30 godina karijere Mladena Grdovića: Kormilar glazbene scene

Kad je Mladen imao šest godina otac mu je kupio gitaru. Otac Bepo volio je društvo i pjesmu. Često je zalazio u zadarske restorane. Poveo bi i Mladena, koji bi pjesmom zabavljao društvo. Smiješno je bilo vidjeti šestogodišnjeg Mladena kako nosi, točnije rečeno vuče gitaru koja je bila veća od njega
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u svijetu je bio slavan dječak Robertino. Zvali su ga “pjevačko čudo od djeteta”. 1964. godine na stolu u kuhinji u Zadru, točnije u Arbanasima, stoji i pjeva četvorogodišnji dječak. I njega zovu Robertino. Pravo mu je ime Mladen Grdović. Publika u kuhinji su otac Bepo, majka Vera, brat Paulo, setra Luiza, te njihovi rođaci i susjedi.
Mali zabavljač
Kad je Mladen imao šest godina otac mu je kupio gitaru. Otac Bepo volio je društvo i pjesmu. Često je zalazio u zadarske restorane. Poveo bi i Mladena, koji bi pjesmom zabavljao društvo. Smiješno je bilo vidjeti šestogodišnjeg Mladena kako nosi, točnije rečeno vuče gitaru koja je bila veća od njega. Pjevao bi im uglavnom napolitanske pjesme. Mladenov je glas belkanto, što znači lijepo pjevanje.
Grdović je kao dječak završio nižu muzičku školu a kasnije i srednju muzičku školu. Mladen je bio jedan od onih sretnika koji su već odmalena znali što će biti u životu – pjevač.
Već sa trinaest godina Grdović je krenuo sa javnim nastupima, popularnim gažama. Slijede nastupi na Gitarijadama u Jazinama. Pristižu i prve nagrade. Sa petnaest godina ima prvi bend i to ljeto nastupaju u Crvenoj Luci. Repertoar su mu talijanske kancone i svjetski evergreeni. Prvi sastav zove se Dalmati.
Sa sedamanaest godina Grdović u tadašnjem “Jugotonu” izdaje prvu singl ploču. Na njoj je pjesma Đorđa Novkovića “Ona sad živi daleko”. Od tada svake godine izdaje po jedan singl.
Duo Pegla
U to doba u Zadru se snima poznati film i dramska serija “Zadarski memento”. Arsen Dedić, koji surađuje na tom projektu, pozvao ga je da pjeva sa Gabi Novak.
Mladen započinje suradnju sa tad već slavnim Zadraninom, pjevačem i pjesnikom Tomislavom Bracom Ivčićem. Nastupaju kao “Duo Pegla”. “Duo Pegla” izdaje kazetu koja se prodaje u rekordnih četristo tisuća primjeraka.
Grdović svoj prvi samostalni album objavljuje 1988. godine. S tim svojim prvim albumom “Doviđenja” odmah osvaja Zlatnu ploču. Radi daljnjeg napredovanja u karijeri seli u Zagreb. U iznajmljenom stanu na Knežiji živi deset godina sa suprugom Brankicom, ženom koja ga je uvijek podržavala i bila uz njega.
Počinje sve češće odlaziti na turneje po Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj… Nije trebalo puno vremena pa da krenu turneje i po Americi i Australiji, kasnije i Kanadi. Hrvatski su ga iseljenici oduševljeno prihvatili. On im je u svojim pjesmama donosio slike, mirise i okuse Zadra, Dalmacije, Hrvatske…
Zaredali su se i nastupi na festivalima zabavne glazbe, kao i nagrade. Pristiže i Mladenov najveći hit “Dalmatinac sam”, kojemu je on i autor glazbe.
Mladen i Bepo
U duetu sa Bepom Matešićem, sjajnim zadarskim tenorom nastupa na Splitksim festivalima i izvodi svoje svima znane hitove: “Nije u šoldima sve” i “Tu je moj dom”. Godine 2000. novinska kuća “Slobodna Dalmacija” dodjeljuje mu nagradu za pjevača godine. Ujedno, postaje i kralj Torcide i nastupa na Poljudskom stadionu na početku mnogih nogometnih derbija Hajduka i Hrvatske reprezentacije.
Grdović nije samo pjevač, on je i autor glazbe ili teksta u brojnih svojim pjesama. Surađuje sa vodećim hrvatskim glazbenim stručnjacima: Stipicom Kalođerom, Hrvojem Hegedušićem, Remijem Kaznotijem… Stvorio je ili sudjelovao u stvaranju oko dvjesto trideset pjesama. To su pjesme o moru, ženi i ljubavi prema rodnom kraju.
Prerano su otišli njegov otac Bepo i prijatelji mu tomislav Braco Ivičić i Vedran Ivičić. To je bolno pogodilo emotivca kakav je Mladen. Ujedno, to je utjecalo na stvaranje njegovih hitova posvećenih upravo njima.
Uz glazbenu karijeru Mladen je u mladosti imao i sportsku karijeru. Bio je kormilar u čamcu slavne zadarske veslačke braće Bajlo. I u sportu je bio uspješan, pa je bilo i medalja.
