Donosimo inventuru hrvatske vanjske politike u godini na izmaku

Hrvatskoj sada, od ambicija pridruživanja međunarodnim organizacijama, preostaje samo članstvo u OECD-u što će biti „šlag na torti“, rekao je nedavno premijer Plenković.

Pregovori s tom organizacijom, koji neki nazivaju ‘ekonomskim NATO savezom’, počeli su u srpnju, a zamjenik njezinog glavnog tajnika rekao je da bi RH mogla postati članica za tri do sedam godina.

Godina na izmaku u Hrvatskoj i svijetu počela je optimistično, sa znakovima izlaska iz pandemije koja je dvije godine remetila globalan ‘poredak stvari’. Hrvatska je u godinu ušla kao jedna od članica EU s najvećem rastom BDP-a i država koja je proporcionalno dobila najviše europskih sredstava za oporavak gospodarstva.

I dok je svijet s nestrpljenjem čekao povratak u ‘normalu’, Rusija je na ukrajinskim granicama počela gomilati svoju vojsku. Sredinom siječnja, u vremenu visokih napetosti, ali još ne znajući da će biti rata, Grlić Radman boravi u Moskvi.

Ruskom kolegi Sergeju Lavrovu prenio je poruke zabrinutih europskih ministara te mu je kazao kako hrvatski „dobri odnosi s Ukrajinom zaista ne isključuju dobre odnose s Rusijom”. Lavrov je, pak, kazao da Rusija „vidi očiglednu diskriminaciju Hrvata u BiH“ i da zastupa „strogo poštivanje Dejtonskog sporazuma“.

BiH i status Hrvata u toj zemlji bit će tema većine međunarodnih susreta hrvatskih političara u 2022., a s početkom rata koji će Rusija pokrenuti u Ukrajini te će se dvije teme ponekad spojiti u jednu, kroz nesuglasice dvojice sukreatora hrvatske vanjske politike – premijera i predsjednika.

A njih se dvojica praktički od početka Milanovićeva mandata nisu uspjela usuglasiti oko imenovanja novih veleposlanika pa Hrvatska trenutačno ima četrdesetak ispražnjenih veleposlaničkih i konzulskih mjesta u svijetu.

Dron nad Zagrebom

Duhovi su se uzburkali već krajem siječnja kad je Zoran Milanović rekao da Ukrajini nije mjesto u NATO-u jer je riječ o jednoj od najkorumpiranijih zemalja na svijetu. I službeni Kijev i Banski dvori oštro su reagirali na takvu ocjenu.

Slavko Midzor/PIXSELL

Kriza se 24. veljače pretvorila u prvi rat na europskom kontinentu u 21. stoljeću koji je u ožujku unatoč svim radarima NATO-a stigao i do Zagreba, padom zalutalog drona, vjerojatno ukrajinskog, pored studentskog doma.

Hrvatska vlada u međuvremenu je čvrsto stala iza Ukrajine i pomaže joj kako god može, a Plenković i Grlić Radman u svibnju su nenajavljeno posjetili Kijev.

Iako je Milanović dao podršku Ukrajini i osudio rusku agresiju, ustvrdio je da ne želi da s tim ratom “moja zemlja ima više od minimuma i više od humanitarne pomoći”.

On je početkom svibnja najavio da će staviti veto na članstvo Finske i Švedske u NATO savezu sve dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH. Predsjednik to ipak nije učinio i odluku o tome prepustio Saboru, koji ju je potvrdio sredinom lipnja.

Zagreb je krajem listopada bio domaćin i prvog skupa parlamentarne dimenzije Krimske platforme. Tada je u hrvatsku prijestolnicu stigla predsjednica Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi, koju Milanović, pravdajući se natrpanim rasporedom, nije “imao vremena” primiti.

Kako je godina počela, tako je i završila, razilaženjem o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Nakon što je Milanović za to uskratio svoju suglasnost, vlada nije uspjela prikupiti dvotrećinsku većinu u Saboru da ga zaobiđe.

