Blagdani su za mnoge itekako teški: Nogometna euforija smanjila blagdansku depresiju

– Ovaj dio blagdanske tugaljivosti nastaje zbog iluzije da je Božić blagdan u kojem svi moramo biti sretni, nasmijani, voljeti se, imati velik i bogat obiteljski stol, imati novaca… Sve to nema nikakve veze s pravim poimanjem kršćanskog Božića koji je zapravo, ako govorimo o katoličkoj vjeri, upravo suprotno – simbol nade u nešto novo, i sve ono u Božiću je skromnost, poniznost, veselje i radost jer očekujemo, vjerujemo u nešto bolje.

Istodobno se u praksi i u običajima kulturološki jako nametnuo taj drugi dio idile koja najčešće uopće nije vezana uz stvarnost. Zato nam se događa da su ljudi koji nemaju takve uvjete, pogotovo ljudi koji su sami, koji nemaju nikoga, nemaju obitelj ili su se nedavno razveli, možda nemaju materijalne uvjete, koji se i inače liječe od depresije, uvjereni da je većini drugih dobro, a njima je loše, objašnjava Braš.

I sama je, kao nekadašnja psihijatrica u KBC-u Zagreb, znala već u ljeto ili ranu jesen dogovarati s nekima od svojih pacijenata krevet na klinici za Božić. Njima je to bilo svojevrsno utočište u emocionalno opterećujuće blagdansko doba.

Bitno je shvatiti, kaže zagrebačka psihijatrica, da svijet nije tako savršeno mjesto kako nam mediji sugeriraju, i da svi nisu tako veseli, sretni, bogati. I drugo, važno je vidjeti jesmo li mi stvarno tako loše kao što mislimo da jesmo.

– Bitno je da ljudi ne budu sami ako ih to muči. Ipak, često shvate da nisu baš tako loše kao što misle. Shvate, na primjer, da ipak imaju dva prijatelja, a čak i pacijenti na klinikama osjete radost Božića jer imaju zajednicu…

Ova je godina specifična jer je nogometna euforija smanjila blagdansku depresiju – ljudi su toliko radosni, moji pacijenti – čak i oni s težom depresijom – kažu mi da ih je to jako podiglo, navodi Braš.

Poziva ljude da razmisle o stvarnoj poanti Božića, a to nije potrošnja i lažna sreća, nego pozitivna poniznost, skromnost, vjera i nada u bolje. U ove dane važno je, dodaje, činiti dobro, pa ako i sami nemamo mnogo, nekome pokloniti jabuku.

No, druge okolnosti koje nisu vezane za Božić i Novu godinu puno su ozbiljnije, upozoravaju stručnjaci. Tako bi, nakon što se svi otrijeznimo od blagdana, trebali biti oprezniji sa siječanjskom depresijom, koja dolazi nakon tri teške godine obilježene pandemijom COVID-19, potresima, ratom u Ukrajini, energetskom krizom, a sada nas čeka i prelazak na euro.

Treba nam nada

– U siječnju bismo trebali biti oprezniji, jer smo potrošili novce na blagdane, slušamo kako su svi na skijanju, strahujemo od pada životnog standarda… svi smo umorni od tri godine kaosa, zato treba paziti da nas ne povuku strahovi i ne potonemo više nego što treba, ističe Braš.

U teškim vremenima u kojima jesmo, treba nam nada: pandemija bi mogla biti pred svojim krajem, kreće obnova od potresa, možda se dogode dogovori i rat prestane… Pozitivno razmišljanje i odmak od digitalne aktivnosti mogli bi biti ključni u nastojanju da emocionalno budemo bolje, ističe naša sugovornica.

– Ako smo bombardirani lošim vijestima, stvarno ćemo se mentalno razboljeti. Naš mozak je takav da mu mi dajemo misli. Nemojmo zaboraviti da je u životu 10 posto događaj, a 90 posto doživljaj, ono kako mi percipiramo stvarnost. Ako dva-tri sata dnevno slušamo vijesti i mislimo kako će biti sve loše, onda će sve biti loše. Treba se odmaknuti od negativnih vijesti. Evo kako ih je nogomet »pojeo«: kao da je narod trebao katarzu, nešto dobro, veselo i lijepo, zato se dogodila euforija, kaže.

