Zadar za austrijske uprave: dokumentirano, znanstveno, uvjerljivo djelo

Nagrade Matice hrvatske za 2010. i 2011. godinu svečano su uručene u palači Matice, a riječ je o nagradi Ivan Kukuljević Sakcinski za knjigu “Zadar za austrijske uprave” grupe autora, nagradi “Ljudevit Jonke” za knjigu “Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću”, autorice Aleksandre Šćukanec te nagradi Mihovil Kombol za prijevod knjige “Amarusataka/amarukina – stotina prizora ljuvenih” koju je sa sanskrta preveo Mislav Ježić.
Nagrade je uručio predsjednik Matice Igor Zidić, a na svečanosti su uručene i Zlatne i Srebrne povelje raznim ograncima Matice hrvatske.
Izdvojimo na početku obrazloženje za Nagradu Matice hrvatske Ivan Kukuljević Sakcinski: Nagrada se dodjeljuje knjizi Zadar za austrijske uprave u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Opsežno povijesno i kulturološko djelo od blizu 1.200 stranica dio je dugogodišnjeg rada na zamisli najopsežnije moguće povijesti grada Zadra od antike do modernih vremena, te predstavlja četvrtu ostvarenu knjigu u nizu od pet zamišljenih.
Zadar za austrijske uprave napisalo je petoro izvrsnih zadarskih znanstvenica i znanstvenika, stručnjaka za pojedina od pet prikazanih područja života u odnosnom razdoblju. To razdoblje predstavlja uglavnom 19. stoljeće, preciznije: razdoblje od prestanka mletačke uprave Dalmacijom do pada Austro-ugarske monarhuje, u kojoj je Zadar bio glavni grad kraljevine Dalmacije. Povijesna je to dakle freska života grada Zadra od 1797. do 1918. godine.
Tu su skupnu sliku iznijeli: Šime Peričić naslovnom studijom Povijest Zadra u 19. stoljeću, Marija Stagličić (Urbanistički razvoj grada i likovne umjetnosti u Zadru), AntunTravirka (Likovna kultura u Zadru za austrijske vlasti), Zvjezdana Rados (Hrvatska književnost u Zadru u vremenu austrijske uprave), te pokojna Glorija Rabac-Čondrić (Književno-kulturna djelatnost na talijanskom jeziku u Zadru u 19. stoljeću).
Svaka od navedenih studija sama za sebe slovi kao prvorazredan znanstveni prinos poznavanju povijesti grada Zadra, bilo u izvorno povijesnoj snimci bilo u semiozi putem likovnih umjetnosti i književnosti, a u skupnoj fresci tvori temeljito dokumentirano, dakle znanstveno iscrpno, pouzdano i kulturološki uvjerljivo djelo. – stoji u obrazloženju.