Hrvatska profesorica učionicu zamijenila – gymom: 'Nisam klasični fitness-trener...'

Profesorica filozofije i povijesti umjetnosti Dejanira Žuklić svoju je životnu putanju zakrenula prije dvije godine kada se počela profesionalno baviti bodybuildingom. Ova 37-godišnja Riječanka školsku je učionicu u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji zamijenila s gymom u Malom Lošinju. Sve je započelo u listopadu 2023. kada je na natjecanju Sport fest Poreč osvojila prvo mjesto, a od tada joj se otvaraju vrata mnogih svjetskih bodybuilding pozornica na kojima ostvaruje vrhunske rezultate i osvaja prva mjesta.

U studenom 2023. na Mediteranskom prvenstvu na Malti osvojila je tri zlata – prvo mjesto u master kategoriji, prvo mjesto u seniorima, te je proglašena apsolutnom pobjednicom bodyfitness kategorije. Ove je godine u svibnju na Europskom prvenstvu u Barceloni osvojila treće mjesto u master kategoriji, a na natjecanju Jagodina Open u Srbiji čak tri pobjede. Ipak najveći uspjeh bilo je bodybuilding natjecanje Arnold Classic, održanom pred mjesec dana u Madridu gdje je osvojila tri zlata: prvo mjesto u master kategoriji, prvo u senior kategoriji, te je proglašena apsolutnom pobjednicom Bodyfitness Mastera.

Spomenimo i to da je Arnold Strongman Classic natjecanje na kojem sudjeluju natjecatelji iz cijelog svijeta, a osnovao ga je sam Arnold Schwarzenegger te se smatra najtežim natjecanjem u strongmanu na svijetu. U razgovoru s nama Dejanira otkriva kako je njena strast prema sportu zavladala njezinim životom i što to sve podrazumijeva, kako izgleda jedan dan bodybuilderice, je li takav način života odricanje ili zadovoljstvo. Također otkriva sve male tajne u pripremama za Svjetsko prvenstvo u Tokiju gdje će na natjecanje otputovati sredinom prosinca.

San snova

U posljednjih godinu dana sudjelovali ste na brojnim natjecanjima i mahom odnijeli prve nagrade. Među posljednjima sudjelovali ste i na prestižnom Arnold Classicu u Madridu. Hoćete li nam prenijeti iskustva?

– Svako natjecanje mi je jednako važno, radilo se o nekoj lokalnoj, regionalnoj ili svjetskoj organizaciji. Što se Arnold Classica tiče, svjesna sam da je pobjeda na takvom natjecanju san snova većine natjecatelja. Pri dolasku u Madrid na prijave, gdje se održavalo i natjecanje, sjećam se da sam provirila na pozornicu i stadion i pomislila: »Kako ovo izgleda moćno! Sretna sam što imam priliku nastupati na takvom natjecanju!« Kao i uvijek, nisam imala prevelika očekivanja, niti sam željela proučavati konkurenciju. Uvijek se radije fokusiram na sebe i svoju izvedbu, jer ostalo nije u mojoj moći. Međutim, dogodilo se ono što nisam mogla niti sanjati. Iskreno, ne znam koliko je ljudi postiglo takav rezultat, pogotovo iz prvog pokušaja. Odnijela sam sveukupno tri pobjede u kategoriji bodyfitness master i senior te osvojila i svoj drugi Pro Card u godinu dana. Još uvijek nisam svjesna svega što se dogodilo proteklih tjedana, no nema mjesta opuštanju jer čeka me još jedno veliko natjecanje krajem godine – Svjetsko prvenstvo u Tokiju.

Kako ste se odlučili krenuti u natjecateljski svijet bodybuilderica?

– Nije me sramota priznati, ali dok nisam stupila na prvu pozornicu prije godinu dana, nikada nisam popratila niti jedno natjecanje, niti me je to zanimalo. Glavni motiv bio je da jednog dana ne požalim za propuštenom prilikom s obzirom na to da sam i prije natjecanja izgledala kao da se bodybuildingom bavim već godinama. To mi nije najveća strast, ali želim rasti kao osoba i upoznavati sebe kroz nova iskustva. Najviše me zanimalo kako ću mentalno odraditi sve pripreme i kako ću se adaptirati u nekim ekstremnijim situacijama. Na kraju se pokazalo da sam stvorena za ovaj sport, o čemu svjedoče i moji rezultati.

Pripreme za natjecanja mnogi opisuju vrlo zahtjevnim, no izjavili ste da za vas to ne predstavlja teškoću i posebno odricanje, u čemu je tajna?