Prošle su godine u Hrvatskoj počinjena 572 samoubojstva. Stopa suicida u Hrvatskoj je u padu, ali smo i dalje iznad europskog prosjeka. Koliko su samoubojstva učestalija u ovo doba godine, u statistici HZJZ-a nije precizirano, no rizični faktori očito postoje.

Prema tumačenju prof. dr. sc. Darka Marčinka, predstojnika Klinike za psihatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, osim tmurne zime i teških godina koje nas prate, autodestrukciju potiče činjenica da je čovjek sve usamljeniji i ima manju društvenu podršku nego pred nekoliko desetljeća.

– Danas grupa na socijalnoj razini nudi slabiju zaštitu čovjeku nego što je nudila nekad. Danas je umjesto grupe na njezinom mjestu individualizam. Istraživanja sreće pokazuju da socijalne grupacije koje više ulažu u grupu imaju veći postotak zadovoljnijih ljudi, dok tzv. individualističke pokazuju manji stupanj zadovoljstva i sreće.

Dakle, očito je jedan od bitnih faktora psihičke mjere i stabilnosti upravo sposobnost davanja, objašnjava Marčinko. Zapadna kultura pak ima puno elemenata takozvane narcistične kulture. Potiču je upravo individualnost, kompetitivnost i perfekcionizam koji današnjeg čovjeka na određeni način izoliraju i vode ga putem autodestrukcije. Svemu, naravno, kumuju i danas nezaobilazne društvene mreže.

– Jedan od glavnih motiva na društvenim mrežama je prikazivanje sebe u krajnje pozitivnom svjetlu, što ne odgovara narativima života. I upravo pretjerivanje u iskazivanju pozitivne slike sebe ima dodirnih točaka s drugom krajnosti, a to je obezvrjeđivanje sebe.

Psihološki mehanizam rascjepa bazira se upravo na oscilaciji između idealizacije s jedne strane i obezvrjeđivanja drugih ljudi ili sebe s druge strane. A kad dođe do obezvrjeđivanja sebe, tada je suicid jedno loše rješenje. On je na neki način rezultat izgrađene loše slike sebe, ističe Marčinko.

Rad na kulturi empatije

Ono što može pomoći današnjem čovjeku, što može prevenirati depresiju, pa i suicid, rad je na kulturi empatije, odnosno na boljem stupnju suosjećanja između ljudi, ističe oboje stručnjaka. Empatija i suosjećanje lijek su za patološki narcizam, i njima bi zapravo trebalo zamijeniti sve one elemente individualizma, kompetitivnosti, perfekcionizma, koji ljude vode u izolaciju i suicid.

– Upravo taj faktor »netko me razumije i želi saslušati« je ključan u sprečavanju suicida. Ono što možemo kao društvo napraviti, je aktivno slušati ljude koji su u problemima. Bliske osobe više slušati, a manje objašnjavati što je dobro, a što je loše. Smanjenjem moraliziranja dajemo poruku boljeg razumijevanja ljudi koji su u problemima. Moramo se boriti protiv moraliziranja i savjeta, a više slušati i nastojati razumjeti ljude s kojima smo bliski, poručuje psihijatar.

Prema knjizi o narcističnoj kulturi Christophera Lascha, naša slika često nije realni odraz osobe, a upravo sklad vanjske slike o sebi i unutarnjeg stanja daje osjećaj psihičke mjere i stabilnosti.

– Narcistična ličnost ima prenaglašenu sliku na van, a unutra kao da nitko ne stanuje, unutra imamo jednu jaku prazninu. Moramo se kao društvo angažirati na tome da mladi ne forsiraju društvene mreže u smislu krajnjeg prikazivanja sebe kao pozitivnog, nego da upravo radimo na tome da mladi ljudi u sebi iznutra dobiju osjećaj važnosti, pripadnosti grupi i pozitivnih emocija. Upravo nesklad vanjske i unutarnje slike sebe vodi u psihički slom, upozorava Marčinko.

Kako su mladi najizloženiji utjecaju društvenih mreža, treba im – kaže – otvoriti druge prostore, naglašavati pozitivne vrijednosti obrazovanja, važnost njegovanja starijih osoba…. prepoznavanje važnosti riječi i komunikacije također može u velikoj mjeri pomoći mladima da razviju realniju sliku sebe koja ih štiti od većih psihičkih deficita, objašnjava.

