Mladosti, u parove, razbroj se!

Danas kad postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug; da ću voljeti našu samoupravnu domovinu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio Tito; da ću cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir«

Ova se je zakletva orila ‘od ‘Vardara pa do Triglava’ u školskoj godini 1966.- 67. kada sam se sa svojom generacijom primao u Savez pionira. Zakletvu je najavljivala najnaprednija omladinka ili najnapredniji omladinac, a mi smo za njima ponavljali gromko, odrješito riječi zakletve. Napredna omladinka stajala je kao bista ispred nas, Ona je bila ideal koji sam želio dostignuti. Pravedna i stroga. Jednom riječju napredna. Oko mojega vrata stavila je crvenu maramu, a na moju malu glavu plavu kapu, titovku s metalnom crvenom zvijezdom petokrakom. U prvom redu sjedili su direktor škole s naočalama debelih stakala kao neki narodni heroj iz srca Šumadije. Gleda li me? Do njega je sjedila i ponosom cvala moja stroga učiteljica u plavoj kuti. Do nje su bili drugovi komunisti iz saljske partijske ćelije. Moja skromna mati, kao ni druge matere nisu sjedile. Nakon zakletve čekala nas je torta od bajama i čokolade. Ta je torta bila jedna od rijetkih torti u mojem djetinjstvu. Stoga je bila tako slatka i stoga tako poželjna. O torta, torta, slatka kao Dan Republike SFRJ. Slatka Jugoslavijo. Tito kao torta. Ja sam pionir.

Kada djeca polažu zakletve netko s njima hoće zavladati. Kada djeca polažu zakletve njih se utjerava u uski tor gdje nedostaje zraka, gdje se misli ne smiju rojiti, gdje si vezan čvrstim nevidljivim kratkim konopom koji ti onemogućava kretanje u daljine. I Crkva od slavljenja sakramenata može kreirati predvorja totalitarne ideologije,

Djecu se ne smije prisiljavati davati ni zakletve ni obećanja. Zakletve i obećanja koja tražite od djece početak su kada sahne njihova osoba, njihova sloboda i njihova samosvijest.

Svaka ideologija, svaka religija koja se u nedostatku vjere pretače u ideologiju, nameće djeci i mladima zakletve, upregnjuje ih u zbijene redove, nameće koračnice koje se pretaču u korak vojničke čizme. U ideologijama, u religijama nastaje velika jagma za mladima. Nekad su omladina, nekad su mladež. Hoćemo pokornu i pokorenu grupu odmah i sada. Ukidamo pojedinca, ukidamo osobu, ukidamo slobodnu misao, ukidamo mogućnost razmišljanja. Nema pitanja, odgovori su za vas draga mladeži servirani na kristalnom ili pozlaćenom tanjuru. Tko strši skidaj mu glavu, tko misli tjeraj ga iz grupe, tko provocira otvaraj za njega logor. Svaka ideologija i svaka religija koja ne vjeruje hoće pokornost, poslušnost, ultimativnu odanost. Lijek je u ironiji, lijek je u ismijavanju, lijek je u literaturi. Lijek je u živomu Bogu. Slobodnom i nepokorenom, Bogu koji druguje s osobom koja svojom voljom pristaje biti članom zajednice.