Živ deda - mrtvi kapital

HIPOKRIZIJA UOČI SVIH SVETIH

Evo čitam u Zadarskom, a isto sam vidio na televiziji prije neki dan, kako će za blagdan Svih svetih cvijeće, svijeće, vijenci i buketi biti skuplji za čak 20 – 30 %, jer je sve drugo poskupjelo, kako piše kolegica, i plastika, i voda, i pitari, i struja, i celofan, a gnojivo čak za 100%. Užasno me je to pogodilo jer sam kao i ove godine mislio otići na groblje i potrošiti par tisuća eura za urediti grobove mnogobrojne rodbine mi. Kao i jako puno Zadrana ja to obavim par dana ranije, napravim prave male oltare i cvjetne aranžmane, a onda dođem na sam praznik ulickan i svečano odjeven i satima šetam između grobova gledajući kako su drugi uredili svoje grobnice, koliko su novaca potrošili (jer to je najbitnije u cijeloj ovoj priči), uspoređujem i osjećam se boljim i većim od njih i naravno, većim kršćaninom, jer se u mome kraju to mjeri uloženim novcem. Naravno, ostatak mi godine ne pada na pamet doći na groblje, jer što ću čistiti i ukrašavati ako to nitko ne vidi.

Ovaj tužno-smiješni uvod mi je trebao da se malo osvrnem na to ružno pretjerivanje i hipokriziju koja je u svemu tome prisutna kao i u drugim stvarima u životu, a osobito u ovim krajevima. Najvažnije je što će reći ljudi i koliko smo novaca potrošili, a to koliko smo se o pokojniku brinuli dok je bio živ, to naravno nije ni bitno, a koliko je kršćanski bolje da i ne govorimo. Prije par godina me jedna bivša susjeda (većina mojih susjeda su bivši jer nitko ne može izdržati moju blizinu više od par godina. Odmah prodaju stanove u pola cijene i sele se u elitne kvartove Socin brig i na Sinjoretovo) zaustavila i onako s visoka rekla – »znaš bila sam ti na grobu i moram ti reći da je dosta zapušten, a mi smo sada stavili novu ploču pa prođi i vidi.« Samo činjenica da sam za ruku vodio malo dijete koje se tek formira pa nije zgodno da gleda nasilje ju je spasila od sigurne smrti, ali sam joj se odužio na drugi način o kojem ne bi sada previše pisao jer nije baš zgodno.

Jer! Dotična bi bivša susjeda jako voli uređivati grob svoga muža vjerojatno zato što mu je za života prilično krvi popila, u dogovoru s djecom ga se smjestila u starački dom, a s tom se istom djecom posvađala na ostavinskoj raspravi koju su željno očekivali jer je ona srpska poslovica »živ deda – mrtvi kapital« i kod nas vrlo aktualna. Uostalom da rezimiramo – potrošnja novaca za uređenje grobova je obično obrnuto proporcionalna količini brige koju smo poklanjali pokojnicima dok su bili živi.

ŠTO SA KUNAMA KADA DOĐE EURO? TV-SPOT ZA OLIGOFRENE

Kao i u ona davna vremena kada su uvodili PDV, ili kada smo ulazili u EU, na našim televizijama se netko brižan pobrinuo da nama neukima i mentalno insuficijentnima emitira nekoliko spotova u kojima nam sve objašnjavaju. Tako su za PDV davali spotove u kojima moramo biti jako sretni jer smo dobili još jedan namet, za EU smo imali niz spotova u kojima su anulirali našu brigu da ćemo ostati bez pečenja rakije i klanja svinja po šorovima (bljak! Odvratno i perverzno!), a sada nam govore što da ovako nesposobni i jadni radimo s tzv. kunama kada stigne euro. Neki tip je u dućanu i zabrinuto pita trgovca kada mu ovaj vrati ostatak para (neki su jadnici to svojevremenom zvali »uzvratkom« vjerojatno zato što im je baba bila srpkinja ili su bili u partiji pa su se trudili biti veći katolici od pape) da što će biti sa kunama kada dođe euro. Ovaj stručnjak za financije mu odgovara što će biti, a ja sam ovako retardiran mislio da se od nove godine uvodi euro, a kune ćemo bacati u visoku peć ili u školjku za wc. Upravo je nevjerojatno što autori ovakvih reklama misle o Hrvatima kada im moraju sve crtati, ali to nam je tako, a tako nam je kako nam je.