Letovci nemaju magarca, ali imaju traktor i pamtljivu pjesmu

NOVA GLAVNA TEMA ZA GRAĐANE HRVATSKE

Upravo je nevjerojatno koliko je izbor grupe »Let 3« podigao prašinu u ovoj zemlji. Već godinama nitko više ni ne zna koga smo sve poslali. Pojave se neka imena za koje nikada nismo čuli, odu na to natjecanje, tamo propadnu već u polufinalu i poslije na njih zaboravimo kao da nikada nisu ni postojali, a pjesma… Pjesmu smo zaboravili u onom momentu kada smo je prvi i posljednji put slušali.

Iskreno, zbog prirode svoga posla, a to je pisanje o televiziji i ismijavanje smiješnih pojava na njoj, ja to ponekad i pogledam, ali u zadnjih dvadesetak godina su mi se samo svidjeli moj prijatelj Laka koji je igrao za ekipu BiH, veličanstvena makedonska pjevačica sa zanimljivim imenom Kaliopi i naravno komšinica Konstrakta prošle godine. A taj izbor za Doru se pretvorio u natjecanje »prvi pljesak«.

Od dvadesetak imena, čuo si za njih dvoje, a i ti su bez veze. Jedini koji su me zbilja bili oduševili na toj Dori su bili moji omiljeni rockeri »Kawasaki 3p«, ali tada još nismo bili toliko pametni da jednu takvu grupu pošaljemo među one nakaze koje se mahom prošetavaju pred kamerama na tom izboru europskom.

Ali, dobro… Kada prije 15 godina nismo bili dovoljno pametni da pošaljemo pjesmu »Antonija, ljubavi moja jedina« od Kawasakija, to smo ispravili ove godine kada smo poslali »Let 3«, a to se, budimo realni, najavljivalo već godinama, kako bi god se koje godine vraćali podvijena repa.

Slično su pokušali Crnogorci kada su poslali moga dragoga prijatelja Ramba Amadeusa, s »Euro neuro«. Iako je Rambo, stari zafrkant, u nekim anketama proglašen za najgoru pjesmu u povijesti Eurovizije, poznavajući njega, njega to uopće nije bilo briga, a jedino mi je bilo žao što mu nisu dopustili da donese živoga magarca na binu. Ali pjesma »Mama šć« je puno pamtljivija, melodičnija i atraktivnija.

Oni doduše nemaju magarca, ali imaju traktor što je neobično uznemirilo naše neke susjede, što je opet totalno bez veze kada su Letovci u pitanju jer su oni, kao što nam je poznato, miljama iznad takvih trivijalnosti.

Bilo kako bilo, ja sam uvjeren da ćemo ove godine pobijediti i to uvjerljivo. Zašto. Prvo, zato što je Mrle iz Petrčana, a Prlja sa Korčule, pa moram navijati za svoje, drugo, zato što je pjesma dobra, a treće, zato što se ovdje uopće ne gleda pjesma nego cirkus oko nje. Doduše, jednako sam uvjerljivo ovako prošle godine najavljivao pobjedu Konstrakte i osobito osvajanje svjetskog nogometnog kupa pa se to nije obistinilo, ali sam bio u pravu. To je najbolje što možemo ponuditi. Sretno momci!

KAKO TI NETKO MOŽE BITI SIMPATIČAN, A NISTE BAŠ SLIČNI?

Eto nam je otišao Ćiro i izgleda da nam je svima žao. Meni će osobno nedostajati iako nikada nisam baš previše pratio njegov rad dalje od reprezentacije. Činjenica je da je imao puno šarma, pomogao bi, skinuo sat sa ruke i poklonio, dijelio švicarske čokolade…

Bilo je i nekih stvari malo iritirajućih tamo devedesetih po pitanju politike, ali svi smo mu to opraštali, jer je bio dobar i iskren čovjek, ustvari kao neko veliko dijete, a imao je karizmu kao rijetko tko. Uostalom, uz Bilića je bio jedini selektor koji je do pojave Dalića učinio da se osjećamo ponosni na rezultate državnog tima.

Ono što iritira to je ružan običaj naših medija kojima očigledno nikada nije dosta objavljivanja raznih nepotrebnih stvari koje ponekad prelaze granice dobrog ukusa, a u što smo se već mogli osvjedočiti u puno navrata (Aki, Massimo…). Tako smo sada čuli važne podatke o tome što je o pokojniku rekao ovaj, što je rekao onaj, kako je tko bio odjeven na pogrebu, kako se držala rodbina, tko je pridržavao pokojnikovu sestru…

U svemu bi ipak trebalo biti puno više dobrog ukusa i što je najvažnije – mjere.