DOBAR POSAO U AFRICI Dva se čuda izdvajaju, a evo zašto su opasni 'Slonovi', 'Lavovi' i 'Crne zvijezde'

Sva nogometna logika pada na afričkom nogometu. Taj se kontinent predbilježio na iznenađenja, kako na AFCON-u tako i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a ni ovaj ciklus nije bio izuzetak. Da bismo napravili mali uvod u ovu analizu, vratit ćemo kazaljku debelo unatrag sve kako bi podsjetili na neke paradokse koji su nas ostavili u stanju blagog šoka. Egipat je u kasnim 2000-ima tri puta zaredom osvajao Afrički kup nacija, ali to nije mogao okruniti plasmanom na Mundijal. Morao se pojaviti ‘tamo neki’ Mo Salah da to promijeni. Poslije egipatskog carevanja na afričkom tronu ukazala se Zambija, ali ni ona nije bila blizu plasmana na svjetski turnir, kao ni kasniji finalisti iz Burkine Faso. Sve je naopačke pak okrenuto u kvalifikacijama za SP 2006., kada su Togo, Angola, Gana i Obala Bjelokosti izborile debitantski Mundijal ispred Kameruna, Nigerije i ostalih snažnih momčadi.

Ovaj put su iskočila dva čuda na putu za Ameriku, iako jedno ‘šiša’ drugo za milje. Zelenortska Republika odnosno Cape Verde postala je druga najmanja reprezentacija koja će sudjelovati na Mundijalu, a to je učinila preko leđa uglednog Kameruna. Willy Semedo, Dailon Rocha Livramento i Ryan Mendes ne znače puno prosječnom europskom nogometnom fanu, ali vjerujte mi, dobro će ih upoznati na SP-u. Stil igre im je usporediv s Ekvadorom i Portugalom Luiza Felipea Scolarija, što je razumljivo s obzirom na povijesnu povezanost malenih otoka okruženih Atlantskim oceanom i njihovog nekadašnjeg kolonizatora.

Drugo čudo je Južna Afrika. Nemojte da vas zavara ime reprezentacije, jer je ova Bafana Bafana pretežito ‘domaća’ momčad, što nije bio slučaj s ekipom iz 2002., kada su JAR predstavljali Benni McCarthy, Pierre Issa, Quinton Fortune i Steven Pienaar. I onda nam dolazi čitav niz ‘usual suspectsa’. Senegal, Obala Bjelokosti, Tunis, Maroko i Egipat odradili su čistu kao suza kampanju – bez poraza. Pogonsko gorivo Egipta su Salah i Marmoush, a obrambeno ipak nisu kao Tunižani, koji nisu uopće primili gol kroz 10 utakmica. Tunis nema takvu individualnu klasu kao Egipat, ali povijesno su uvijek bili defenzivno orijentirani i njihov orah je teško razbiti. Mreže Obale Bjelokosti također se nisu tresle, no ‘Slonovi’ su atraktivni, ponekad i dječački zaigrani. Amad Diallo, Simon Adingra i Evann Guessand donose polet, a Nicolas Pepe, Sebastien Haller i Franck Kessie iskustvo. Turnire znaju igrati, sjetimo se Afričkog kupa kojeg su osvojili na domaćem terenu.

Petković opet na SP-u

Gana je stilom brat blizanac Obali Bjelokosti, a tek oni raspolažu arsenalom u zadnjoj trećini. Kudus, Semenyo, Inaki Williams i Jordan Ayew mogu biti starteri u bilo kojoj momčadi iz Liga petice, a sve im je lakše raditi kada im leđa čuva Thomas Partey. No ipak bih prije tipovao na Maroko i Senegal u susretima s Ganom i Obalom Bjelokosti, sve zbog strukture. Maroko, prva afrička reprezentacija koja je igrala u polufinalu Svjetskog prvenstva, nije izgubila ni djelić sjaja iz Katara, a u međuvremenu su se ‘rodili’ Brahim Diaz, Chemsdine Talbi, Eliesse Ben Seghir i Ilias Akhomach. Marokanska dijaspora je ogromna, a nemali ih se broj odazove pozivu države svojih roditelja, unatoč lukrativnim ponudama Francuske, Nizozemske i Belgije. Senegal je ‘tu negdje’ s Marokom, s napadačima koji vrijede kao suho zlato. Sadio Mane, Nicolas Jackson, Boulaye Dia, Ismaïla Sarr i Iliman Ndiaye na raspolaganju su izborniku Pape Thiawu, još jednom članu proslavljene generacije 2002.

Na Mundijal se vratio i Alžir, a tamo na klupi sjedi poznato lice – Vladimir Petković. Bivši izbornik Švicarske se nakon međustepenice u Bordeauxu odlučio okušati i na afričkom kontinentu, a nije mu trebalo puno vremena da dopre do alžirskih zvijezda. Riyad Mahrez je Petkovićev kapetan, a od Alžira ćemo dobiti isto ono što i od Švicarske, koja je pod Petkovićem izbacivala Francusku i držala u šaci Španjolsku Luisa Enriquea. Hoće li Afrika otići korak dalje u Americi, nakon što je Maroko ‘našao zlato’ u Kataru? Možda. Afričke reprezentacije su ‘od dana’, odnosno ‘od turnira’. Kvaliteta je neupitna.