Božić širom svijeta

Koliko god slični božićni običaji diljem svijeta bili, ipak se neki detalji razlikuju. Kako stranci koji žive u Zadru slave Božić te jesu li sa sobom donijeli svoje običaje, a u kojoj su mjeri prihvatili naše, rekli su nam neki od naših sugrađana, koji iako su došli izdaleka, Zadar zovu svojim domom

Božićne lampice odavno su obasjale grad, a tradicionalni ukrasi sa svakog kutka nagovještavaju nam skori dolazak blagdana koji se slavi diljem svijeta. Sve jačom globalizacijom i povezanošću među narodima kulture su se ispreplele, pa se Božić slavi na slične načine. Skoro svi kite božićna drvca, uglavnom jelku ili bor, stavljaju darove ispod njih i otvaraju ih na Božić. Taj dan se okuplja obitelj, a blagdanski ručak je puno bogatiji no inače. Svi znaju da se taj dan slavi rođenje Isusa Krista, a i Božić je nezamisliv bez najpoznatijeg djedice na svijetu, Djeda Božićnjaka.
Koliko god slični božićni običaji diljem svijeta bili, ipak se neki detalji razlikuju. Zanimalo nas je kako stranci koji žive u Zadru slave Božić te jesu li sa sobom donijeli svoje običaje, a u kojoj su mjeri prihvatili naše.
Od naših sugovornika, Božić zasigurno najrazličitije od nas slavi Kolumbijka Xiomara Ratković.
Ples na svakom koraku
– Najveća je razlika u tome što je u Kolumbiji za Božić ljeto. Sve se događa vani, a obilježavanje Božića pretvara se u veliku feštu. Okiti se bor, povješaju se baloni, malo se jede, a pleše se na svakom koraku, živo je i veselo. Svi susjedi su prijatelji pa zajedno slave, rekla je Xiomara koja je u Zadar doselila prije tri godine.
Xiomara je profesionalna cirkusantica koja putuje po svijetu i nastupa od 18 godine. Tako je nastupala i na cruiseru gdje je upoznala svog današnjeg supruga, Zadranina Mladena Ratkovića s kojim se doselila u Zadar.
Kako kaže Xiomara, nije joj se bilo teško naviknuti na ovdašnji život.
– Kad imaš ljubavi, sve se može, rekla je.
Xiomara i Mladen imaju dvoipolgodišnjeg sina Zara koji priča hrvatski, engleski i španjolski, a žive u istoj kući s Mladenovim roditeljima.
Kako kaže njezina svekrva, Xiomara je u Zadru vrlo brzo prihvatila naše božićne običaje. Tako njih dvije zajedno izrađuju božićne aranžmane koje Xiomara voli darovati.
Draže joj je, kaže darovati nešto što je sama napravila nego kupovati darove.
– Kad smo bili mali, roditelji su nam govorili da darove ispod bora donosi Djed Božićnjak, a da ih je njemu dao mali Isus. Uživala sam u iznenađenju koje slijedi nakon što otvorim dar, rekla je.
– U Kolumbiji imamo Dan svijeća. To je jedan dan u prosincu kad se ispred svake kuće zapali tridesetak svijeća i bude prekrasno. Taj dan nagovještava dolazak Božića, priča ona.
Xiomara je svoj temperamentni latino duh uvela i u svoju obitelj, pa su obiteljska okupljanja i ovdje postala puna plesa i pjesme.
Zanimljiv je i jedan njihov novogodišnji blagdan. Simbolično se slavi odlazak stare i dolazak nove godine paljenjem lutke. Veliku mušku lutku koja predstavlja staru godinu obitelj omata u različite materijale, stavi je ispred kuće i na kraju, točno u ponoć, zapali. U lutku se stave stare stvari koje obitelj više ne treba. To su stvarčice koje nas podsjećaju na tužne uspomene i nešto što želimo zaboraviti. Uz to, lutka se napuni petardama pa kad se zapali sve puca. Paljenje tih stvari simbolično znači da se ostavljaju sve loše stvari iz stare godine i pozdravlja jedna nova, sretnija godina.
