[FOTO] Obišli smo novo, 700 milijuna eura vrijedno postrojenje u riječkoj rafineriji

Sedamsto milijuna eura vrijedno postrojenje za preradu teških ostataka nafte (DCU) u Rafineriji nafte Rijeka, zajedno s pratećim pogonima i lukom za ukrcaj petrol-koksa na brodove, u cijelosti je izgrađeno i spremno za puštanje u rad tijekom ovog mjeseca, dok postojeća rafinerijska postrojenja počinju s radom već u ponedjeljak.

Pogon, silos, luka

Riječ je o najvećem pojedinačnom ulaganju Ine u povijesti te kompanije, jednom od najvećih ulaganja u povijesti hrvatske industrije, koje bi trebalo osigurati profitabilan rad riječke rafinerije u idućim desetljećima, kao i pouzdanu opskrbu domaćeg tržišta svim vrstama goriva, posebno dizela, koje će riječka rafinerija od sad proizvoditi u većim količinama.

Novinarska ekipa našeg lista imala je priliku prva obići novoizgrađeno postrojenje kao i transportnu traku, silos za skladištenje petrol-koksa, luku za njegov ukrcaj na brodove i ostale prateće pogone izgrađene u sklopu ovog projekta. DCU će riječkoj rafineriji omogućiti stabilan kontinuirani rad, daleko veću profitabilnost zbog mogućnosti prerade težih vrsta sirove nafte, uz veći prinos visokovrijednih rafinerijskih proizvoda, u prvom redu dizela, čija je cijena nakon izbijanja ratnog sukoba SAD-a i Izraela s Iranom gotovo udvostručena.

Kroz novi DCU i prateća postrojenja proveli su nas Vedrana Janjić, direktorica Projekta nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka, Slaven Siladić, direktor Izgradnje i Kristijan Drožđek, direktor Procesnih operacija, zadužen za operativni rad postrojenja.

Na samom početku obilaska jasno je da je riječ o golemom projektu. DCU je posve izmijenio izgled riječke rafinerije, a zajedno s transportnom trakom, silosom za skladištenje petrol-koksa i lukom za ukrcaj na brodove čini gotovo kilometar dug kompleks kojemu su u međuvremenu prilagođena i ostala postrojenja rafinerije, u što je Ina, uz druge projekte, poput pogona za izdvajanje propilena, u zadnjih desetak godina uložila ukupno milijardu i pol eura.

Glavni dio DCU-a, kako su nam objasnili domaćini, čine procesna peć i koksne komore te veliko odlagalište za petrol-koks, smješteno ispod samog postrojenja. Iz njega se petrol-koks transportira potpuno zatvorenom trakom do silosa za skladišenje, kapaciteta dvadeset tisuća tona, a iz silosa se, opet zatvorenom transportnom trakom, prebacuje do novoizgrađenog lučkog pristaništa gdje će se prekrcavati na brodove.

Nakon obilaska, Goran Pleše, operativni direktor Inine djelatnosti Rafinerije i marketinga, kazao nam je kako je mehanička gotovost projekta u potpunosti završena prije dva tjedna te se započelo s ispitivanjima, kao uvodom u probni rad postrojenja.

– Ako sve bude u redu, postrojenje bi za desetak dana trebalo početi s radom. Za sad je sve u redu, iako kod ovako složenih projekata treba naglasiti da može biti poteškoća prilikom puštanja u rad, ali ne očekujemo veća kašnjenja. Također, od početka rada postrojenja do same stabilne proizvodnje potreban je određeni period. To može trajati, ali budući da smo sve dosad dobro odradili, ne očekujemo dulje zastoje, rekao je Pleše.

Projekt izgradnje DCU-a u Rijeci od početka je bio suočen s brojnim problemima, od izbijanja pandemije COVID-a do rata u Ukrajini koji je izazvao velik rast cijena kako sirovina, tako i radne snage, što je izazvalo i kašnjenja u realizaciji.

