IZ PARIZA S LJUBAVLJU: PSG je naučio na svojim greškama, a ključna je bila ova promjena

Gazda PSG-a Nasser bin Ghanim Al-Khelaifi je poduzetnik, bivši tenisač, čelnik beIN Media Grupe i Qatar Sports Investmentsa, predsjednik Katarske teniske federacije, potpredsjednik Azijske teniske federacije za Zapadnu Aziju i još štošta, ali znamo da bi sve svoje uloge i petrodolare mijenjao za ušati trofej. I san mu se ostvario! I to Münchenu, gradu u kojem se okrunio prvi francuski ‘vladar Europe’ – Marseille. Doduše, Al-Khelaifi je na tom putu potrošio brdo love, trenera i vizija, a tek kad se okrenuo onom iskonskom, rezultat je došao. Nakon preuzimanja pariškog velikana u ljeto 2011., katarski šeik je odmah uzdrmao tržište, srušivši francuski rekord, potpisavši Javiera Pastorea za 42 milijuna eura. Iduće sezone krenuo je još jače.

Zlatan Ibrahimović, Thiago Silva, David Beckham, Ezequiel Lavezzi, Gregory van de Wiel i Lucas Moura postali su stanovnici Grada ljubavi, što je rebrendiralo klub osnovan ne tako davno (1970.). Parižani su Ligue 1 učinili predvidljivim, na trenutke i dosadnim, a njihovu dominaciju su povremeno razbijali Montpellier, Monaco i Lille. No to nisu mogli prenijeti na Ligu prvaka, iako su pojačanja postajala sve zvučnija i zvučnija. Dolazili su Neymar, Kylian Mbappe, Lionel Messi, Mauro Icardi, Edinson Cavani, no ništa nije pomagalo, čak ni menadžerske zvijezde – Thomas Tuchel, Mauricio Pochettino, Unai Emery, Carlo Ancelotti i Laurent Blanc.

Kuća se gradi od temelja, a ne od krova. U napad se ulagalo, ali se sredina zapustila. Balansa nije bilo pa je tako PSG dugo bio topovsko meso za Barcelonu, Manchester City i Real Madrid, dok ih je i ozljedama devastirani Manchester United bacao na koljena. Kad smo kod te nesretne utakmice protiv Crvenih Vragova, samo ćemo kratko spomenuti sredinu terena PSG-a, a koju su činili: Wing-backovi Dani Alves i Bernat te središnji veznjaci Marquinhos, Draxler i Verratti. Čudno, zar ne? Ipak, ova dekada donijela je kontinuitet, a identitet se dobio napuštanjem projekta ‘Galacticos’, angažmanom Luisa Enriquea te okretanjem ‘sirovom’ talentu. Enrique je trenerski zanat ispekao u Barceloni te španjolskoj reprezentaciji, a njegov dolazak koincidirao je s promjenom politike kluba, što mu je otvorilo mogućnost da oblikuje PSG po vlastitom planu i programu.

Dembele novi – Mbappe?!

Njegova prva sezona donijela je obrise onoga što nas čeka u ovoj, ali Liga prvaka je ostala nedosanjani san. Terzićeva Borussia ih je zaustavila tik prije finala, ili bolje rečeno nesreća, jer su Mbappe i društvo pogodili more stativa kroz dvije utakmice. Mbappeov odlazak u Real trebao je ostaviti rupu u Enriqueovoj strukturi, no to se popunilo mladim Désiréom Douéom i Bradleyjem Barcolom, a siječanjska akvizicija Khvicha Kvaratskhelia produbila je dodatno kadar. Ipak, treba istaknuti kako je u Mbappeove cipele uskočio Ousmane Dembele, koji je konačno počeo prezentirati ono što se od njega očekivalo i u dresu Barcelone. Dembele zabija, asistira, vrši presing, pomaže u obrani. Još samo ne brani. Jako je blizu Ballon d’Ora, a ako s Tricolorima dođe do novog naslova Lige nacija, tu će se otkloniti svaka dilema.

Napadu leđa drže Vitinha, Joao Neves i Fabián Ruiz, veza bez klasične razaračke šestice, a bekovi, Hakimi i Nuno Mendes jure gore-dolje kroz čitav susret. Marquinhos komandira obranom, u kojoj je eksplodirao Ekvadorac Willian Pacho, a na vratima je reinkarnacija Gordona Banksa – Gigi Donnarumma. Tu mislimo na strašne reflekse talijanskog vratara, kojim je u nevjericu dovodio Yourija Tielemansa, Leandra Trossarda, Martina Odegaarda i Darwina Nuneza.

Ipak, najvažnije je reći kako je PSG postao – momčad. Ekipa. Prijatelji. Samo se tako mogao rastaviti Inter na proste faktore. Al-Khelaifi je ulaganjima pozicionirao PSG jako visoko i prije minhenskog finala. Ne možete proći ulicom da ne vidite barem jedan dres tog kluba. No jedno je marketing, a drugo sama suština – ‘loptanje’. Florentino Pérez je probao isto s Becksom, Ronaldom, Zidaneom, Carlosom, Owenom i Figom, pa je ‘razbio zube’. Momčad se ne kupuje, nego gradi, a PSG je konačno izgrađen od glave do pete. Što je najbolje u cijeloj priči, dovoljno su mladi da ponove ‘Treble’.

PIŠE: ROBERT HRKAĆ