– Veliki stresori kao što su pandemija i potres pogađaju dublje razine ljudske psihe, a to je nesvjesno. Kada je domena nesvjesnog pogođena stresom, tada ljudi postaju iracionalni jer jezik nesvjesnog je u velikoj mjeri iracionalan. To nam objašnjava zašto su nakon potresa i u pandemiji ljudi koji su funkcionalni povremeno pokazivali iracionalna ponašanja.

To je upravo zato jer je udar tog vanjskog stresa išao na dublje razine, a to je razina nesvjesnog. Zato su i ljudi koji nisu psihički nestabilni donosili neracionalne odluke, ističe Marčinko.

Blagdani donose pojačane kontakte s bliskim osobama, što bi u ovom kontekstu trebalo biti pozitivno. Međutim, kod ljudi koji imaju disfunkcionalne odnose u obitelji događa se suprotno – postoji pojačan rizik da će doći do konflikta, a mentalno stanje se pogoršati.

Božić donosi uljepšanu sliku obitelji, a kad znamo da nam je više od 20 posto obitelji disfunkcionalno, jasno je da blagdani ne mogu donijeti smirenje. Zato je važno raditi na boljoj komunikaciji i međusobnom razumijevanju, zaključuje Marčinko.

I prof. Braš slaže se s takvim stavom: treba njegovati nadu i solidarnost, pomoći nekome pokraj nas.

– Sad nas mogu spasiti jedino emocije i empatija. Iako industrija luksuza raste, nekako znamo da se novcem ne može kupiti sreća. Treba njegovati iskonske vrijednosti i reducirati digitalnu aktivnost jer ona ima posljedice na psihu. Zbog silnog otuđenja koje nastupa zbog toga što smo na mobitelu, vodeći problem ovog stoljeća neće toliko biti depresija, koliko usamljenost.

Jer je čovjek izgubio čovjeka. Simbolika Božića je čovjek čovjeku. Čak i u vjerskim knjigama Bog je postao čovjek da pomogne čovjeku. Ako grizemo nokte i gledamo što će dalje biti, definitivno će nam pasti hormoni raspoloženja i nećemo dobro spavati. Možemo sami kreirati stvarnost u velikoj mjeri, i ne se zamarati iluzijama drugih, gdje su svi fotošopirani i okruženi jelkama. To su iluzije, mi živimo u iluziji. Moramo se vratiti u stvarnost, poručuje Braš.

Da bismo si pomogli i smanjili osjećaj tuge i depresije, recept je relativno jednostavan: trebamo osigurati više kontakta s ljudima i prirodom, a manje digitalne aktivnosti. Prošetati, otići u šumu, na planinu, i bit ćemo bolje. Ili nekome pomoći. »Čovjek je čovjeku lijek. Idemo nešto dobro učiniti drugome, osjećat ćemo se i sami dobro. Ako ikada imamo priliku za to, to je sada«, savjetuje prof. Braš.

Marčinko: Valja se kloniti tzv. new age tehnika life coacheva

Osobe koje razmišljaju o suicidu imaju više linija za pomoć, a jedna je telefon Zavoda za hitna i krizna stanja KBC-a Zagreb koja je otvorena od 0 do 24 sata, za cijelu Hrvatsku, a na njoj dežuraju psihijatri i psiholozi.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uočila je porast broja suicida tijekom pandemije, no isto tako utvrđeno je da stručna pomoć pružena suicidalnoj osobi u velikom postotku smanjuje učestalost suicida u svijetu.

S druge strane, upozorava prof. dr. Darko Marčinko, valja se kloniti tzv. new age tehnika gdje razni life coachevi nude brza i trenutna rješenja dubokih ljudskih problema. Takav model nema uporište u realnosti, a može dodatno pogoršati psihološki problem.

– Vrlo često upravo lažna obećanja o brzom izlječenju ili trenutnim promjenama života vode ljude u suicidalne krize. Skupo im plate, a na kraju završe na psihijatriji jer je ono što im je life coach, zapravo hohštapler i prevarant rekao, krajnje nerealno, zaključuje Marčinko.