Farmaceuti više ne žele u ljekarnike. Manjak kadra stavlja pritisak na sustav

Nedjelja je, obiteljski liječnik nije vam dostupan, ne znate bi li preskočili svoju terapiju jer vam baš nije dobro, a kućni je tlakomjer pokazao preniske vrijednosti tlaka? Otići na hitnu s takvim problemom bilo bi pretenciozno, ali pitati ljekarnika za savjet čini se kao sasvim prihvatljivo rješenje.

Dežurna ljekarna dostupna je 24 sata, a stručni savjet ljekarnika može biti dragocjena pomoć u takvoj situaciji.

Osim što izdaju lijekove, ljekarnici su i savjetnici pa građanima mogu pomoći savjetom ili ih ipak uputiti liječniku ako procijene da trebaju liječničku pomoć.

Pitanje je, međutim, koliko građani prepoznaju tu njihovu ulogu, i koliko uopće ljekarnici imaju vremena za razgovor u situaciji gdje su opterećeni administriranjem, fakturiranjem, padovima CEZIH-a…

Najdostupniji ljudima

– Mi smo zdravstvena struka koja je najdostupnija pacijentima. Pacijent je 24 sata slobodan razgovarati s farmaceutom o svojim zdravstvenim problemima. U ovoj situaciji danas, kad imamo manjak liječnika opće prakse, manjak specijalista, naša prisutnost od velike je važnosti. K tome, studije koje se provode u svijetu o tome kojoj profesiji ljudi najviše vjeruju, pokazuju da su ljekarnici uvijek na prvom ili drugom mjestu, gdje se smjenjujemo s medicinskim sestrama, ističe Dario Briški, izvršni direktor Hrvatskog farmaceutskog društva.

Davno su, kaže, prošla vremena kad su ljekarnici bili samo oni koji izdaju lijekove.

– Da, izdajemo lijekove, ali pored toga postoje i drugi poslovi koje radimo s pacijentima. Naš je najvažniji posao praćenje kroničnih bolesnika, jer ako ih ne pratite, velika je vjerojatnost da će ponovno završiti u bolnici, objašnjava. Svojim angažmanom u savjetovanju pacijenata oko uzimanja terapije, ljekarnici smanjuju broj dana koji bolesnici provedu u bolnici, a time se štedi novac zdravstvenom budžetu. ​

Ljekarništvo je, dodaje Briški, “frontline” u prevenciji bolesti.

– O tome se malo govori, kod nas je prevencija tek zadnjih desetak godina postala važna, ali činjenica je da savjetima pacijentima smanjujemo učestalost bolesti, broj bolničkih dana, doprinosimo zdravstvenom sustavu koji ionako ima ograničene resurse, podsjeća čelnik HFD-a.

Globalni zdravstveni problemi prelijevaju se i na Hrvatsku. Tako polovina odraslog stanovništva danas boluje od hipertenzije ili povišenog krvnog tlaka, 60 posto ima problema s povišenim masnoćama u krvi, a oko 600.000 Hrvata boluje od šećerne bolesti, mnogi i ne znajući da je imaju. Statistike su poražavajuće – petina osoba s hipertenzijom nije svjesna da ima tu bolest, dvije trećine oboljelih od dislipidemije ne znaju da imaju povišene masnoće u krvi, a tek svaki četvrti oboljeli započne liječenje.

Čak i pacijenti s postavljenom dijagnozom i utvrđenom terapijom predstavljaju problem, jer čak polovina takvih pacijenata ne uzima lijekove koje im je propisao liječnik, a o pridržavanju drugih savjeta, poput prehrane i promjene načina života, da se i ne govori. Osim ovih dijagnoza, ljekarnici se svakodnevno susreću s pacijentima oboljelim od astme i KOPB-a, osobama s narušenim mentalnim zdravljem, burn-out sindromom, i građanima koji dolaze u ljekarnu po pomoć u liječenju boli.

– Ljekarnici su sastavni dio zdravstvenog sustava: osim opskrbe lijekovima i savjetovanja pacijenata, provodimo javnozdravstvene akcije, sudjelujemo u podizanju razine zdravstvene pismenosti građana… Mi smo edukatori, istraživači, sudjelujemo u kreiranju novih lijekova, edukatori smo pacijenata i mladih kolega, nabraja Ana Soldo, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore (HLJK).

Zahtjevan posao

Nažalost, interes za zanimanje ljekarnika danas nije velik. Svi bi radije u farmaceute, gdje su plaće bolje, a posao nije toliko zahtjevan.

Poznato je da najbolji gimnazijalci upisuju Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, ali manje je poznato da tijekom studija samo 20 do 30 posto njih odluči raditi u ljekarništvu.