Xiomara je ove godine posadila pšenicu, sa suprugom i djetetom će okititi bor i zajedno s obitelji će, uz dobar ručak, pjesmu i ples proslaviti Božić, baš u nekoj latino-hrvatskoj kombinaciji.
Englesko – hrvatski Božić
Prije pet godina u Hrvatsku se s obitelji doselio Nick Colgan, producent engleske grupe UB40 i otvorio prvi zadarski lounge bar na otvorenom The Garden.
Otkad su tu, Nicku i Charlotte te njihovoj djeci Lilly i Ben, najljepši je bio Božić prije nekoliko godina kad su ih u njihovoj kući u Petrčanima posjetili obitelj i prijatelji iz Engleske.
Šale se kako obitelj više viđaju od kad su se preselili ovdje nego kad su živjeli u Engleskoj zato jer vole doći u Zadar i uživati na moru.
Inače rijetko slave Božić u Zadru. Znali bi otputovati negdje drugdje, a ove godine putuju kod obitelji u Birmingham gdje će provesti Božić na svoj tradicionalan način.
– Na božićno jutro imamo obilati doručak. Na ručak idemo kad Charlottinih roditelja i bude nas jako puno. Potom ja odvedem djecu na sportska događanja, boks i nogomet, a onda idemo kod mojih, pa opet jedemo, priča Nick.
U Engleskoj je inače običaj za božić jesti kolač Christmas cake i Christmas puding.
– Christmas cake se radi čak godinu dana unaprijed i to je jedna stara tradicija. Mi ga ne pripremamo jer ga zapravo nitko od nas ne voli, rekao je.
Što se tiče kićenja, Nick kaže da je njegova majka uvijek kitila bor odmah početkom prosinca.
– To je uvijek bilo tako kičasto. Po kući bi iz svakog kutka iz nečeg svirale božićne pjesme. Imala je čak bor iz kojeg pršti snijeg, priča Nick.
Kaže Charlotte da se bor kod njih inače kiti desetak dana prije Božića, a mora se skinuti 12. dan poslije Božića, inače donosi nesreću.
Charlottin otac svake godine organizira koncert božićnih pjesama u Birminghamskoj katedrali.
– Kad sam bila mala i ja sam išla pjevati božićne pjesme po kućama. Obavezne su bile školske predstave, ja sam glumila Mariju, rekla je Charlotte.
Nick je uvijek glumio pastira.
– Ali ni to nije što je bilo. Božić je u Engleskoj previše komercijaliziran. Tu ipak nije toliko, ali sve više ide prema tome, složili su se Colgani.
Od kad su tu, počeli su prihvaćati i naše božićne običaje.
Tako im svećenik svake godine dođe blagosloviti kuću. Sviđa im se i bakalar. Kaže Nick da ga je jednom skuhao, ali to nije slavno završilo.
Charlotte se sviđa sađenje pšenice, a djeci su najdraži sv. Nikola i sv. Luce zbog darova.
Što se tiče Nove godine, najviše im odgovara kućna zabava s nekoliko dobrih prijatelja. Kako kaže Nick “kad izađeš vani, to je naporno, ne možeš poljubiti više od 50 ljudi”.
Colgani su se složili da je zapravo prava vrijednost ovih blagdana obitelj i svima su poželjeli sretan Božić i Novu godinu.
Kovanica za sreću
Prije više od 20 godina u Hrvatsku je iz Engleske došla živjeti i Susan Shaw Manenica. Njezin suprug je Hrvat, a ona je u Zadru otvorila školu engleskog jezika. Kako kaže, hrvatski i engleski božićni običaji su vrlo slični, a ono što ona najviše pamti vezano uz Božić u Engleskoj je hrana.