– Disciplina je odmalena moje drugo ime. Volim se našaliti i reći da sam mali robot. Ništa mi nije preteško jer sam u režimima otkako znam za sebe. Naravno, sama sam si ih postavljala. Samu sebe guram naprijed cijeli život. Ne treba mi vanjska motivacija, iako je lijepo imati i podršku okoline. Uz to, volim imati rutinu u prehrani i treninzima, pa nije mi problem održavati taj tempo, a to je baš ono što ovaj sport traži od vas. Sva se hrana važe, a postoji i točan protokol kada što treba jesti. Treninzi se moraju ispoštovati, bez obzira što ponekad možda niste raspoloženi. Uvijek postoje natjecatelji koji će dati 90 posto sebe, ali postoje i oni koji daju 110 posto. Na kraju rezultati govore sami za sebe.

Posing vježbe

Pred kraj priprema priznali ste kako budete potpuno iscrpljeni. Zašto se od natjecatelja očekuje da u svrhu savršeno oblikovanih i vidljivih mišića budu primjerice potpuno dehidrirani ili gladni? Ne bi li sport trebao jamčiti zdravlje i zadovoljstvo tijela i duha?

– Iako sam to možda izjavila jednom prilikom, želim napomenuti da psihofizičko stanje nije jednako uoči svakog natjecanja. O tome kako ću se osjećati ovisi o mnogo faktora, no na to najviše utječu i ostale okolnosti i općenito vaš način života. Poduzetnica sam i vlasnica fitness-centra i samim time izložena nekim drugim stresorima. Uz uobičajene kućanske poslove i pripreme za natjecanja, imam puno privatnih treninga dnevno, pa moj radni dan traje od jutra do navečer, što ne ostavlja previše prostora za adekvatan odmor i oporavak. Dehidracija traje vrlo kratko, a na manji unos hrane tijelo se lako prilagodi, što ne znači izgladnjavati se, samo prilagoditi prehranu. Naše tijelo je stvoreno za adaptaciju i sa svakim narednim natjecanjem sve mi je lakše ispoštovati taj protokol. Zdrav način života vrlo mi je važan, a za mene i ovaj sport jamči zdravlje te zadovoljstvo duha i tijela. No treba napomenuti kako je uvijek važno osluškivati sebe i potrebe svog tijela, što je vrlo individualno.

Kad ste na natjecateljskim pozornicama, morate pokazati formu i posing, možete li nam to pojasniti? Znači li to da morate pokazati mišiće, ali i da dobivate ocjenu i za poziranje? Vježbate li to prije natjecanja?

– Iako su trening i prehrana izuzetno važni, sve to malo vrijedi ako u ključnom trenutku na pozornici posingom ne pokažete svoju najbolju formu. Možete imati najbolju genetiku i formu, ali ako posing nije dobar, neće biti ni rezultati. Postoji obavezan posing i postoji slobodan posing. Obavezni posing jasno ima definiran protokol i koje poze treba pokazati na znak sudaca, dok slobodan ostavlja prostora da sami izaberete koje ćete poze pokazati. Logično, one u kojima izgledate najbolje. Osim toga, ono što pri nekim odlukama može biti ključan faktor je sveukupan dojam. Način na koji hodate, kako se nasmijete, međuprijelazi između poza, outfit, frizura, ali i kako stojite onda kada mislite da vas nitko ne gleda jer niste u prvoj liniji do sudaca. Kao i u životu, ta neka karizma, karakter, energija koju iznesete također je ono što vas razlikuje od drugih natjecatelja.

Što se mene tiče, trening i prehrana nisu mi toliki izazov, koliko upravo posing rutina. Imam osjećaj da nikada nije dovoljno dobro, iako se i on stalno nadograđuje novim detaljima i zato posing vježbam često, a mjesec dana prije natjecanja činim to svaki dan. Ništa ne prepuštam slučaju i sreći, no barem mogu reći da sam dala sve od sebe.

Imate li vremena za neke druge aktivnosti, je li takav lifestyle zahtjevan? Imate li osjećaj da vam je dan prilagođen jelovniku, vježbanju…?

– Djelomično sam već ranije odgovorila na to pitanje, ali da. To je moj život i na to sam svjesno pristala. Moj prioritet je odraditi treninge, sve obroke pripremiti unaprijed i ispoštovati taj protokol. Ako moram negdje otputovati, onda planiram za više dana unaprijed i ništa ne prepuštam slučaju. Primjerice, iako neke stvari mogu kupiti i na putu, ipak želim sve imati prije toga posloženo za »ne daj Bože«. I to zamara u većini slučajeva, ali nitko me na to ne tjera. Za vrhunske rezultate morate biti drugačiji od drugih, ponekad trebate žrtvovati i propustiti pojedine stvari u životu da biste nešto drugo dobili. Zato to nije za svakoga. Iz moje perspektive, ja to živim i naviknula sam se na sva ta odricanja, pa ih više i ne gledam kao takve, već kao sastavni dio života. Kao što morate disati, tako i ja funkcioniram samo ako sam u nekom svom režimu. Sve izvan toga, meni jednostavno nije prirodno.

