Krvoločan napad u Karinu Gornjem! Dva su psa napala te do smrti izgrizla Šibu

Kujica Šiba, trogodišnji pas mješanac u vlasništvu mještanke Karina Gornjeg Jadranke Galinec pretrpio je smrtonosne ozljede u strahovitom krvoločnom napadu dvaju pasa pasmine čehoslovački vučji pas koji se u tome mjestu dogodio prošlog petka, 20. veljače. Policija je uspjela pronaći vlasnike tih pasa kojima je utvrđeno samo da su njihovi ljubimci bili na javnoj površini bez brnjice i povodca.

Jadranka nam kaže kako je ona invalid pa nije mogla šetati kujicu Šibu kolike su potrebe tog psa, tako da joj je u tome pomagala jedna žena koja dolazi do njezine susjede, a koja obožava Šibu i ona nju. Kad dođe vikendima, onda tih dana izvodi Šibu u šetnju tri, četiri puta na dan da se istrči, od čega je jedna šetnja od sat vremena u kojoj obiđu obližnje livade i maslinike.

Vlasnici pobjegli

– I tog petka ju je odvela u šetnju. Rekla mi je kako su tijekom šetnje dva psa pasmine čehoslovačkih vučji pas dojurili do Šibe i odmah na nju navalili. Grizli su je i trgali. S ta dva psa su u pratnji bili njihovi vlasnici. Kada su oni vidjeli da njihovi psi napadaju i grizu Šibu, pri čemu su joj rasporili trbuh, samo su na njih vikali »ne, ne, nemojte«. Iako se radi o pasmini poznatoj po pokazivanju dominantnog ili agresivnog ponašanja prema drugim psima, bili su bez povodca ili brnjica. Kada su vidjeli kako su njihovi psi mojem nanijeli po život opasne ozljede, njihovi vlasnici su pobjegli s mjesta napada, nisu se ni osvrnuli za Šibom, a kada su to vidjeli njihovi psi i oni su se za njima udaljili. Šiba je ostala ležati u lokvi krvi, priča ova Karinjanka i dodaje kako je njezina prijateljica, dok je trajao taj zvjerski napad bila u šoku i strahu za svoj život, ostala je paralizirana na mjestu.

Nije u tom trenutku mogla ništa napraviti, pokušati spriječiti napad, budući da bi ti psi nju napali.

– Kad se dogodio ovaj napad, pozvala je drugu prijateljicu da dođe automobilom na to mjesto, stavile su psa u gepek i dojurile do mene. Kad sam vidjela Šibu u takvom stanju, krvavu, razderanog trbuha, bila sam u šoku. Radi se o veselom psu koji nikad nikom nije nanio zlo, prilazila je ljudima da se pomazi, s vječno uzdignutim repićem, sretna. Dok smo se vozili prema Zadru u dežurnu veterinarsku stanicu, Šibu sam mazila, pričala joj, govorila sam joj da mi ostane živa. Nije mi uspjelo, prisjeća se Jadranka koja je rekla kako je u veterinarskoj stanici njezina kujica sjela, počela se ljuljati, pa su je polegli.

Kad su vidjeli kakve su ozljede, da su potpuno rastrgani svi njeni unutarnji organi, da je izgubila toliko krvi, nije bilo drugog rješenja nego da je uspavaju.

Napad samo prekršaj

– Ovaj događaj sam sutradan prijavila u Policijskoj postaji u Benkovcu. Još dok smo prijateljica koja je šetala Šibu i ja bile u postaji, policajac je nazvao službujućeg zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Zadru koji je rekao kako ovaj napad kvalificira kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo. U zakonu sam našla odredbu kako je, kada pas napadne čovjeka ili drugog psa, to kazneno djelo. Međutim, u policiji su mi rekli kako je ovo samo prekršaj, budući da ova dva psa nisu napala ljude, napominje Karinjanka te dodaje kako je policija napravila sve što je mogla, uputili su je što da napravi, tražili su dokaze o usmrćivanju i uspavljivanju psa.

– Policija je u Karinu Gornjem uspjela pronaći tko je vlasnik tih pasa kojom prigodom su im ti moji sumještani isprva rekli kako »oni nisu vlasnici tih pasa«. S policijom je bio i veterinarski inspektor, pa su im naplatili novčanu kaznu zato što su psi bili bez brnjice i povodca. Na policiji su mi rekli kako protiv vlasnika tih pasa mogu pokrenuti građansku parnicu i zahtijevati odštetu, pa razmišljam da se javim jednoj odvjetnici u Benkovcu koja radi besplatno za nas slabijeg imovinskog stanja, kako bi se savjetovala. Smatram kako ne smijem dopustiti da na ovom stane, otkriva Jadranka i kazuje kako je poslala dopis e-poštom Općinskom državnom odvjetniku u Zadru.

– Šiba je bila moj član obitelji, živjela sam samo s njom. Sad mi je kuća prazna, još nemam snage maknuti njene stvari. Prerano mi je. Cijelo vrijeme mi se pričinja da u kući čujem topot njenih šapica. Znala me usred noći probuditi samo da je pomazim na deset minuta, nakon čega bi otišla spavati, ističe Karinjanka.