Božja volja

Kakav je to Bog koji podnosi bol i patnju i strah djece u Siriji i nemoć starčića u Anadoliji? Kakav je to Bog ravnodušan na žeđ srne u Lotaringiji i krik majke u Virginiji? Kakav je to Bog?

Kakav je to Bog koji trpi ratove za komadić crkve Svetoga groba u Jeruzalemu za koji se ratnički bore predstavnici različitih kršćanckih crkava? Kakav je to Bog koji zatiskuje uši da ne čuje ratničke poklike biskupa i patrijarha kršćanskih crkvi?

To nije moj Bog. To nije Bog koji je omeđen uskoćom groba u Jeruzalemu. To nije ravnodušni Bog. To nije mrtvi Bog. ‘Nije ovdje, uskrsnu!’

To je tajanstveni Bog. Otmjeni je to Bog. Bog je to slobodan i suveren. Dohvatljiv je to Bog.

Ali, nije to Bog koga mogu vezati u stupicu svoga razmišljanja. Nije to Bog kojem ja crtam fotorobot. Bog je to nesputan i moćan. Bog je to koji čeka samo jednu moju riječ: budi Ti, a ne moja slika tebe. Dođi. Oživi moje srce, dušu i um. Kako ti hoćeš.

Budim se od sna. Budim se u Bogu Duhu moga duha. ‘Neka bude volja tvoja, Bože.’ Tvoja je volja bolja za mene od moje volje. S tobom, Bože, slobodan sam, sretan, cjelovit. Moja žalost izvire iz moga ega. Moja sreća tvoja je volja. Ne gubim kada te stavljam ispred sebe. Tvoje sam stvorenje, Bože, a Ti moj stvoritelj.

To je ozračje Božje logike.