Obitelj Keča nudi sve što vam treba - pravi mir i dobru domaću hranu

U današnjem modernom, užurbanom životu gdje je gotovo svaka minuta isplanirana, odmak od surove realnosti luksuz je više nego ikad prije. Velikom broju ljudi odlazak u prirodu predstavlja vrstu terapije, prijeko potrebnu ravnotežu tom svakodnevnom kaotičnom tempu. Zelenilo šuma, prostrani pašnjaci i svjež zrak vraćaju osjećaj smirenosti i jednostavnosti, omogućujući bijeg od svakodnevnih obveza i stresa. A zamislite sad da upravo u toj idili – živite? I to kao jedini stanovnici. Tako bi se mogla opisati svakodnevica četveročlane obitelji koja se već dugi niz godina bavi poljoprivredom i stočarstvom u srcu Like.

Zagrljaj izolacije

Točnije – na 750 metara nadmorske visine. Perica Keča, Mileva Desnica te Uroš i Milica Keča, žive mirnim, iskonskim životom, a imaju i svoj OPG. Mileva se u svoj rodni kraj vratila nakon rata, sa željom da ponovno vrati život u pust, spaljen kraj i na svojoj djedovini odgoji obitelj. Uredili su veliku kamenu štalu, a zatim i kuću u kojoj danas žive i ugošćuju ljude koji odluče doći u ovaj kraj. Uređenje je bilo vrlo izazovno jer se cijelo imanje nalazi u brdu, pet kilometara od Srba.

– Danas imamo 15 konja, 30 goveda, 70 ovaca, par svinja, puno peradi i veliki vrt u kojem uzgajamo voće i povrće. Kao što je preseljenje na ovo mjesto najviše bilo zbog djece, da se nauče na seoski život i dobiju on najbolje od njega, osobito u današnje vrijeme, tako je bilo i s hranom, dodao je Perica pojasnivši kako su im željeli pružiti najbolje od onoga što priroda nudi. Uroš je po prvi put otišao od obiteljske kuće, upisao je faks u Zagrebu. Milica pak završava srednju školu pa je iz Korenice otišla za bratom u metropolu.

– Iskreno, jako mi je teško otići odavde. S jedne strane želim jer je vrijeme i u godinama smo kad nam treba nešto više, veće i dinamičnije, ali s druge ne bi nikad otišla, kao iz topa će Milica, a Uroš je pak stava kako svi misle da je teško ne odrastati u gradu, u samoći ruralnog kraja, daleko od svih, dosadno. Svojim primjerom ipak pokazuju kako je moguće održavati tradiciju i živjeti u skladu s prirodom.

U ravnoteži s prirodom

– Ali, mi uživamo u ovom životu, u radu sa životinjama, u boravku prirodi. To je iskustvo koje ti nitko ne može platiti, a ni oduzeti. Bez obzira na obaveze, djetinjstvo na selu nosi slobodu i odgovornost koja te gradi kao osobu. Ovdje učiš cijeniti prirodu, trud, i život na jedan sasvim drugačiji način, rezimirao je Uroš. Obiteljski i dočekuju sve goste koji pokucaju na njihova vrata. Trpezu »otvaraju« domaćom rakijom ili likerom od sezonskog voća. Zatim na stol dolazi velika plata proizvoda koja ova obitelj proizvede, pa do ličkog specijaliteta – base, ukiseljenih gljiva, slanih uštipaka. Nude i ličku teletinu te janjetinu s ražnja.

– Naime, mi uzgajamo ličku pramenku i imamo za nju certifikat ‘Lika Quality’. Sad smo odlučili ono što mi jedemo ponudimo i drugima, u našem domu, istaknuo je Perica, koji svoju priču s obitelji gradi u području koje apsolutno nije turistički razvijeno. Ipak, na tri su kilometra udaljeni od izvora Une, a vrlo blizu kuće je i maleni kanjon s divljom rječicom.

– Svi nam kažu da bi to sve trebali unovčiti, da nam turisti dolaze u što većem broju, ali mi to ne želimo. Prava je vrijednost ove divljine. Zato ju želimo sačuvati, zaključio je Perica. Obitelj Keča kroz svakodnevne izazove i ritam seoskog života uspijeva pronaći balans i radost, što je rijetkost u današnjem užurbanom svijetu.