Tako se u Hrvatskoj svakodnevno traži barem 60 ljekarnika, ali se mladi farmaceuti sve rjeđe odlučuju za taj posao, a i ljekarnici s iskustvom odlaze iz tog sektora.

– Rad u ljekarnama jako je zahtjevan. Prvi smo na udaru pacijenata zbog toga jer je pao CEZIH, promijenila se cijena lijeka, mijenjala se lista lijekova… Što god da je problem, mi to u ljekarni osjetimo. S druge strane, radimo u smjenama, vikendom i noćna dežurstva, što danas mladim ljudima ne paše, ilustrira Soldo. Nefleksibilnost radnog vremena i administrativno opterećenje tako su glavni razlozi nemotiviranosti mladih farmaceuta na rad u ljekarnama.

Plaće u ljekarnama, tvrde u stručnim društvima, puno su ispod razine uredbe o koeficijentima u državnim i javnim službama. Cijela priča o uredbi izazvala je, kaže Soldo, veliko nezadovoljstvo u ljekarnama jer ljudi žele da ih se plati na adekvatan način. Poslodavci su pokušali odgovorit na to i povećati plaće, ali način financiranja ljekarništva danas je dosta slab i ovisan o HZZO-u, zbog čega ljekarne ne mogu pokriti ni hladni pogon, a kamoli dizati plaće zaposlenih.

Posljedice su evidentne – od 200 studenata koliko ih godišnje diplomira na sva četiri farmaceutska fakulteta u zemlji, njih 50-ak odluči se raditi u ljekarni. A to je nedovoljno. Već ih na fakultetu pozivaju agencije iz EU-a u potrazi za kadrom koji nedostaje u većini europskih zemalja. Tako i oni, kao i ostali zdravstveni djelatnici, odlaze u potrazi za boljim plaćama i uvjetima rada.

A manjak stručnjaka u ljekarnama odražava se na zdravstveni karton nacije. Osim što nam kardiovaskularne bolesti odnose 39 posto umrlih godišnje, dolaze mlade generacije koje nisu svjesne da današnji način života i faktori rizika vode u hipertenziju već u mladoj dobi.

– Moramo ih potaknuti da se redovito kontroliraju, da dolaze u ljekarnu, da provjere svoj arterijski tlak, naprave krvnu sliku i metaboličke faktore te da promijene svoj način života. Na taj način, i suradnjom s drugim zdravstvenim djelatnicima, imat ćemo zadovoljnog bolesnika koji razumije svoju bolest, koji zna na koji način se liječiti, koji će rjeđe prestati uzimati terapiju, navodi Olgica Velkovski Škopić (HLJK).

Stručnjak, ne prodavač

Čak polovina pacijenata šest mjeseci od propisivanja terapije za tlak više ne uzima svoje lijekove. To je ogroman postotak pacijenata koji podignu recept u ljekarni, a onda ga spreme u kućnu ljekarnu i ne koriste.

– Ako se to promijeni, imat ćemo pacijenta koji koristi svoju terapiju, koji neće imati komplikacije, neće stvarati dodatne troškove u zdravstvu, a time i manji pritisak na sustav i priliku da izdvojimo novac tamo gdje je doista potreban, zaključuje. Slična je situacija s dijabetesom – u Hrvatskoj je gotovo 400.000 oboljelih, a procjene su da stvarni broj prelazi 600.000 jer se samo 60 posto oboljelih dijagnosticira.

– Dijabetičar živi od sedam do deset godina kraće u odnosu na osobe koje nemaju dijabetes, što se reflektira i na vodeće uzroke smrti. Prema podacima iz 2022. godine, u Hrvatskoj je šećerna bolest bila treći vodeći uzrok smrti. Tako ne bi trebalo biti, jer raspolažemo modernim i učinkovitim lijekovima na koje je u 2022. u Hrvatskoj potrošeno gotovo 74 milijuna eura, ali i dalje velik broj oboljelih ne postiže zadovoljavajuću regulaciju bolesti, što nosi brojne komplikacije, upozorava Ana Galić Skoko iz Ljekarni Zagrebačke županije.

Šećerna je bolest vodeći uzrok krvožilnih bolesti, bolesti bubrega, sljepoće, amutacije udova… Ekonomske analize pokazuju da se 20 posto ukupnog zdravstvenog proračuna troši na liječenje dijabetesa, a 80 posto tih troškova posljedica su komplikacija, većim dijelom zbog nepravilne primjene lijekova. Samo osam posto tog troška odnosi se na lijekove za dijabetes, ističe Galić Skoko. Ljekarnička skrb o takvim pacijentima, s druge strane, dodatna edukacija o prehrani, tjelesnoj aktivnosti, samokontroli bolesti, primjeni lijekova, može doprinijeti boljoj regulaciji šećerne bolesti, duljem životu bolesnika i manjem trošku za zdravstveni sustav.

