ANKETA Hrvatska kuna nakon 29 godina odlazi u povijest. Hoćete li za njom ipak žaliti?

Hrvatska kuna, nakon što je gotovo 29 godina bila nacionalna valuta i simbol hrvatske monetarne, ali i političke suverenosti, odlazi u povijest, čime se zatvara jedno poglavlje u povijesti hrvatskog financijskog sustava, koji se sada pripaja eurosustavu i članstvu eurozone.

Kuna je, kao papirnati i metalni novac, te lipa kao kovanica, uvedena 30. svibnja 1994. na Dan državnosti, s ponosom, ganućem i nacionalnim zanosom.

Na ekonomskom i monetarnom planu nastojala se pak pozicionirati kao bedem protiv hiperinflacije koji je karakterizirao jugoslavenski monetarni sustav, s kojim se naravno htjelo u potpunosti raskrstiti, kao i sa samom bivšom državom.

No, inflacija je u kolektivnoj memoriji, čini se, ipak ostala živjeti bez obzira na stabilnost domaće valute (a i cijena sve donedavno), jer su građani uvijek dominantno štedjeli u nekoj stranoj valuti – prije njemačkim markama ili talijanskim lirama, a onda u euru, otkad je 2002. uveden u eurozoni.

Treba podsjetiti, da je uvođenju nacionalne valute, početkom 90-ih, prethodilo stvaranje neovisne nacionalne središnje banke koja svoj sadašnji naziv dobiva 1997., dok je samom uvođenju kune 1994. godine prethodio hrvatski dinar, kao tadašnje svojevrsno prijelazno rješenje prema trajnoj nacionalnoj valuti – kuni.

Valutne klauzule

Hrvatski je dinar pak bio uveden 1991. u zamjenu za raniji jugoslavenski dinar. Kuna se prvo trebala zvati kruna, a njen stoti dio banica, no Sabor je ipak donio odluku da će se zvati kuna, dok je manja jedinica lipa.

Čin promjene valute, pa i samog monetarnog sistema nije dakle nešto posve novo – brojni se građani sjećaju cijele ove tranzicije, praktički navikli na promjene novca i svega što uz to ide. Stoga im ni uvođenje eura sada neće vjerojatno toliko teško pasti, pogotovo što tu valutu svi dobro poznajemo.

Budući da je oročena štednja uvijek bila većinski u stranoj valuti, a ne u domaćoj kuni, onda su banke, koje su u međuvremenu prodane, i kredite plasirale uz valutnu klauzulu.

S valutnom klauzulom, više se tečaj nije mogao koristiti kao monetarni istrument jer bi pomaci u tečaju izazvali tektonske promjene u razini duga države, poduzeća i građana.

Nije stoga bilo druge nego držati tečaj stabilnim, u režimu tzv. quasi valutnog odbora. Manevarski prostor monetarne politike, iako je nominalno bila suverena, time je itekako bio ograničen, a ograničavao ga je prije svega tečajni rizik. Zato se i govorilo da se gubitkom te suverenosti nema što za izgubiti.

No, to nije posve točno. Iako nije imao veliki manevarski prostor, utjecajem na tokove kapitala HNB je, pogotovo početkom 2000-ih, a i kasnije, praktički u svakoj krizi, igrao ključnu ulogu u očuvanju financijske stabilnosti.

Nametanjem visokih rezervi bankama, te njihovim upravljanjem, ovisno o ekonomskom ciklusu, središnja je banka čuvala i svoj integritet i kredibilitet.

Stoga za kunom sada ipak malo žalimo. S vremenom smo se na nju navikli, no sada je kraj i treba pozdraviti novo doba i uvođenje eura, koji je sada naša nova valuta.

Hrvatsku će kunu dakle s 1. siječnja 2023. zamijeniti euro, a više od 500 milijuna komada novčanica i oko 5.200 tona kovanica bit će otpremljeno u strojeve za rezanje i taljenje.

Ukupno je otisnuta jedna milijarda i 570 milijuna komada svih novčanica u vrijednosti od 187 milijardi kuna. S obzirom na to da se novčanice upotrebom troše, do sada je povučeno i uništeno više od milijardu komada novčanica u vrijednosti 104,5 milijarde kuna.