Godina izbora u BiH

Uvijek prisutna tema Bosne i Hercegovine ove je godine dodatno dominirala hrvatskom vanjskom politikom zbog izbora u listopadu uoči kojih je hrvatski državni vrh opetovano pozivao na izborne promjene kako hrvatski predstavnik u Predsjedništvu ne bi ponovno bio izabran bošnjačkim glasovima, što se na kraju ipak dogodilo pobjedom Željka Komšića.

REuters

Iako su imali isti cilj, premijer i predsjednik u zagovaranju hrvatskih prava koristili su se različitim metodama.

Poput filma s dobrim i lošim policajcem, hrvatska vlada kritizirala je Milanovićev „svađalački“ pristup, koji se oštrom retorikom zamjerio i bošnjačkim čelnicima i visokom predstavniku Christianu Schmidtu, hvaleći se kako se ona koristi tihom i uspješnijom diplomacijom.

Vlada je optuživala Pantovčak da je destruktivan, a Milanović Banske dvore za mlaki pristup i nedovoljno zalaganje za prava Hrvata, kao primjerice na sastanku Europskog vijeća u lipnju gdje su status kandidata dobile Ukrajina i Moldavija, ali ne i BiH, koja je taj status ipak dočekala na samom kraju godine.

Visoki predstavnik Christian Schmidt ipak je pod pritiskom hrvatske strane iskoristio bonske ovlasti i prvo djelomično izmijenio izborni zakon, a potom i na sam dan izbora uveo novi ustroj Doma naroda entitetskog parlamenta i time spriječio preglasavanje Hrvata.

Iako Komšić jest izabran za hrvatskog predstavnika, Bakir Izetbegović izgubio je mjesto bošnjačkog, a novu vlast sastavit će koalicija bosanskohercegovačkog HDZ-a, SDP-a BiH i Dodikovog SNSD-a.

Dobre i loše spomen-ploče

Milanović se s političkim vrhom u Sarajevu sporio i zbog sudjelovanja hrvatskih vojnika u mirovnoj misiji EU-a Althea u BiH kojoj su se usprotivili Komšić i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković.

Hrvatski predsjednik ponavljao je kako je iracionalno smatrati hrvatske vojnike neprijateljskima u susjednoj državi dok se njezini vojnici istovremeno dolaze obučavati na hrvatske vojne akademije. Milanović je isticao i kako je hrvatska vojska u ratovima devedesetih vojno spasila BiH, za što Sarajevo ne „pokazuje ni minimum kurtoazne zahvalnosti“.

Milanović je izazvao kontroverze i dovodeći u pitanje pravne kvalifikaciju genocida u Srebrenici, iako razmjere zločina koji su ondje Srbi počinili nad Bošnjacima ne spori. „Ali insistiranjem na tome da je sve genocid radi se nepravda holokaustu nad Židovima“, kazao je.

Zagreb i Banja Luka u siječnju su se sukobili zbog odluke vlasti toga grada da podignu spomen ploču majoru JNA Milanu Tepiću koji se 1991. raznio u skladištu oružja u Bjelovaru, ubivši pritom 11 hrvatskih branitelja.

Još nekoliko spomen ploča, ovog puta u pozitivnom svjetlu, bilo je važno za odnose Hrvatske sa sebi susjednom zemljom. Grlić Radman je s kolegom iz Crne Gore na otoku Visu otkrio je spomen ploču crnogorskom admiralu Vladimiru Baroviću koji se oglušio na naredbu bivše JNA da bombardira primorske gradove u Hrvatskoj.

Šefovi diplomacija u listopadu su otkrili i spomen-ploču u bivšem logoru za hrvatske zarobljenike Morinju kojom se istaklo crnogorsko žaljenje zbog njegovog postojanja.

