Hrvatska liječnička komora: " Čudi nas stav drugih sindikata prema Ministarstvu"

Hrvatska liječnička komora, kao i ostale strukovne organizacije važni su dionici u zdravstvenom sustavu te kontinuirano godinama surađuju sa zdravstvenom administracijom. Jedan od primjera je članstvo predstavnika Hrvatske liječničke komore i strukovnih organizacija u radnim skupinama i povjerenstvima koji sudjeluju u širokom spektru zadataka i tema i u konačnici izradi službenih dokumenata Ministarstva zdravstva. Nastavno na zahtjeve Hrvatske liječničke komore i određenih strukovnih organizacija navodimo sljedeće:

Upravo ova zdravstvena administracija omogućila je reprezentativnost Hrvatskom liječničkom sindikatu i liječnicima kao nositeljima zdravstvene djelatnosti u kolektivnom pregovaranju o uvjetima rada i plaćama liječnika. To pravo im je oduzeto za vrijeme SDP-ove Vlade, prije devet godina, što je rezultiralo pregovaranjem medicinskih sestara i tehničara umjesto liječnika. Ova administracija, ova Vlada promijenila je tu nepravdu i nelogičnost prijedlogom dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno odredbama o reprezentativnosti.

Nadalje, u Radnoj skupini za izmjene i dopune Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama uključeni su i Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički sindikat te su raspravljeni prijedlozi svih članova radne skupine – Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatske komore medicinskih sestara, Matice hrvatskih sindikata, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Samostalnih sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Udruge poslodavaca u zdravstvu te su predviđeni daljnji koraci s ciljem uređenja otvorenih pitanja oko koeficijenata. Sastanci po ovoj temi održani su i u siječnju ove godine. Izmjena Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ima svoju zakonsku proceduru koja je transparentna, te koja ne uključuje samo aktivnosti Ministarstva zdravstva i s kojom su upoznati svi dionici zdravstvenog sustava.

Vezano uz Zakon o radnopravnom statusu liječnika u javnoj službi, u izradi istoga su također sudjelovali Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatska udruga bolničkih liječnika, Koordinacija hrvatske obiteljske medicine i Hrvatski liječnički zbor. S obzirom da je navedeni prijedlog Zakona o radnopravnom statusu liječnika povezan sadržajno i financijski sa donošenjem novog Zakona o plaćama koji se odnosni na državnu i javnu službu, potrebno je dodatno prijedloge razraditi i uskladiti.

U više navrata Ministarstvo zdravstva je najavilo i reviziju Plana i programa mjera zdravstvene zaštite kao jedne od glavnih poluga reforme zdravstva. Javnost je upoznata da se usvajanjem novih zakonskih izmjena, regulira i donošenje novog Pravilnika kojim će se osigurati medicinski prihvatljivo vrijeme za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite.

Upravljanje ljudskim resursima u zdravstvu složen je i dinamičan proces, te iznimno važan za cjelokupni zdravstveni sustav. Planiranje potreba za određenim specijalizacijama ovisi o potrebama konkretne zdravstvene ustanove odnosno zdravstvenim potrebama stanovništva na određenom području. S toga je iznimno važno da su prava i obveze, koje se u trenutku upućivanja na specijalizaciju i samim time pokrivanja troškova specijalizacije, jasna objema ugovornim stranama i specijalizantu i zdravstvenoj ustanovi. Ne upitno je da obveza specijalizanta postoji, u slučaju da želi prekinuti specijalizaciju, promijeniti ustanovu u kojoj specijalizira ili promijeniti ustanovu rada u određenom razdoblju neposredno nakon završetka specijalizacije. Postojanje takve obveze koja se veže za određeno razdoblje, uglavnom za broj godina studiranja, nije nešto što je Hrvatska izmislila ili se primjenjuje samo u hrvatskom sustavu, nego je to uobičajena praksa, obvezna i kao uvjet EU za financiranje specijalizacija iz europskih fondova. Takozvani „robovlasnički ugovori“ su prošlost, koji više nisu u primjeni. Stalno pozivanje na prasku koja nije u primjeni, označava i svojevrsno manipuliranje ovom temom posebno mladim liječnicima.

Iz svega navedenog čudi pozicioniranje istih tih dionika kao suparnika Ministarstva zdravstva iako godinama sudjeluju u Radnim skupinama kao partneri u izradi zakona, pravilnika i ostalih dokumenata koji se odnose na propise i pravila unutar zdravstvenog sustava. Još veća je nelogičnost da se poboljšanje statusa i položaja liječnika, kao i unaprjeđenje zdravstvenog sustava opravdava sredstvom poput pozivanja liječnika na prosvjed ili štrajk. Rješenja se donose za stolom u otvorenom dijalogu koji bi prvenstveno trebao biti usmjeren na dobrobit naših pacijenata, ali i djelatnika u zdravstvu. Moramo biti svjesni da liječnici kao i drugi zdravstveni i nezdravstveni radnici te cjelokupni zdravstveni sustav postoje radi pacijenata, a ne suprotno. Ne umanjujući ulogu liječnika u zdravstvenom sustavu, podsjećamo da su pacijenti oni kojima cjelokupna zdravstvena politika i zdravstveni sustav osigurava usluge zdravstvene zaštite. Demokratski sustavi omogućuju razne oblike aktivizma, ali put koji je izabrala Hrvatska liječnička komora s određenim strukovnim organizacijama i udrugama zasigurno neće doprinijeti boljem statusu pacijenata, ali ni zdravstvenih djelatnika u sustavu zdravstva.