Sve navedeno dovoljan je razlog za jednu veliku feštu, a zna se, Mladen je majstor za fešte.
Velika proslava
Bili smo u Zagrebu 5. prosinca. Dvorana Dražena Petrovića, popularna Cibona. Održava se veliki koncert Mladena Grdovića povodom trideset godina njegove glazbene karijere. Gosti na koncertu njegovi su prijatelji pjevači: Mate Mišo Kovač, Vinko Coce, Bepo Matešić i Mate Bulić trio “Gušti”.
Devetnaest je sati i trideset minuta. Taksi me vozi kroz kišni Zagreb. Svjetla brojnih semafora i žuta gradska svjetla pomiješana su sa upornom kišom. Evo nas pred Draženovim domom. Ulazimo. Bogata i ukusno uređena pozornica sa brojnim svjetlosnim efektima. Koncert snima i direktno prenosi Hrvatska televizija.
Pozdravljamo se sa brojnim Zadranima koji su došli uživati, a i dati Mladenu podršku. Sjedamo. Nekako kao da smo već bliži moru. I počelo je.
Na pozornicu izlazi Mladen sa pjesmom: “Evo mene moji ljudi…” Evo i nas Mladene! Reda se hit za hitom. A Mladen ih ima: “Košulja bila”, “U ranu zoru”, “Proplakat će kamen bili”…
Mladena prati njegova stalna dobro uvježbana grupa “Romantik”. U pratnji mu je i poznata zadarska klapa “Galija”.
Na pozornici je Vinko Coce koji sa Mladenom pjeva: “Nije u šoldima sve”. Euforija i aplauzi. Cocine pjesme dodatno su “užgale” publiku.
Na pozornicu izlazi još jedan zadarski grdelin, Bepo Matešić. Mladen i Bepo zajedno pjevaju svima nama znane hitove. Dvoranom odjekuje Bepo, Bepo… Bepo se publici daje punim srcem i ona to zna prepoznati i nagraditi ga.
Evo nam opet Mladena sa novim setom svojih hitova: “Mama Marija”, “Odlazim”, “Vitar nek puše”…
Nakon Dalmacije na red dolazi i malo Hercegovine, o njoj pjeva Mate Bulić. Bulić odlazi sa svojom fetom aplauza. Vrhunac je koncerta. Redaju se pjesme i aplauzi. Grdović diže publiku na noge sa svojim megahitom “Dalmatinac sam”. Svi ga pjevaju. Pjevaju je i naši prijatleji Slovaci, koji su sa suprugama došli na ovaj Mladenov koncert. Ja se prisjećam jedne fešte u Slovačkoj, preciznije u Banskoj Bistrici. Novi luksuzni hotel, vlasništvo prijatelja nam Slovaka Korola. Brojni svečano odjeveni uzvanici i Mladen koji na podiju reda svoje hitove. Tu noć su Slovaci tražili od Mladena da točno deset puta pjeva “Dalmatinac sam”. I pjevao je a sa njim i oni. Tko je ovdje Dalmatinac – oni ili mi, pitao sam Mladena.
U Draženovom domu je velika fešta, a gdje fešta tu je i Trio “Gušt”. Oni dodatno usijavaju atmosferu. Kako se koncert razvija meni je sve ugodnije. Sve je feštarski. To mi godi. Nažalost, danas u Hrvatskoj glazbi skoro svi nešto plaču i obećavaju nestvarno. Uglavnom pjevaju “da imam dva života” ili “da imam srca dva… oba bi ti da…” Daj’ ti njoj prepiši kuću ili zemlju. Daj ovo što imaš. Pusti priču!
“Kalelarga” u Lisinskom
Vrijeme brzo prolazi. Uvijek je čovjeku tako kad mu je lijepo. Vidi se da i Mladen večeras uživa. Ima on energije za pjevati do zore.
Na pozornicu izlazi još jedan gost. Specijalni Mladenov gost, Mate Mišo Kovač. Odmah uz ovacije kreće sa “Dalmacija u mom oku”. Zatim Mišo pjeva: “Svi pjevaju ja nečujem…” Pjevaju svi u dvorani. Mišo više dirigira nego li pjeva. E, nije lako positći da dirigiraš tolikim zborom. To mogu samo legende! A, Mišo zaista i je legenda hrvatske estrade.
Mladen uz ovacije pjeva posljednje pjesme za večeras. Na samom kraju koncerta Grdović u spomen na svog legendarskog kolegu tomislava Ivčića izvodi njegovu “Kalelargu”. I sad je kraj. Kamere se gase. San je završio.
Publika se polako razilazi, kao da joj se neda otići.
Opet noćna vožnja kroz uspavani Zagreb. Opet semafori i plavi zagrebački tramvaji. Ovaj put ne obraćam pažnju na dosadnu kišu. Mislim na svog dvogodišnjeg unuka Ivana koi je u Zadru… I on će sigurno za petnaest, dvadeset godina pjevati “Dalmatinac sam”.