Povjerenje u trenera

Kako primjerice izgleda vaš dan? Za početak koliko puta tjedno odrađujete trening?

– Svaki se dan budim između 4.30 i 5 sati ujutro te odrađujem sat vremena cardio na prazan želudac. Nakon toga pripremam obroke za cijeli dan i doručkujem te se spreman za posao, pospremanje fitnessa i prve privatne treninge. Između privatnih treninga odradim svoj drugi trening, trening snage, te nastavljam do kraja dana s treninzima klijenata ili aparaturnim tretmanima koje također radim u sklopu svog centra. Ako stignem uhvatiti pauzu, odem obaviti neke druge stvari usput. U svakom slučaju, veoma sam aktivna tijekom tjedna, no subotu popodne i nedjelju ostavljam za neke druge aktivnosti i opuštanje. Što se treninga tiče, cardio radim svaki dan po sat vremena ujutro, a trening snage radim četiri puta tjedno u trajanju od sat i pol vremena po treningu.

Jesu li vaši obroci strogo kontrolirani ili ipak imate izlete u neke male nedopuštenosti? Imate li neki savjet za naše čitatelje, što biste primjerice preporučili onima koji žele skinuti kilograme? Može li se to postići samostalno ili je ipak lakše uz pomoć vodstva iskusnog trenera i nutricionista?

– U 99 posto slučajeva moji su obroci kontrolirani, no ipak sve ovisi i o fazi pripreme za natjecanje. Primjerice, ako do natjecanja imate dva ili više mjeseca, nije problem otići na neku večeru, ručak, pojesti i popiti nešto izvan plana, iako i u tim slučajevima radije biram clean hranu. Jednostavno mi tako odgovara, a i takvu hranu najviše volim. Osoba pored mene može jesti kolač ili neku drugu slasticu, a ja neću ni trepnuti. Mindset je sve. Što se dijeljenja savjeta tiče, ne želim davati opće smjernice za mršavljenje jer u tom slučaju svakoj osobi pristupam individualno. Ono što sa sigurnošću mogu sugerirati jest da ne preskačete obroke, da postupno krenete na dijetu i izbacivanje tzv. štetnih namirnica, da radite male pobjede u danu i da si za to odate priznanje. Pa čak i ako se ponekad dogodi da pojedete nešto što nije u planu, trebate se vratiti i nastaviti dalje gdje ste stali. Kao što jedan loš dan ne čini loš život, tako i jedan nezdrav obrok ne znači da sav trud treba pasti u vodu. Iako su mnoge informacije dostupne na internetu, apsolutno svima bih preporučila da potraže pomoć stručne osobe i svakako preporučila opciju koja istovremeno podrazumijeva fizičku aktivnost i praćenje plana prehrane. To je najbrži i optimalan put do željenih rezultata i života koji zaslužujete imati.

Spomenuli ste kako i sami imate trenera u Sloveniji koji vas prati, koje nedoumice rješavate s njim, kakve savjete od njega tražite? U čemu vas ispravlja?

– Prošli trener je bio iz Slovenije, a sadašnji je iz Srbije. Zove se Igor Šikora, radimo skupa gotovo pola godine, a i sam je natjecatelj već 15-ak godina pa u tom kontekstu imam osobu koja je vrlo iskusna, koja radi odlične rezultate sa svojim klijentima, koja ima pravovremene informacije o natjecanjima i prvenstveno pazi na moje zdravlje. Kako je pripremati natjecatelje zahtjevan posao i drugačiji od pripremanja rekreativaca, Igor mi izrađuje plan prehrane i treninga. Veoma je važno imati potpuno povjerenje u trenera, a ja to imam.

Treninzi na najjače

Danas imate svoj fitness-centar i brojne klijente, kakav odnos gradite s njima? Jeste li zahtjevna kao trenerica?

– Definitivno nisam klasični fitness-trener. Sa svim svojim klijentima imam opušten i prijateljski odnos jer se tako i oni osjećaju ugodnije te odlaze puno zadovoljniji s treninga. Trening nije samo alat za postizanje nekog fizičkog cilja, već i mnogo više od toga. Nekada nisam sigurna dolaze li mi klijenti samo radi treninga ili i druženja koje dobiju u paketu. Zato sam i odabrala ime Body & Mind Factory jer mijenjamo i mindset. Osim pozitivne atmosfere, zajedno gradimo i novu zajednicu, stvaraju se nova prijateljstva i jača međusobna podrška. I to je nešto neprocjenjivo. No kad je vrijeme za trening smatram da sam poprilično zahtjevna, jer nastojim izvući maksimum od svakog klijenta u skladu s njegovim trenutnim mogućnostima. I to je ono što ljudi prepoznaju i cijene.