S astmom i KOPB-om problem je loša primjena inhalera, ističu ljekarnici. U Hrvatskoj ih je odobreno 10-ak, što može zbuniti pacijenta, jer se neki koriste na drukčiji način. Pacijenti su pak samouvjereni i smatraju da im je tehnika dobra, ali zapravo loše kontroliraju bolest i kvaliteta života im pada, upozoravaju ljekarnici, spremni i za ovu edukaciju oboljelih. Kod mentalnog zdravlja, ključno je dati do znanja građanima koji koriste antidepresive i anksiolitike da ne smiju povećati dozu na svoju ruku i da terapiju koriste samo onoliko dugo koliko im je liječnik savjetovao. Bol je pak najčešći razlog za samoliječenje – Hrvatska je među 10 posto zemalja s najvećom prevalencijom križobolje, glavobolja pripada u 10 najneosposobljavajućih stanja u oba spola, a 90 posto adolescentica pati od bolne dismenoreje. Grlobolja za koju većina građana misli da će je riješiti antibiotikom, u većini slučajeva je virusnog podrijetla i traži primjenu analgetika, ističu farmaceuti. Građani često izbjegavaju primjenu analgetika očekujući da će bol proći ili iz drugih razloga. Ipak, akutna bol koja se ne liječi prelazi u kroničnu, a tada jedan analgetik više nije dovoljan, nego će trebati i neke druge skupine lijekova, upozoravaju.

Nedostupni kartoni

Upravo je ljekarnik stručnjak koji bi trebao savjetovati kakav lijek uzeti u takvom slučaju, prepoznati indikaciju i znati koji lijek preporučiti s obzirom na druge lijekove koje pacijent koristi. Tako astmatičar, na primjer, ne bi smio koristiti niti acetilsalicilnu kiselinu niti ibuprofen, jer mu to može provocirati napad astme.

– Pogrešno nas se smatra prodavačima. Vrlo često odbijemo prodaju bilo kakvog lijeka, jer jednostavno prosudimo da taj pacijent ne treba lijek, ili ga uputimo liječniku budući da je njegovo zdravstveno stanje takvo da to ne možemo rješavati bezreceptnim lijekovima ili dodacima prehrani, veli Briški. Pacijenti često dođu u ljekarnu s idejom da bi kupili neki dodatak prehrani ili lijek, a ljekarnik kroz razgovor shvati da to nije za njih.

– Za takav pristup pacijenti su nam zahvalni, kažu – hvala što ste mi pomogli jer sam shvatio da to nije nešto za mene, da bih si time mogao i naškoditi obzirom na osnovno zdravstveno stanje, navodi Martina Šepetavc, predsjednica Sekcije za javnu ljekarničku djelatnost HFD-a. Hrvati generalno misle da moraju dobiti antibiotik, a uloga je ljekarnika da objasni da je velik broj prehlada, pa i gripa, virusna bolest gdje antibiotik može odmoći jer mu smanjujemo učinkovitost. “Građani često nisu svjesni niti da, ako se lijek nepravilno primjeni, može maskirati ozbiljne zdravstvene probleme”, dodaje.

Jedan od ključnih problema u radu ljekarnika jest nemogućnost pristupa e-kartonu pacijenata. Bilo bi krucijalno važno, smatra Briški, da kad pacijent dođe s receptom ljekarnik može vidjeti na kojim je terapijama, što već uzima, i na taj način pacijentu može dati kvalitetan, stručan, profesionalan savjet.

– Mogli bismo vidjeti dozu, indikacije, kontraindikacije… Sad se moramo ravnati prema tome što nam pacijent kaže, a oni vrlo često zaborave što uzimaju. Pacijent, osobito stariji, zna da pije jednu malu i jednu veliku žutu tabletu, ali nama to ne pomaže, ilustrira čelnik HFD-a.

– Ljekarnici nikad ne izdaju lijek ako nisu 120 posto sigurni da rade ispravnu stvar. Broj medikacijskih pogrešaka u Hrvatskoj je popriličan, od krive doze, do duplikacije terapije, osobito ako nemate širi uvid u ono što pacijent uzima. Ljekarnik vidi sve što pacijent koristi, pa i ono što su mu propisali u privatnoj poliklinici, a njegov liječnik to ne zna, ili dodatke prehrani. Da imamo otvoren pristup e-kartonu, to bi bio zaokružen sustav, ističe Briški.