Dobar čovik, gotova budala?

Prolaze otac i sinčić ulicom. Uljuđeni tata govori svome mezimcu: »Sine, ne isplati se biti dobar. Zgazit će te. Vidiš mene! Oličenje sam dobrote, i ne mogu dignuti glavu.« Naravno ne isplati se biti dobar. Ta sazdani smo od sebičnosti. Naš sebični gen glavni je pokretač našega života.

Toliko je jak, kaže Richard Dawkins, da mu se jednostavno ne možemo oduprijeti. Svijet, takav kakav je, služi isključivo sebičnosti. Ne isplati se biti dobar. Ta dobrota se ne može provući kroz bankovne račune. Dobrota ti neće pomoći da se uspneš na društvenoj ljestvici moći. Dobrota te osamljuje.

Kako je dobro biti dobar. Sam si, a divno i mirno spavaš. Radost ti prožima biće, a veselje ti oplakuje obale duše i uma. Dobrota je teška odluka u atmosferi sebičnosti. Dobrotu kao svoju haljinu oblače hrabri i inteligentni. Dobrota je tvoj dar sebičnomu svijetu.

Tvoja dobrota u koncentričnim krugovima relaksira svijet, oduševljava dušu, grije hladnoću svijeta. Dobrota je odluka tvoga uma. Dobrota je tvoja pobjeda nad tvojom sebičnoću. Dobrota je dugoročna, sebičnost je kratkoročna. Dobrota ti daje, sebičnost te oduzima.

Dobrota je rast, zločestoća je utrnuće tebe. Odlučiš li biti dobra, dobar, a ja eto odlučujem, postaješ nebo, postaješ osoba, rađaš se za život koji traje. Kod tebe se nastanjuje radost, rađa se progresivni mir. Dobar čovik, pametan čovik.