Vole li ljude ili ideju čovjeka?

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pokazuje svojim djelovanjem duhovnu estetiku Zadarske nadbiskupije. Biskupi su ‘osobna iskaznica’ svojih biskupija. U svoje djelovanje biskupi unose svoj osobni habitus, duhovnu pismenost, razumijevanje kršćanstva. Djelovanje biskupa otkriva koje knjige čitaju ili čitaju li uopće. U susretima sa biskupima vidi se ili ne vidi duh Evanđelja, poznavanje dokumenata Drugog vatikanskog sabora. Vidi se, susrećući biskupe, vole li ljude u svoj njihovoj originalnosti i neponovljivosti ili samo svoju ideju o čovjeku.

Uglavnom, biskupi su vlast u Crkvi, biskupi su karika u lancu koji seže do apostola. U Crkvi se ne donose nikakve bitne odluke bez biskupa okupljenih na Saborima. Zato je kršćanin osjetljiv kakav je njegov biskup. Sve se to duhom zna u susretima, govorima, djelovanju. Život je kompleksan, ljudi su slojeviti. Ljubav prema Bogu i čovjeku proizlazi iz razumijevanja same ljubavi.

Procesija za velikim križem iz zadarske Stolne crkve svete Stošije na otvorenju Jubilarne svete godine po Kalelargi predstavila je svu divotu duhovne estetike Zadarske nadbiskupije. Kršćani: nadbiskup, svećenici, krštenici u ministerijalnom svećeništvu i svećeništvu, predstavljaju se ‘Gradu i svijetu’ u svoj svojoj istini, a ta je; raspeti Isus Krist je Početak i Glava Crkve. Taj raspeti Isus, uskrsnuo je nakon tri dana, darovao je Duha Svetoga koji ‘oživljava suhe kosti’. Estetika procesije otkriva i duh djelovanja nadbiskupa brata Milana.

Isus Krist moja je Glava i Početak, a svi smo mi braća. Od sestara i braće nitko ne smije oskudijevati. Svatko ima pravo na kruh svagdašnji. Svatko ima pravo na Kruh anđeoski. Kada se uspostavi taj sklad onda znam: Crkva raste i nadbiskup brat Milan raste u Duhu Svetomu koji je ambijent ljubavi.