ACI-jeve marine su na najljepšem moru svijeta

Božo Dimnik, slovenski biznismen i lobist, bio je pionir nautičkog turizma i ronjenja. Liječnik opće prakse koji je otvorio tvrtke u Švicarskoj, Lihtenštajnu, Italiji i Njemačkoj, posredovao je u priznavanju Hrvatske kod tadašnjega njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera i pape Ivana Pavla II., povezavši ih s bivšim predsjednikom Stipom Mesićem. Počasni hrvatski konzul u Kopru i predsjednik Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva, s poznatim istraživačem podmorja Jacquesom Cousteauom zaronio je i u Jadran u kojemu je oborio Guinnessov rekord u ronjenju s bocama na najvećoj dubini za osobu njegove dobi, zahvaljujući naslovu višestrukog pobjednika u bacanju udice na suho družio se s Brigitte Bardot i Robertom Redfordom koji je, impresioniran njegovim životom, obećao da će po njemu snimiti film. Dimnik je danas vitalni i još uvijek aktivni 94-godišnjak koji i dalje koristi svaki slobodan trenutak za boravak na moru i pod njim, a prije četrdeset godina bio je i jedan od prvih gostiju u tada novoizgrađenim ACI-jevim marinama na Jadranu.

Skromni počeci

Od tada do danas nebrojeno je puta, ističe, posjetio sve ACI-jeve marine i svjedočio njihovoj izgradnji i razvoju, a bio je i svjedok i sudionik praktički prvih koraka u razvoju nautičkog turizma na Jadranu općenito.

– Morate znati da sam među prvima u Jugoslaviji imao registriran motorni čamac, u Umagu, gdje i danas imam plovilo. Od tada do danas imam registraciju broda »Umag 1«, pa onda znate koliko davno je to bilo. To je bilo još 1958. godine, a koliko je malo takvih plovila bilo, najbolje pokazuje to što sam nerijetko prevozio policijske i carinske službenike kad je bilo potrebno, na području Umaga i Savudrije. Tako da sam prošao cijelu povijest razvoja nautičkog turizma na Jadranu, od vremena kad nije postojala gotovo nikakva posebna infrastruktura, do današnjih marina i luka za nautičare, kaže Dimnik.

Božo Dimnik strastveni nautičar i ronilac

Poznavao je, kaže, sve uključene u osnivanje ACI-ja, tada pokrenutog pod nazivom ACY (Adriatic Club Yugoslavia), od utemeljitelja tvrtke Veljka Barbierija nadalje. U vrijeme prije pokretanja ACI-ja, ističe, bilo je više ideja o pokretanju tvrtke koja će se baviti nautičkim turizmom, no nautičara i njihovih plovila, posebno iz stranih zemalja, bilo je relativno malo. Kako je taj broj rastao, rastao je i broj upita i jačanje ideje o potrebi za razvojem tog vida turizma.

Preplovio sam i preronio sva mora svijeta, od Aljaske, preko tropa, do Novog Zelanda, i objektivno tvrdim da je Jadransko najljepše.

– Kad sam počinjao ploviti po Jadranu, brodova je bilo malo, a stranaca još manje. No, počelo ih je dolaziti sve više i više, a s tim rastom počelo je i neko, da tako kažem, vrenje. Krenula su pitanja – zašto ne napravite neki centar za nautičare, zašto ne napravite mjesta gdje ćemo se moći opskrbiti, popravljati brodove i tako dalje. Tako je rođena ideja o marinama. To sam doživljavao na svim dijelovima Jadrana, ta pitanja nautičara, kaže Dimnik.

Potražnja za nautičkim uslugama u jednom je trenutku očito bila dovoljno velika da se krene u poslovni pothvat izgradnje marina. Te su prve marine bile, naravno, skromnije u usporedbi s današnjima.

– Ali su bile na Jadranu. Preplovio sam i preronio sva mora svijeta, od Aljaske, preko tropa, do Novog Zelanda, i objektivno tvrdim da je Jadran najljepši. Znate, svi ronioci maštaju o koraljnim grebenima, o svim bojama, ribama i drugim organizmima koje je tamo moguće vidjeti. Ronio sam na puno njih, prekrasni su, ali u biti kada ste ih vidjeli pet-šest-deset, vidjeli ste ih sve. Bilo da je riječ o Maldivima, Mauricijusu, Bahamima, Pacifiku, Crvenom moru ili nekom drugom mjestu. Na Jadranu je drukčije – svaka punta i svaka uvala su drukčije. Kako ispod mora, s velikom različitošću bioloških vrsta, arheološkim nalazištima, podvodnim reljefom, tako i na površini, gdje svaki otok, svaka uvala i kanal nudi drukčije vizure, prekrasnu prirodu, uz brojne povijesne gradove i mala mjesta uz more. Svaki put možete vidjeti i doživjeti nešto novo, kaže Dimnik.

Božo Dimnik

Drukčiji i poseban

Na naše pitanje o usporedbi ACI-jevih marina, posebno u počecima, s marinama u svijetu u kojima je bio, odgovara kako se upravo zbog Jadrana takve usporedbe ne mogu i ne trebaju raditi.

– Usporedbe nema. Jadran je sam po sebi drukčiji i poseban. Marine, ACI-jeve i one prije njih bile su relativno skromne, ali su u ovih četrdeset godina doživjele velik napredak i razvoj u svakom smislu, od tehnološkog, do ponude usluga i pratećih sadržaja. Od 1980-ih taj je napredak toliki da se teško uopće može uspoređivati tadašnje stanje i ovo što imamo danas, tako da su naše marine danas uz bok svjetskima, ističe Dimnik.

Zanimalo nas je smatra li da ima prostora za daljnji napredak, po pitanju broja marina i vezova u njima, kao i po pitanju sadržaja i vezova za klijentelu veće kupovne moći, posebno s obzirom na ovogodišnji ulazak Hrvatske u eurozonu i šengensku zonu slobodnog kretanja ljudi i roba.

Smatram da masovni turizam treba ograničiti i da se Jadran mora okrenuti u daleko većoj mjeri bogatijoj klijenteli i luksuznoj ponudi koja će takve goste privući.