstvu, ali dok Vlada ne donese odluku, ne zna se ništa.

– Pretpostavljam da ovo nešto ipak vrijedi, pokušavamo onako izokola.

– Vrijedi ako Vlada donosi odluku. Da vrijedi manje donosilo bi je ministarstvo, na to će Lončarić.

– Mi se nadamo da će cijena biti čim manja, da ne otjeramo buduće moguće kupce, iskreno će načelnik.

Dvorana koja je služila i za predavanja i kao kinodvorana s 330 stolica, čini se da i ne treba puno radova da bi se vratila u funkciju

Nama je tek jasno da manje od milijun i pol eura ne može biti procjena. Koliko više, saznat će se skoro.

Inače, pokušavao se prodati Spomen-dom i ranije, prije više od 15 godina recimo, ali se prodao nije, načelnik će reći zbog velike cijene. Kupovali su ga i poslovni ljudi iz Kine, pa odustali.

Obilazak zato ide dalje, evo i recepcije na kojoj je i knjiga »Tragom pjesnika Vladimira Nazora« pored stare telefonske centrale. Evo i pogleda kroz veliko staklo na susjednu Sloveniju.

Bazen izgleda kao da nije puno korišten

Evo i bazena i saune koja se čini malo korištena, baš kao i velike kuhinje. Na zidu još uvijek i velika tapiserija, tkani mural umjetnika Marijana Kockovića. A evo i soba – 64 ih ima – koje su možda u najgorem stanju, jer ih je vlaga načela.

U biblioteci je još knjiga iz »onog doba«. Zlatko ključar pamti kako je djece koja su dolazila na ekskurzije bilo sve više što je subnorovaca dolazilo manje.

A što bi on da Spomen-dom bude? Ne zna ni sam, odnosno čini mu se da će morati to biti ciljana ponuda za posve biranu klijentelu, jer u protivnom tko će doći.

– Treba napravit sadržaje koji će privući ljude. Vidjet ćemo što će investitori ponuditi, veli Hlupić Maravić.

Ožujak odluke

A hoće li investitora biti, ovisi o cijeni, ne sumnja načelnik. Bitno je zato obećanje da će natječaja biti, i to već u ožujku. Tko god pokaže interes, mora znati i to da će eksterijer morati ostati isti, dok će se interijer moći mijenjati.

Interijer koji traži ulaganja. Neke procjene kažu da bar deset milijuna eura treba da se objekt dovede u neki red, naravno kad se kupi po cijeni koja već bude izvješena. Ovako na prvu, usprkos svim elementima što prkose godinama poput gdjekojeg prkosnog lustera, čini se da će trebati tu i koji milijun više.

Šank za kojim već davno nitko nije stajao

– Šjor Zlatko, hoćemo li vas zaposliti opet kad prodamo objekt, šalimo se.

– A moramo, na to će Zlatko.

Ono što je pak posve jasno jest činjenica da bi načelnik za čijeg mandata bi se zgrada ponovo upogonila uistinu bio »heroj«. Šplajt je već devet godina načelnik, a prije toga su isti problem imali svi njegovi prethodnici od početka 1990-ih naovamo.

– Ako se ova zgrada proda, mislim da bi se brzo našlo i rješenje za Političku školu, vjeruje Šplajt.

Spomen-dom koji je nekad vrvio od mladosti danas je idealan za kulisu kakvog dobrog, apokaliptičnog SF-a. Ožujak možda promijeni sve. Čeka se privatni kapital. To je, ne dvoji se na brežuljku s kojeg puca sjajan pogled preko Sutle, jedini spas.