Građani misle da ih se najviše diskriminira prilikom zapošljavanja i rada, ali ju ne prijavljuju jer misle da neće ništa postići

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predstavila je u ponedjeljak rezultate prošlogodišnjeg istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji, po kojima građani smatraju da ih se najviše diskriminira na području rada i zapošljavanja.

Istraživanje je telefonski provela agencija za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Ipsos na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika, a riječ je o četvrtom u nizu takvih istraživanja.

Dosad najviše građana primjećuje diskriminaciju, Romi najpogođeniji

U odnosu na prethodne godine dosad je najviše ljudi izrazilo osjećaj da su bili diskriminirani, točnije njih 27,8 posto.

Pravosuđe, mediji i postupanje policije, osim rada i zapošljavanja, područja su na kojima ispitanici percipiraju da ih se najviše diskriminira.

Najveći porast percepcije o raširenosti diskriminacije utvrđen je na području zdravstvene zaštite jer je sa 16 posto u 2016. skočio na 22 posto u 2022.

Relativna većina ispitanika izdvojila je nacionalnu pripadnost (preko 38 posto) i političko uvjerenje (preko 28 posto) kao karakteristike na temelju kojih se pojedince najviše diskriminira. Zatim slijede vjerska pripadnost i spolna orijentacija.

Gotovo petina ispitanika navodi Rome, 16 posto LGBT osobe, 10 posto osobe s invaliditetom i devet posto žene kao društvene skupine najpogođenije diskriminacijom.

Građani ne prijavljuju diskriminaciju jer misle da se ništa neće promijeniti

Nešto više od trećine ispitanika smatra da najviše diskriminiraju pojedinci i javnopravna tijela, dok njih 15 posto smatra da su to poslodavci.

Kako bi zaštitili svoja prava, 40 posto ispitanika poduzelo je određene korake protiv diskriminacije.

Većina (52,2 posto) onih koji nisu reagirali na diskriminaciju kao razlog navode – “da sam nešto poduzeo, ništa se ne bi promijenilo”, a gotovo 20 posto ih je strahovalo da će im reagiranje pogoršati situaciju.

Čak 69 posto ispitanika tvrdi da bi sigurno prijavilo diskriminaciju drugih, na što pravobraniteljica kaže kako se zna da je to “društveno poželjan odgovor”.

“Kako bismo nastavili dalje potrebno je osvještavanje, informiranje i sustavno obrazovanje o ljudskim pravima te kvalitetna provedba strateških dokumenata”, poručila je pučka pravobraniteljica.

Govoreći o socijalnoj distanci, pravobraniteljica navodi da većina građana pokazuje otvorenost prema različitim društvenim skupinama, a najveća otvorenost primijeti se kod mlađih osoba, ljudi s višim stupnjem obrazovanja i iz urbanih sredina. Mlađe su generacije također osvještenije od starijih i niže obrazovanih ispitanika.

Upoznatost s postojanjem posebnog Zakona o suzbijanju diskriminacije nešto je viša u odnosu na prethodne godine, ali 44 posto ispitanika i dalje ne zna da takav zakon postoji, što ukazuje na potrebu nastavka njihova osvješćivanja o pravima i obvezama.

Uskoro novi Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije

Posebna savjetnica potpredsjednice Vlade i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu Snježana Vasiljević izvijestila je kako je dugo očekivani Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije stavljen na savjetovanje, pa bi do kraja prvog kvartala 2023. trebao biti usvojen s pripadajućim akcijskim planovima.

Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja napominje da taj plan ne obuhvaća osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a trebao bi kako bi brže došao do svih građana. Smatra da je to teško izvesti jer strukture političke vlasti nisu zainteresirane.

Mirjana Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj istaknula je multisektorsku suradnju kao preduvjet za postizanje uspjeha u borbi protiv diskriminacije, ne samo u poslovnom sektoru, sa čime su se složili i ostali govornici.