Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!

Na zadarskom Forumu, ispred Svete Marije divno razgovaramo: katolički svećenik, pravoslavni zadarski paroh, student teologije na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu i ja, katolički teolog. Forum je susret suverene različitosti koja se napaja na izvoru žive vode koja je Isus Hrist – Krist.

Različitost nastala povijesnim pretumbavanjima, ne priječi nas, dapače, okuplja nas, katolike i pravoslavne kojima je ista Glava, Isus iz Nazareta, Krist, Hrist. Sadržaj koji nas okuplja u zajedništvu nije pravda, tko je u pravu, nego ljubav. Jedino ljubav može biti sadržaj vjere. Ustukne li ljubav, razdori se pojačavaju, kuju se mačevi, duša se militarizira. Ljubav je za hrabre, biti u pravu je za kukavice.

Pitanje je znaju li Crkve: pravoslavne, katolička, protestantske, što će s Bogom koji je ljubav. Znaju Crkve što će sa nacijom, znaju Crkve kako će se politički nametnuti, ‘ognjem i mačem’ znaju Crkve kako s nadmoći, prestižom, ali, znaju li Crkve što će s Bogom? Kamo Boga smjestiti? Kamo smjestiti Boga koji remeti naš mir, koji uzrujava naš prestiž, koji se udaljava kako se povećava ‘biti u pravu.’

Svijet ima pravo na Boga, ali Crkve mu ‘smanjuju’ mogućnost prisutnosti u svijetu, a dokazuju svoje pravo. Ako to postaje jedini sadržaj Crkvi, srećom ‘Duh Božji puše gdje hoće i kako hoće’ slobodan i neomeđen pravedničkom i sudskom prisutnošću Crkvi, a joj, jadni svijete.

Vjeruju li Crkve Bogu, Svevišnjem i tajnovitom, ili iscrtavaju svoj fotorobot Boga? Ako je sadržaj Crkvi samo ‘biti u pravu’ Crkve ne vjeruju niti u Boga, a još manje vjeruju Bogu.

Hristos se rodi. Vaistinu se rodi. To je sadržaj Crkvi. Isus čovjek koji postaje Krist, Hrist Gospodin, Uskrsnuli u neomeđenom Duhu. Krist, Hrist jedini je sadržaj istinske Crkve.

U tom sadržaju svi smo braća i sestre.