Dio s bajkama je gotov. Prijeći ćemo uskoro i na basne

TKO O ČEMU A POLITIČARI O POSKUPLJENJU, ILI – TAJNA TANKE ČOKOLADE

«Tko o čemu, a političari o poskupljenju«, kaže stara poslovica, ili je to išlo malo drukčije. Umjesto političara i poskupljenja bilo je …«a ona o poštenju«, ili tako nekako. U svakom slučaju, činjenica je da sve poskupljuje, a ovi sada pametuju, kako ovo, kako ono i puna nam je televizija raznih stručnjaka koji kažu kako treba pratiti ovo, pratiti ono, kako treba napraviti ovo ili ono, a na kraju će opet sve završiti poskupljenjima koje plaće neće pratiti i mi ćemo živjeti sve lošije, a tako nam je kako nam je, jer ipak je ovdje demokracija i što bi rekla stara pjesma grupe More »Sami sebi mi smo krivi«.

Pa su nam prikazali prilog o tome kako na proizvodu piše jedna težina, a kada su novinari napravili nasumičan izbor po trgovinama i onda to izabrano mjerili preciznom vagom, ispalo je da je unutra svega manje nego što piše izvana. Dobro, ne može se baš u miligram pogoditi, ali kako to da se uvijek zeznu u svoju korist, a na našu štetu? Kako to da nikada nije nečega više nego što piše na ambalaži? Pa se netko tko je čitao ovu prošločetvrtkovnu kolumnu u kojoj sam pričao o tome kako cijene ostaju iste, ali se smanji količina u ambalaži, sjetio kako sam ja prvi o tome pisao, ali dobro.

A sjetio sam se ja još nečega. Sjetio sam se kako sam išao prošle nedjelje kod svoje kumčadi i htio kupiti svakome čokoladu, a kada sam je uzeo u ruke kao da sam gušće pero u ruku uzeo, toliko je lagahna bila. Ne, nismo upali u bestežinsko stanje, nego je čokolada je zadržala svoju frontalnu veličinu, ali je zato izgubila na transverzalnoj (da se ne pravimo pripametni, to hoće reći da je sve tanja i tanja…), tj. ta je čokolada toliko postala tanka da se počela savijati kao list papira. Bože sačuvaj, koji lopovi…

p.s. A kako je završilo s čokoladom za kumčad? Lijepo. Umjesto lopovske čokolade kupio sam im pet kila crvenih jabuka. To je zdravije, a pogotovo kada oguliš bar centimetar kore pune pesticida, aditiva i čega sve ne.

SIROTI PROIZVOĐAČI PIZZA

Ali, što sam ono htio… Da… Uhvate se tu i tamo nekog proizvoda, a prošli su se tjedan uhvatili toga da je poskupjela i pizza, tj. kako je picarima sve teže jer im je materijal sve skuplji. Iskreno, meni je većina tih pica malo bez veze, koriste se nekakvi zamjenski sirevi, a najbolje mi je što postoji i tzv. »šunka za picu«, a vi sa relativnom maštom možete samo zamisliti o kakvom se to proizvodu radi.

Prije neki tjedan moj kvaziunuk je imao rođendan u jednoj igraonici i za nas starije se naručila pica, i to iz neke picerije »Strina-fina«, »Ujna-bujna« ili tako nekako. I nije bila loša, osim što smo nakon toga morali popiti pola zrmanjskog vodovoda koliko su je nemilo zaslanili, a od čega se stvarno sastojala nismo mogli dokučiti jer je to sve bila neka žućkasta smjesa kao da se netko, da prostite, izrigao, ali da je bilo soli – bilo je. I to preko svake mjere. A najbolja je priča sa onom korom unaokolo. Ja baš nisam rođen u Napulju, ali sam porijeklom nekakav Talijan i nisam znao da se pola pice treba sastojati od debele kore, koju, nota bene, većina ljudi, a pogotovo djece, samo odloži sa strane. Nakon dva tjedna i drugi je kvaziunuk (imam ih tri, ako vas to zanima), u drugoj igraonici imao rođendan, i naš uvjet dolaska je bio da se nikako ne smije naručivati iz iste picerije i bili smo u pravu.

Ali, što sam ono htio reći… Da. Sve je poskupilo, pa su svi digli cijene, ali neki to rade bezobrazno, neki perfidno, a neki poput mene uopće ne dižu cijene. Pa kako onda živim? Teško, ali se ne žalim, niti koristim priliku za deranje nedužne čeljadi. Ja se žrtvujem za svoju voljenu domovinu i za moju braću Hrvate i ostale stanovnike. Ja ne gledam kako se obogatiti, niti mi je materijalni interes iznad domoljubnog. Eto… dio s bajkama je gotov. Prijeći ćemo uskoro i na basne.