Osim u gymu treninge održavate i online, može li se na taj način postići ista forma kao treningom u teretani?

– Moram priznati da 90 posto mog posla podrazumijeva rad uživo. Svakako odrađujem dio posla i online, a to se pretežito odnosi na planove treninga i prehrane. Što se rekretivaca tiče, kućni trening može biti sasvim dovoljan za postizanje određenih ciljeva. I sama sam godinama trenirala kod kuće sa svega nekoliko rekvizita te uspjela napraviti dobru formu, ali nije to za svakoga. Rijetki su oni koji se sami mogu motivirati i odraditi sve što im je zadano, a da pritom nisu pod nekim nadzorom. Svi očekuju promjenu u mjesec, dva. Kada do te promjene ne dođe, izgubi se volja i prestane se s aktivnošću. Meni su trebale godine da se dovedem do željene forme, a pritom sam trenirala svaki dan i pazila na prehranu. Sve ovisi koliko vam je stalo do određenih želja/ciljeva, toliko ćete se i potruditi te sukladno tome imati i željene rezultate.

Kao što ste i spomenuli pred vama je svjetsko prvenstvo u Tokyju, jeste li već krenuli s pripremama? Kakva očekivanja imate?

– Što se priprema tiče, s njima nisam niti stala. S ili bez natjecanja, moja prehrana je uvijek po zadanim okvirima, a treninzi su na najjače. Razlika je jedino što, ovisno o fazi priprema, učestalije vježbam i nadograđujem posing rutinu. Po pitanju očekivanja, nikada ih nemam. Jedino očekivanje koje imam jest ono koje zahtijevam od sebe, a to je da pokažem u najboljem svjetlu sve ono za što sam naporno radila.

Da biste imali moju formu, morate se roditi kao ja

Mnoge žene dolaskom u gym boje se kako će se “nabildati”, hoćete li nam otkriti koliko je potrebno treninga da se postigne vaša figura?

– To je pitanje koje često čujem, a iz šale volim odgovoriti: da biste imali moju formu, morate se roditi kao ja. Nitko nije isti, počevši od genetike, a najviše faktora ovisi o trudu i vremenu koje ulažete u sebe.

Bodyweight ne može zamijeniti teretanu

Kakav je vaš stav prema treninzima isključivog bodyweighta? Može li se na taj način postići jednako dobra forma kao i vježbama s težinom?

– Pozdravljam treninge toga tipa, jer sam i sama tako trenirala. Posebno bih ih preporučila početnicima. Neke je pokrete najbolje usvojiti i usavršiti koristeći otpor i težinu vlastitog tijela. No, za značajniju izgradnju mišićne mase ili određenih dijelova tijela, nemoguće je postići iste rezultate bodyweight treninzima i treninzima u teretani.

Odlučila sam slijediti svoju strast

Iako ste oduvijek bili zaljubljenica u sport, prije nego što ste se počeli baviti bodybuildingom predavali ste filozofiju u riječkoj gimnaziji, a onda ste se preselili u Mali Lošinj, što vas je odvelo iz grada na otok i sasvim drugu profesiju?

– Po struci sam magistar edukacije filozofije i magistar povijesti umjetnosti te sam po završetku školovanja godinu dana radila u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci. Nakon toga završila sam i dodatnu edukaciju za rad s učenicima s posebnim potrebama te svoje stečeno znanje primjenjivala u Osnovnoj školi Bakar naredne dvije školske godine. Paralelno s tim, radila sam i u turističkoj agenciji na Krku. Nakon toga odlučila sam ostati u turizmu prihvativši posao u Malom Lošinju, s obzirom na to da tamo imam obiteljsku kuću i rodbinu. Ubrzo sam postala i rukovoditelj kampa te stekla i rukovoditeljske vještine koje su mi kasnije svakako pomogle u vođenju vlastitog posla. Međutim, posao u turizmu nije nešto što me ispunjavalo pa sam odlučila slijediti svoju strast. Prekvalificirala sam se za nutricionista, fitness-instruktora te pohađala brojne edukacije (dijagnostika sportaša i rekreativaca, bodyweight seminar, kettlebell itd.) i ubrzo pokrenula vlastito poslovanje. Zbilja je istina kad kažu da ako radiš ono što voliš, nećeš morati raditi niti jedan dan u životu.