Hrvatski stručnjak za HIV misli da liječenje matičnim stanicama neće imati širu primjenu

Foto: Reuters : D. Višnjić PIXSELL

Muškarac zaražen HIV-om izliječen je od zaraze tim virusom nakon transplantacije matičnih stanica u njemačkom gradu Düsseldorfu. Taj 53-godišnjak treći je pacijent u svijetu kod kojeg je HIV uspješno izliječen, već četiri godine ne uzima antivirusne lijekove i nema recidiva bolesti, objavili su jučer znanstvenici iz međunarodnog znanstvenog tima pod vodstvom Sveučilišne bolnice u Düsseldorfu.

Nadaju se da će znanje koje su stekli biti osnova za planiranje budućih studija o liječenju HIV-a. Zbog visokog rizika, transplantacije matičnih stanica provode se samo u sklopu liječenja bolesti opasnih po život. Njihova je studija objavljena u časopisu Nature Medicine.

Dobrog zdravlja

Tako je i spomenuti 53-godišnjak, poznat kao dizeldorfski pacijent, jedna od malobrojnih osoba u svijetu izliječenih primjenom ove metode. Kao i u slučaju ostalih pacijenata iz Njemačke i Engleske koji su prošli ovakvo liječenje, transplantacija je obavljena radi liječenja akutnog poremećaja krvi, u ovom slučaju leukemije, koja se razvila uz postojeću HIV infekciju.

Gotovo 10 godina nakon transplantacije matičnih stanica od nesrodnog darivatelja i više od četiri godine nakon prestanka uzimanja terapije za virus HIV, pacijent je danas dobrog zdravlja. Transplantacija je uključivala matične stanice donorice s rijetkom mutacijom u genu CCR5 za koju se zna da sprječava HIV da uđe u stanice.

Muškarac, kojem je dijagnoza postavljena još 2008. godine, izjavio je kako tada nije vjerovao u svoje izlječenje, a danas je tim više ponosan na liječnički tim koji ga je uspješno izliječio od obje bolesti. Šest mjeseci nakon početka terapije za HIV, pacijentu iz Düsseldorfa dijagnosticirana je akutna mijeloična leukemija (AML), oblik raka krvi koji ugrožava život.

Zbog toga je 2013. godine podvrgnut transplantaciji matičnih stanica. Antivirusna terapija prekinuta je 2018. godine, a bolest se do danas nije vratila. U ime međunarodnog tima, dr. Bjorn-Erik Ole Jensen izjavio je kako istraživanje potvrđuje da je moguće spriječiti replikaciju HIV-a kombiniranjem dviju ključnih metoda.

Potrebna istraživanja

– S jedne strane, imamo iscrpljivanje rezervoara virusa u dugovječnim imunosnim stanicama, a s druge strane, prijenos otpornosti na HIV s imunosnog sustava donora na primatelja, čime se osigurava da se virus ne može ponovno proširiti. Sada su potrebna daljnja istraživanja kako to omogućiti izvan tih uskih okvira, kazao je Jensen.

Prof. dr. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om pri Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« kaže kako nije riječ o metodi liječenja koja bi mogla dobiti širu primjenu u liječenju HIV-a, jer je riječ o zahtjevnom postupku koji nosi relativno visoku smrtnost od oko 15 posto.

– Tom zahvatu se podvrgavaju samo osobe koje imaju tešku malignu bolest. Postupak se temelji na tomu da se uništi imunološki sustav osobe oboljele od maligne bolesti i da potom primi stanice koje HIV ne može zaraziti. Te stanice imaju izmijenjen receptor koji HIV inače koristi da bi ušao u stanicu, tumači prof. Begovac.

Potencijalno bi se ovakva metoda mogla primijeniti i u liječenju pacijenata u Hrvatskoj, no zaraza HIV-om, ističe, u nas je rijetka, a onda bi ta osoba s HIV-om trebala imati još i malignu bolest.

Dobra opcija, ne više od toga

– Obično transplantacija krvotvornih stanica čak i nije terapija prvog izbora. Pokušava se najprije s kemoterapijom, a nakon toga treba naći i odgovarajućeg davatelja koji ima stanice koje pacijentu nedostaju, odnosno receptor koji HIV koristi da bi ušao u stanicu. To je složena procedura, kaže prof. Josip Begovac.

Iako su rezultati ove metode evidentno sjajni, ona nije primjenjiva na liječenje zaraze HIV-om.

– Pokušalo se na temelju tog modela osobama s HIV-om promijeniti taj receptor na neki drugi način, ali se sve to pokazalo neuspješnim. Zato je ovakvo liječenje dobro kao načelo, i kao opcija koja je moguća prilikom liječenja neke maligne bolesti, ali zasad ne više od toga, zaključuje prof. Begovac.