Vučić neće, Orban hoće na more

Odnosi sa Srbijom tradicionalno su krenuli trzavicama. Već u siječnju je Zagreb osudio srbijanski zakon o kulturnom nasljeđu po kojoj izdanja dubrovačke književnosti pripadaju i srpskoj kulturi.

REUTERS/Zorana Jevtic

Srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine je sredinom godine podiglo optužnicu protiv četiri visoka časnika HV-a zbog navodnih ratnih zločina na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca. Hrvatski politički vrh odbacio je te optužnice kao neprihvatljive i srbijansko nametanje univerzalne jurisdikcije nazvao suprotnim međunarodnom pravu.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i ove se godine ljutio na Hrvatsku, prvo jer mu nije prošao pokušaj privatnog i manipulativnog posjeta Jasenovcu, a zatim i jer službeni Zagreb nije pristao da se JANAF-om Beogradu transportira ruska nafta. Uvrijeđen, svojim je sunarodnjacima poručio da on neće u Hrvatsku na more i da na Svjetskom nogometnom prvenstvu navija za Maroko.

Pozitivan pomak u odnosima dviju zemalja bila je odluka Vojvodine da izdvoji više od 160 tisuća eura za dovršetak obnove rodne kuće bana Jelačića te ulazak čelnika vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova u novu srbijansku vladu kao ministra za ljudska i manjinska prava.

U Sloveniji je izbore izgubio Janez Janša s kojim vladajući hrvatski HDZ ima tradicionalno dobre odnose. Nova liberalna vlada Roberta Goloba, međutim, nije promijenila politiku prema Hrvatskoj i odmah je otklonila naklapanja da će blokirati hrvatski ulazak u šengen zbog ne provođenja arbitražnog sporazuma.

Golobova vlada u srpnju je donijela odluku i o uklanjanju žilet-žice koja je na granici dviju zemalja postavljena za migrantske krize 2015. godine.

Mađarski veleposlanik u Hrvatskoj u svibnju je bio na razgovoru u MVEP-u zbog izjave premijera Viktora Orbana da njegova zemlja ne bi imala problema s embargom na uvoz ruske nafte da “joj nisu oduzeli more”, očito se referirajući na hrvatsku obalu čiji su dijelovi nekoć bili u sastavu Ugarske.

Orban je i inače sklon objavljivanju povijesnih karata “Velike Mađarske”, ali hrvatski predsjednik nije time nimalo zabrinut. “Njegove aspiracije prema Hrvatskoj svode se na to da mjesec dana krstari Jadranom u osmom mjesecu i nađemo se na večeri’, kazao je Milanović.

Od džamije do fuzije 

Najistaknutiji čelnik koji je u 2022. boravio u Hrvatskoj bio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji je posjetio Zagreb i Sisak, gdje je otvorena džamija koja nosi njegovo ime. Erdogan je tada rekao da je Hrvatska primjer za zemlje u svijetu po slobodi i pravima muslimana.

Zagreb je bio domaćin parlamentarnog samita Krimske platforme, što je bio najveći međunarodni događaj u povijesti Sabora, i osim Pelosi ugostio je i čelnika ukrajinskog parlamenta Ruslana Stefančuka koji je pozvao hrvatski parlament da Rusiju proglasi državnim terorizmom.

U godini nakon proračuna kojim je Hrvatska ispunila cilj NATO-a o izdvajanju dva posto BDP-a u vojne svrhe, zemlju su posjetila i dva američka nosača zrakoplova – USS Harry Truman u veljači te USS George H.W. Bush u studenom.

U Zagrebu su krajem godine boravili španjolski kralj Filip VI. i kraljica Letizia kako bi podržali suradnju hrvatskih i španjolskih znanstvenika na razviju nuklearne fuzije, a Milanović je u prosincu posjetio čileanske Hrvate i predsjednika te zemlje Gabriela Borica koji je porijeklom s Ugljana.