Kako je za Hinu izjavio izvršni direktor sektora za gotovi novac HNB-a Tihomir Mavriček, najviše je tiskano apoena od 200 kuna, pa 100 kuna i na kraju 10 kuna.

Mažuranić, Radić…

Posljednjih godina najviše su u upotrebi bile novčanice od 200 kuna, pa od 10 kuna. One su dizajnerski ostale iste, ali su dobivale nove zaštitne niti. Međutim, novčanice od 500 i 1000 kuna nisu se mijenjale od 1994., kaže Mavriček.

Kako je opisano na webu HNB-a, prva serija novčanica kuna izdana je u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000, uz datum izdanja 31. listopada 1993.

Naziv novčane jedinice kuna potječe od naziva za kunu zlaticu, životinju koja nastanja hrvatske šume, a čije je krzno u hrvatskim krajevima u prošlosti služilo kao sredstvo robne razmjene, tj. imalo je funkciju novca.

Što se tiče motiva na licu i naličju novčanica, autori njihovog idejnog rješenja su Miroslav i Šimun Šutej i Vilko Žiljak. Svaka novčanica ima svoju osnovnu boju.

Na novčanici od 5 kuna na licu su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a na naličju varaždinska tvrđava; na licu novčanice od 10 kuna je Juraj Dobrila, a na naličju pulska Arena; na licu novčanice od 20 kuna Josip Jelačić, a na naličju Vučedolska golubica i vukovarski dvorac Eltz.

Novčanica od 50 kuna prepoznatljiva je po Ivanu Gunduliću i Dubrovniku, novčanica od 100 kuna po Ivanu Mažuraniću i crkvi sv. Vida u Rijeci, dok je na licu novčanice od 200 kuna Stjepan Radić, a na licu novčanice od 500 kuna Marko Marulić, te od 1000 kuna Ante Starčević.

Na važećim novčanicama kuna može se nalaziti potpis Pere Jurkovića, Željka Rohatinskog ili Borisa Vujčića, bivših i sadašnjega guvernera HNB-a.

Kovani novac kuna i lipa izdan je u apoenima od 5, 2 i 1 kune te 50, 20, 10, 5, 2 i 1 lipe, a otkovan je u Hrvatskom novčarskom zavodu d.o.o. u Zagrebu.

U njemu se sada kuju i hrvatski euri. HNB kaže da je odabir naziva kuna zahtijevao odgovarajuću prilagodbu za njezin stoti dio – lipu. Kako naziv kuna potječe iz životinjskog svijeta, tražio mu se parnjak u biljnome.

Lik kune na euru

Predložen je naziv lipa (drvo), glasovno vrlo jednostavan naziv, koji ima i stanoviti oslonac u hrvatskoj folklornoj, književnoj i povijesnoj tradiciji.

Na licu kovanica od 1, 2, 5, 10, 20 i 50 lipa nominalna vrijednost smještena je na podlozi od grančice lipe s listovima i cvjetovima, a na kunama je podloga za nominale 1, 2 i 5 lik kune u trku.

Na naličju svih apoena lipa i kuna nalazi se uz godinu motiv biljne (na lipama) ili životinjske vrste (na kunama) prisutne u Hrvatskoj, i to 1 lipa. kukuruz, 2 lipe – vinova loza, 5 lipa – hrast lužnjak,10 lipa – duhan, 20 lipa – maslina, 50 lipa – velebitska degenija, 1 kuna – slavuj, 2 kune – tunj, 5 kuna – mrki medvjed.

Povlačenje kuna počelo je u rujnu, sada je već bitno manje novca u optjecaju nego početkom godine, a kad se zamijeni euro, u opticaju će biti ista količina novca kao dok je cirkulirala kuna.

Što se eura tiče, papirnate novčanice eura imaju jedinstvene motive, našim građanima dobro već ionako dobro poznate, dok kovanice pored jedinstvene strane, na poleđini imaju nacionalne motive, pa se tako na hrvatskim apoenima od jednog, dva i pet centi nalazi napis HR na glagoljici, na 10, 20 i 50 centi je lik Nikole Tesle, a na dva eura mapa Hrvatske.

Lik Nikole Tesle predložen je na javnom savjetovanju i za njega je glasalo 11 tisuća građana, te je istisnuo prijedlog motiva Dubrovnika. Lik kune ostat će na hrvatskoj kovanici od jednog eura.