Lazar Mamula

U Gomirju je 22. svibnja 1795. rođen Lazar Mamula, general topništva i dalmatinski namjesnik. Završio je inžinjerijsku vojnu akademiju, a od 1815. bio je kadet i postupno je napredovao u službi sve do 1831. godine, kada je postigao čin kapetana. Od 1831. do 1839. istakao se u utvrđivanju otoka Visa i Hvara, te dijela Tirola. Godine 1841. postao je major, a 1848. postigao je čin pukovnika i bio je šef glavnog štaba u Hrvatskoj, te je među inim branio granicu od Mađara. Spriječio je provalu Mađara u Slavoniju i Srijem tako što je 1849. napredovao do Osijeka i Petrovaradina, zatvorivši obje tvrđave, a k tomu je odbio napade na Kamenicu i Karlovce. Zbog tih je zasluga dobio viteški red Marije Terezije i naslov baruna. Čin generalmajora dobio je 1850. i iste je godine imenovan za namjesnika u Dalmaciji. Pet godina kasnije postao je podmaršal, a 1865. i general topništva. Godine 1858. osnovao je fondaciju Dalmatinski invalidi s početnim kapitalom od 20000 fiorina. Umro je 12. siječnja 1878. u Beču. Prije Lazara Mamule namjesnik je od 1842. do 1848. bio Ivan August Turszky. Nakon njegova odlaska za namjesnika bio je imenovan Josip Jelačić, koji na tu dužnost u Zadru nije nikad ni stupio. Austrijske vlasti postavile su Beču odanog čovjeka generala Lazara Mamulu, što je ubrzo i dokazao. Kako nije bio obljubljen u Dalmaciji morao je odstupiti 1865. te ga je nasljedio general Franjo Filipović, koji se protivio austrijskoj politici oslanjanja na autonomaše. Zbog tih je stavova Franjo Filipović morao odstupiti 1868. te ga je nasljedio Ivan Wagner, koji je u mnogo čemu sličio na Lazara Mamulu.