Pandemija pa rat

– Ugovor je potpisan krajem 2019. godine, a radovi su započeli početkom 2020., i na samom početku imali smo pandemiju. Kad se situacija malo stabilizirala, početkom 2022. godine, počeo je rat u Ukrajini, što je značajno povećalo cijene kako materijala, tako i rada, s tim da neki materijali nisu uopće bili dostupni. S glavnim izvođačem, tvrtkom KT, morali smo dogovoriti nove rokove i nove cijene radova, rekao je Pleše, dodajući kako je zbog svih navedenih okolnosti projekt završen gotovo dvije godine nakon prvotno predviđenih rokova.

Unatoč kašnjenju, projekt bi riječkoj rafineriji i Ini trebao donijeti značajne prihode, a riječka bi rafinerija trebala raditi punim kapacitetom kroz dulje vremenske periode nego dosad što će, kaže Pleše, omogućiti profitabilno poslovanje.

– Kad riječka rafinerija radi, ona radi punim kapacitetom, ali smo imali zastoje, zbog remonta, zbog izgradnje novog postrojenja i drugih zahvata. Sam kapacitet dnevne proizvodnje neće se mijenjati, ali će se promijeniti nekoliko drugih stvari. Prvo, moći ćemo prerađivati teže, a samim tim i jeftinije nafte te za njih dobiti jednaku, odnosno veću količinu visokovrijednih proizvoda. Drugo, Rijeka će raditi tijekom cijele godine i prerađivat će oko četiri milijuna tona sirove nafte.

– Želim naglasiti da je riječka rafinerija i tijekom prošle godine, ali i dulje, ukupno u trajanju od 21 mjesec, radila punim kapacitetom i preradila svu domaću naftu, optimizirajući preradu s raznim vrstama nafte iz uvoza, te vakuumskim plinskim uljem (VGO). Sada nam uvoz VGO-a više neće biti potreban, a proizvodnja dizela će značajno porasti. Dosad smo, bez DCU-a, proizvodili maksimalno milijun i 200 tisuća tona dizela godišnje. S DCU-om proizvodit ćemo milijun i 700 tisuća tona godišnje. Ukupna potrošnja dizela u Hrvatskoj je oko dva milijuna tona godišnje, a s obzirom na Inin udio u maloprodaji, koji je oko 65 posto kad je riječ o dizelu, pokrit ćemo sve naše potrebe, s tim da već pokrivamo sve potrebe za benzinom uz dodatne kapacitete za tržišta okolnih zemalja, rekao je Pleše.

Kada se sve zbroji, zaključuje, DCU u riječkoj rafineriji će omogućiti znatno profitabilnije poslovanje ne samo rafinerije, nego Ine u cjelini. Eliminirat će se teški ostatak nafte koji nema gotovo nikakvu tržišnu vrijednost, a umjesto njega dobit će se visokovrijedni proizvodi, pri čemu će rafinerija raditi punim kapacitetom cijele godine, uz iznimku potrebnih remontnih radova.

Prerađivat će se za trećinu više sirove nafte

U projektu je sudjelovalo više od 10.500 radnika iz osamdeset podizvođačkih tvrtki.

Na novom postrojenju radit će šezdeset zaposlenika, uključujući inženjere i smjenske radnike.

Prerada sirove nafte povećat će se s nešto više od tri milijuna tona godišnje na oko četiri milijuna tona u 2027., kada novo postrojenje bude radilo punim kapacitetom.

U novo postrojenje ugrađeno je 9.400 tona čelika, 581 kilometar primarnih kabela, 37.000 četvornih metara betoniranih površina – površina koja odgovara veličini otprilike pet nogometnih terena, kao i 28.335 kubnih metara betoniranih temelja i zgrada što je volumen koji bi mogao napuniti gotovo 11 olimpijskih bazena.