Hrvatska izgubila spor u Strasbourgu zbog loših zatvorskih uvjeta; bivšem zatvoreniku odšteta

Zbog neodgovarajućih zatvorskih uvjeta Hrvatska je izgubila još jedan slučaj pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) koji je bivšem zatvoreniku zagrebačkog i splitskog zatvora dosudio 15.000 eura odštete i još 4000 eura za izdatke i troškove postupka.

Zatvorenik koji je u Zagrebu i Splitu služio kaznu između 28. svibnja 2011. i 27. ožujka 2013. naveo je u tužbi sudu u Strasbourgu da su ga 18. siječnja 2012. pretukli pravosudni policajci, uslijed čega je izgubio svijest i udario glavom o pod.

Zbog sprječavanja daljnjeg ozljeđivanja i uznemiravanja drugih zatvorenika, upravitelj splitskog zatvora ga je 20. siječnja 2012. smjestio u posebno osiguranu ćeliju bez opasnih predmeta (tzv. gumenjaru). Ta je mjera zbog nesuradnje i daljnjih prijetnji produljivana svakih 48 sati do 31. siječnja 2012. kada je odveden u zatvorsku bolnicu.

Nakon povratka u splitski zatvor, 17. veljače 2012., ponovno je zaprijetio da će “progutati određene predmete” pa je stoga opet smješten u posebno osiguranu ćeliju, ovaj put s rukama i nogama vezanim lisicama i remenjem.

Ova mjera mu je redovito produljivana svakih 12 sati do 21. veljače 2012., kada je podnositelj premješten u Zatvor u Zagrebu, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.

Dodaju da je podnositelj podnio kaznenu prijavu protiv zatvorskih čuvara zbog smještaja u neprikladne uvjete prekomjerno dugo vremena. Općinsko državno odvjetništvo je odbacilo njegovu prijavu, a Općinski građanski sud i Županijski sud u Zagrebu su odbili njegovu tužbu radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru i zlostavljanja od strane zatvorskih čuvara. Ustavni sud je naposljetku odbio njegovu ustavnu tužbu.

Nečovječni i ponižavajući zatvorski uvjeti

Pred ESLJP-om podnositelj je prigovorio zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta smještaja u zatvorima, a sud je primijetio da je u posebno osiguranoj ćeliji bez opasnih predmeta proveo sveukupno 17 dana.

Smatrao je da, iako su u početku postojali opravdani razlozi za smještaj u takvoj sobi radi sprječavanja samoozljeđivanja, njegov produženi boravak ukazuje da je svrha boravka bila kaznene prirode, a vezivanje ruku i nogu nije bilo potrebno budući da je već bio smješten u prostoru bez opasnih predmeta koji sprječavaju samoozljeđivanje.

U odnosu na preostali dio zahtjeva, ESLJP je primijenio već postojeću praksu te je zbog nedostatka minimalnog osobnog prostora u zatvorima u Zagrebu i Splitu utvrdio povredu Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Naposljetku, u odnosu na navodni izgred od 18. siječnja 2012,. zbog zlostavljanja od strane zatvorskih čuvara, sud je primijetio da podnositelj tome nije prigovarao niti nakon što je bio premješten iz splitskog zatvora. Sud je u nedostatku bilo kakvog konkretnog dokaza da je došlo do navodnog zlostavljanja zaključio da je podnositeljev prigovor očigledno neosnovan i odbacio ga.

Ova presuda nije konačna, a to će postati ako ni jedna strana u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude odnosno kada odbor odluči o eventualno podnesenom zahtjevu ili kada veliko vijeće Europskog suda donese presudu.