– Baka i mama su tjednima pripremale kolače, kuća je uvijek mirisala. Posebno bi se pripremao Christmas puding i to šest tjedana prije Božića. To je bio poseban doživlja. U puding bi se ubacile kovanice umotane u foliju. Na stolu bi se on flambirao s konjakom, pa je ta vatra bila vrlo uzbudljiva nama djeci. Ipak, vrhunac je bio kad bi netko pronašao kovanicu jer to znači sreću, rekla je Susan.
Prisjeća se kako su ona i sestra, kad su bile male, molile roditelje da na Badnjak idu ranije spavati kako bi se mogle što ranije probuditi i otvoriti darove.
– Na kraj kreveta bi još stavile jastučnice, umjesto čarapa, kako bi dobile još veće poklone. U dva sata ujutro bismo se probudile i uz veselje i vrištanje otvarale darove, priča Susan i dodaje kako je bila žalosna kad je shvatila da Djed Božićnjak ne postoji.
Ona je na školskim božićnim predstavama uvijek glumila anđela Gabrijela. Sjeća se i pantomima – showa koji su djeca jako voljela gledati za vrijeme blagdana.
Prošle godine je Božić provela kod sestre u Engleskoj i vratili su joj se osjećaji iz djetinjstva.
– Bila je cijela obitelj, bili smo na polnoćki, crkva je bila puna, prepričavali smo naše uspomene i družili se, rekla je.
Ni Susan se ne sviđa što se Božić komercijalizirao. Za nju je najbitniji božićni duh, druženje s obiteljima i s onima do kojih joj je stalo.
Raskošni božićni sajam
Razgovarali smo i s Rinom Villani, predsjednicom Zajednice Talijana Zadar, koja je u Zadar došla živjeti prije 15 godina. Na likovnoj akademiji u Rimu je upoznala današnjeg supruga Adama Marušića. Radili su Italiji na filmu, a kako je tu industriju zahvatila kriza, a i došlo je do zasićanja, odlučili su živjeti u Hrvatskoj.
Božić najčešće slave u Italiji jer tamo imaju više obitelji. Kako kaže Rina, sad više nema razlika u slavljenju Božića u Italiji i tu.
– Prije mi je bilo užasno čudno kad se tu nije smio slaviti Božić. Sad se slavi slično. Samo što je ovo mali gradić i mirnije je, a u Rimu je sve puno velikih potrošačkih spektakla, rekla je Rina.
Bor se tamo uvijek kitio iza prvog tjedna u 12. mjesecu.
– Kako živimo blizu bazilike Sv. Petra, uvijek tamo idemo na polnoćku. A ispred bazilike gledamo jaslice u prirodnoj veličini u koje točno u ponoć dolazi bambinelo, mali Isus, priča Rina.
Kako kaže Adam, famozna je i izložba jaslica na Piazzi di Popolo, a zanimljiv je i raskošni božićni sajam na Piazzi Navoni.
– Tamo bi nam roditelji kupovali darove, a da mi nismo znali. Darove smo otvarali odmah poslije polnoćke i uvijek je bilo prepuno darova ispod bora. Danas su darovi nešto manji i manje ih je, rekla je Rina.
Na blagdan Sveta tri kralja po Rimu leti Befana – vještica na metli koja dobroj djeci donosi igračke, a zločestoj ugljen. Iako se u Rimu ne slave sv. Lucija i sv. Nikola, kad im je sin bio mali morali su slaviti sve, kako bi on dobio više darova.
Rini se sviđa što je i u Italiji, posebno u vrijeme Božića, solidarnost u punoj snazi, pa se u školama rade darovi za siromašne, javne kuhinje se naprave na puno više mjesta, po bolnicama hodaju Djeda Božićnjaci, a možeš i kod sebe u obitelj pozvati nekog siromaha da mu uljepšaš Božić.
Rina i Adam će se sa svojim Talijanima ovih dana naći u zajednici da zajedno proslave Božić na njihov “domaći” način.
Bili oni ovdje ili u svojim dalekim zemljama, slavili Befanu ili palili starogodišnju lutku, jeli bakalar ili puding, Božić je u srcima, a ne u nacijama.