MOĆ SPORTA Ovako je nogomet zaustavio građanski rat: 'Danas vas molimo na koljenima...'

Nogomet ujedinjuje. I to nije jeftina floskula. Pogledajmo samo scene s glavnih trgova zemalja koje nastupaju na velikim turnirima. Doduše, nogomet je znao trigerirati i ružne događaje, poput onoga iz 1969., kada su srednjoameričke države Honduras i El Salvador vodile ‘Nogometni rat’, koji povijest pamti kao jedan od najkraćih vojnih sukoba. Ipak, nogomet je puno više pokazivao svoju ljepšu, topliju stranu, a znao je uspjeti ondje gdje je politika podbacila. No kada je moć tog sporta bila u stanju zaustaviti građanski rat, tada je postalo očito da je loptanje po zelenom travnjaku nadišlo svoju primarnu ‘zabavnu’ misiju.

Početkom listopada 2005., Obala Bjelokosti došla je na milimetar do plasmana na svoje prvo Svjetsko prvenstvo, ali sudbinu nije držala u vlastitim rukama. Za odlazak u Njemačku potrebna im je bila pobjeda u Sudanu u posljednjem kolu afričkih kvalifikacija, ali i pomoć Egipta, koji nije smio izgubiti od vodećeg Kameruna u Yaoundeu u utakmici koja se igrala u isto vrijeme kao i ona u Omdurmanu. ‘Slonovi’ su odradili svoj dio posla pobjedom od 3:1, što mogu zahvaliti strijelcima Kangi Akaleu i Aruni Dindaneu (2x), ali jednim okom morali su gledati prema Kamerunu, gdje su se sudarili Neukrotivi Lavovi i Faraoni.

Dan je dobro počeo za Kamerunce, jer ih je u vodstvo doveo Roudolphe Douala, no onda je uslijedio hladan tuš. Za Egipat zabija Mohamed Shawky, što gura Obalu Bjelokosti na vrh ljestvice, a jedino što je preostalo Drogbi i društvu je nada da se rezultat više neće mijenjati. Utakmica u Sudanu je završila, dok je ona u Kamerunu ušla u sudačku nadoknadu, kada se ponovno sve mijenja. Kamerunu je sviran kazneni udarac u posljednjoj minuti, što znači da san Obale Bjelokosti o debitantskom Mundijalu postaje sve nerealniji. Loptu je na bijelu točku postavio bivši branič Intera, Rome, Bologne, Fulhama, Werdera, Espanyola i Brescie, Pierre Wome, kojem je samo preostalo prevariti egipatskog vratara Essama El Hadaryja. I Wome je to napravio, poslavši El Hadaryja u krivu stranu, ali njegov udarac bio je neprecizan, odsjeda na vanjskom dijelu vratnice, za opću erupciju oduševljenja Bjelokošćana, koji su utakmicu slušali na radiju. Wome je bio očajan, a kako i ne bi bio, kada je prokockao odlazak svoje reprezentacije na peto uzastopno Svjetsko prvenstvo, ali da branič izvodi tako važan penal, to je tek da se zapitaš. No pustimo Kamerunce.

Govor koji je ujedinio naciju

Veselje Obale Bjelokosti bilo je teško opisati. Posebno je bilo u svlačionici omdurmanskog stadiona, kada je glavni superstar ekipe, Didier Drogba, odlučio uzeti mikrofon u ruke, obrativši se uživo u televizijskom programu svojim sunarodnjacima, koji su godinama prolazili kroz krvavi rat koji je podijelio zemlju. »Muškarci i žene Obale Bjelokosti«, započeo je Drogba. »Sa sjevera, juga, centra i zapada, danas smo dokazali da svi građani Obale Bjelokosti mogu koegzistirati i igrati zajedno sa zajedničkim ciljem – plasmanom na SP. Obećali smo vam da će uspjeh ujediniti narod, a danas vas molimo na koljenima«, nakon čega su Drogba i suigrači pali na koljena. »Ova zemlja s toliko bogatstva ne bi trebala biti u ratu. Molimo vas da odložite oružje i održite izbore«, kazao je bivši napadač Chelseaja.

Sukobi su zaustavljeni već sutradan, a vrlo brzo su počeli pregovori o potpunom prestanku vatre, koji su okončani mirovnim sporazumom u ožujku 2007. Drogba i njegovi suigrači dočekani su kao heroji, primio ih je i predsjednik, a slavlje na ulicama tamošnjih gradova trajalo je danima. Za potpunu bajku nedostajao je samo bolji rezultat na njemačkom turniru. Tamo je Obala Bjelokosti bila smještena u tzv. ‘skupinu smrti’ zajedno s Argentinom, Nizozemskom i Srbijom i Crnom Gorom. Prvenstvo su otvorili porazom protiv Argentine (2-1), a isti rezultat ponovio se i u drugom kolu, kada su poraženi od Nizozemske.

Ipak, turnir su završili u pozitivnom tonu, slavljem nad SiCG nakon velikog preokreta (3-2), no to ih nije moglo spasiti od eliminacije. Smatra se da je generacija koju su činili Drogba, Kolo Toure, Eboue, Bakari Kone, Domoraud, Bonaventure Kalou, Didier Zokora, Guy Demel i Yaya Toure morala učiniti nešto više, ali opet, postoji li išta veće od zaustavljanja prolijevanja krvi u svojoj domovini. To je najveći trofej koji se može podignuti.